Židovi u Republici Hrvatskoj predstavljaju zasebnu nacionalnu i vjersku skupinu kojoj su zajamčena sva vjerska i nacionalna prava. Nazočnost Židova na Hrvatskom tlu seže još iz Rimskog doba, a u srednjem vijeku (13. i 14. stoljeće) naseljavali su Dubrovnik, Split, Zagreb.U kontinentalnoj Hrvatskoj,između Save i Drave , Židovi su se naselili tijekom prve polovice 15. stoljeća a nedugo zatim bili su protjerani. Nakon španjolske rekonkviste i protjerivanja Židova iz Španjolske u 16. stoljeću mnogi Židovi ( Sefardi) našli su utočište u dalmatinskim gradovima gdje su bili smješteni u getu ( ghetto) .
Krajem 18. stoljeća Židovi se ponovno naseljavaju u Hrvatskoj (Osijek, Varaždin, Zagreb, Karlovac, Vukovar , Rijeci) gdje osnivaju svoju zajednice i škole ( Split i Varaždin).
Punu emancipaciju, kako u Hrvatskoj i Slavoniji, tako i u Dalmaciji, Židovi doživljavaju 1873. god. odlukom Hrvatskog sabora koji Židovima daje sva građanska prava, a državna im blagajna jamči određenu financijsku pomoć za vjersku pouku i gradnju sinagoga. Prva sinagoga u tom razdoblju izgrađena je 1847.god.u Vukovaru, potom 1861.god. u Varaždinu, 1867.god. u Zagrebu i 1869. god. u Osijeku. Odnosi Židova s ostalim stanovnicima Hrvatske do pred I. svjetski rat i nakon rata bili su izuzetno prijateljski. Židovi su dali veliki doprinos u razvoju gospodarstva i građanstva kao i hrvatske znanosti i kulture.
U Hrvatskoj je 1941.god. bilo je registrirano 25 000 Židova, a u II. svjetskom ratu od posljedica Holokausta ubijeno je oko 21 000 Židova. Od 41 predratne sinagoge, u ratu je uništeno njih 20,a poslije 1945.god. još 6 sinagoga. Većina preostalih zgrada sinagoga dobilo je drugu namjenu.
U razdoblju raspada SFR Jugoslavije i proglašenja neovisnosti Hrvatske, došlo je 1991. god. i do raspada „Saveza jevrejskih općina». U rujnu 1992.god. svečano su otvorene obnovljene prostorije Židovske općine Zagreb, a obnovu su djelomično financirale lokalne vlasti .Iste godine započinje zajedničko djelovanje židovskih općina u Hrvatskoj, a 1995.god. osniva se „Koordinacija židovskih općina Hrvatske“, pod vodstvom Ognjena Krausa. U toj Koordinaciji djeluje 9 općina (Čakovec, Daruvar, Dubrovnik, Osijek, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Virovitica, Zagreb ),a 1999. god. Pridružila im se i židovska općina Koprivnica. Računa se da u Hrvatskoj danas živi oko 1.700 Židova. U obrednoj funkciji su sinagoge u Dubrovniku, Splitu, Rijeci i Zagrebu. Vjersku službu u Hrvatskoj obavljaju 3 rabina, a riječku Židovsku općinu opslužuje rabin iz Trsta.
Židovska općina predstavlja zajednicu dobrovoljno udruženih građana Židova u jednom mjestu tj. na području gdje žive. To je autonomna organizacija , organizirana na demokratskim principima. Židovsku općinu predstavlja i zastupa predsjednik općine koji se bira svake četiri godine. Organ upravljanja Židovskom općinom je Upravni odbor čiji se članovi biraju svake četiri godine. Za potrebe Upravnog odbora osnivaju se radne grupe (Komisije) i to sve po Statutu općine.
Splitska Židovska općina je jedna od rijetkih koja neprekidno postoji već 2 milenija. Židovi su stigli u Dalmaciju s rimskim postrojbama i naselili se u Saloni. O njihovoj zajednici u Saloni svjedoče nam nađeni ostaci židovskoga groblja iz 3. stoljeća – ulomak antičkog židovskog Sarkofaga iz Salone, antički židovski privjesak, antičke glinene židovske svjetiljke iz Salone i nadgrobni spomenik Židova Malhosa koji je živio u Saloni.
Nakon pada salone 641. god. salonitanski Židovi, zajedno s ostalim sugrađanima, bježe na otoke ili se sklanjaju u Dioklecijanovu palaču koja je bila obložena čvrstim zidinama.
Split se od carske Palače tako pretvorio u grad i Židovi su u njemu kao i ostali zaposjeli jedan dio i pridonijeli formiranju grada. Iako je Split 1420. godine pao pod Mletačku Republiku život Židova u njemu i njihova uloga u životu grada nije se bitno promijenila. . Nakon velikog požara 1507. godine južnom dijelu Dioklecijanove palače, Židovi se sele u sjeverozapadni dio Palače.
Početkom 16. stoljeća broj Židova u Splitu naglo se povećao zahvaljujući doseljenicima iz Španjolske i Portugala. Povećanje stanovništva doprinijelo je i osnivanje groblja 1573. god. Groblje se zvalo «Kuća živih», a nalazi se na istočnoj pošumljenoj padini Marjana, vidljivoj iz grada i s mora. Samo groblje podijeljeno je uzdužnom alejom u dva dijela. Sjeverni dio je stariji, a južni noviji. Zapadni dio zauzimaju najnovije grobnice iz 20 stoljeća podignute do zabrane pokapanja na tom groblju 1949. god. Od oko 650 danas postojećih nadgrobnih spomenika većina se sastoji od obične niske kamene ploče. Manji dio nadgrobnih spomenika sastoji se od ploča s nakošenim stranama, poput krova, to su grobovi rabina ili istaknutih Židova. Noviji spomenici građeni su kao kod drugih konfesija s kamenim ogradicama i ukrasima.
U to vrijeme mletački Senat odobrava splitskim Židovima niz povlastica i dozvolu za trgovanje na veliko i malo. Zahvaljujući Židovu Danijelu Rodriga, koji je zaslužan za izgradnju Splitske skele i lazareta, Split je postao važan trgovački centar. Broj Židova u Splitu u doba procvata trgovine popeo se na 200. Između Židova i kršćana u Splitu nije bilo nikakvog antagonizma. Ni životom ni odgojem nisu se splitski Židovi razlikovali mnogo od ostalih građana. Dok se u svim drugim gradovima liberalne i demokratske Venecije osnivaju getovi , splitski Židovi živjeli su posvuda po gradu. Tek izričitom odredbom Mletačke vlade iz 1777. god. u Splitu se 1778. god. osniva get. Get je bio otvoren s tri strane prema gradu. Jedna vrata sa sjeverozapadne strane koja su se oslanjala na zapadni zid ugaone kule Dioklecijanove palače ( Arnirova kula), druga kod Željeznih vrata u Bajamontijevoj ulici, a treća u jednoj od ulica što vode u istočni dio palače - Dominisova ulica.
Zanimljivo je da na planovima grada Splita iz18. st. nisu označena ni jedna vrata geta, ni jedna zazidana ulica , što nam svjedoči o tome da je to bilo prilično improvizirano, a ne masovno i trajno zidano. Ni danas se ne vide nikakvi tragovi zatvaranja tih ulica zidom. Samo ploča s natpisom Židovski prolaz pokazuje da je tu nekada bio get. Posebnih židovskih značajki na kućama tog dijela grada nema osim na pragu jednih vrata gdje se vidi urezani žlijeb za svitak s religioznim zapisom za zaštitu kuće (MEZUZA).
Tijekom 19. stoljeća istaknuti Židovi su doprinijeli u razvoju gospodarstva i industrije u Splitu. Među njima najviše se istakao Vid Morpurgo. Veoma je značajno da su splitski Židovi osnovali 1821. god prvu osnovnu školu u Dalmaciji.
Nakon I. Svjetskog rata Židovi su dobili sva građanska prava a splitska Židovska općina pripala je Savezu Židovskih općina u Jugoslaviji. Uoči II. svjetskog rata u Splitu je bilo 284 člana Židovske općine a u ratu je ubijeno 150 članova. Splitska Židovska općina prihvaćala je izbjeglice iz drugih dijelova Jugoslavije i materijalno im pomagala u smještaju , prehrani i nastavku putovanja. Jedan dio članova aktivno je sudjelovao u NOB-u.
Židovski vjerski propisi su vrlo strogi i zahtjevni. Židovi su ih se pridržavali gdje god su živjeli i gdje im je to bilo moguće. Subotom su sve Židovske radnje bile zatvorene, a oni su se okupljali u sinagogi. Sinagoga je središnja židovska institucija u kojoj se odvija čitav religiozni život. Ona je slika jeruzalemskog hrama, kuća molitve i učionica Tore.
Na čelu vjerskoga života židovske općine je rabin. Splitska Židovska općina danas nema stalnog rabina.
Još od srednjeg vijeka Židovi su imali u Splitu sinagogu koja se nalazila južno od katedrale, a poslije , nakon velikog požara 1507. god. sele u sjeverozapadni dio Palače. Današnji izgled dobio je splitski hram ( zvan «Scuola» ili «Oratorij») 1728. god. Tako se od početka šesnaestog stoljeća do danas i sinagoga i Židovska općina nalaze na istoj adresi u Židovskom prolazu.
Kršćanski propisi zabranjivali su da se sinagoga ističe pa su od 16.– 19. stoljeća sve sinagoge izvana skromnog izgleda, obično uklopljene u stambene zgrade. Tako se ni splitska sinagoga nije ničim isticala od ostalih skromnih stambenih kuća, dok je unutrašnjost bila bogato ukrašena. U sinagogi se ulazilo sa zapadnog dijela grada( iz današnje Bosanske ulice) i iz staroga geta. Nasuprot ulaza pod lukom renesansnog- baroknog oblika podignut je najistaknutiji dio sinagoge, koji stilski odgovara oltaru kršćanskih crkava, to je hranište osnovnih obrednih tekstova - aron hakodeš.
Svitak je obučen u vezenu svilenu i brokatnu tkaninu. Hranište zakriva parohet,
Iznad hraništa je hebrejski natpis : SJETI SE PRED KIM STOJIŠ.
U sinagogi se čuvaju srebrni, bogato izrađeni obredni predmeti.
Nad ulazom u sinagogu nalazi se propovjedaonica (teva) s dva ukrasna stupa i dvama velikim svijećnjacima na njima.
Sjeverni dio s galerijom za žene načinjen je u19. stoljeću.
Danas u Splitu živi svega 100 Židova. Oni se ne razlikuju od ostalih građana i potpuno se uklapaju u moderan i živi grad. Sastaju se u društvenim prostorijama, na istom mjestu gdje su se četiri stoljeća sastajali, držani na okupu svojom etničkom osebujnošću, tradicijom od nekoliko milenija i onim posebnim osjećajem jedinstva što ujedinjuje ljude naročito nakon dugih zajedničkih patnji.
Oni danas pridonose životu grada i čitavog naroda na svim područjima privrede, kulture, znanosti i umjetnosti. Iako u svojoj zajednici nemaju rabina, oni ne posustaju u obavljanju svojih vjerskih dužnosti i običaja prenoseći ih na mlađe naraštaje.
(Wikipedia)