Žepče
Jevreji su u Žepče došli iz Sarajeva i Travnika. Živjeli su skromno. Svaki je sam zarađivao ono što mu je za život trebalo. Nije bilo među njima sirotinje i socijalno ugroženih. Mahom su bili zanatlije, po koji mali trgovac, veiikih trgovaca nije bilo. Zanatlije su bili: limari, jorgandžije, kalupdžije, kočijaši. Jevreje viđamo u muslimanskim, srpskim i hrvatskim društvima i čitaonicama, jer svojih nisu imali. U svojoj sredini su bili dobro viđeni i rado primani. Ta atmosfera Ijubavi i povjerenja ostala je do godine 1941. Imali su svoje groblje i sinagogu. Groblje su osnovali 1890. godine, a sinagogu sagradili 1903. godine.
Prvog avgusta 1941. godine pokupljeni su svi Jevreji u srezu žepačkom, gdje je živjelo oko 250 Jevreja, i to u Zavidovićima oko 170, u Begovom Hanu 20, a 60 u Žepču. Ostalo je svega 2 Jevreja jer su živjeli u mješovitom braku. Iz logora se vratilo 5, iz izbjeglištva 6. Jevreji Žepče stradali su u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Svi su završili svoj život 27. 12. 1941. godine.
PINTO, Avram, Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Veselin Masleša,Sarajevo, 1987, ISBN 86-21-00090-3
JEVREJI, ŽRTVE RATA 1941-1945, ŽEPČE
Savezi zavod za statistiku 1964. godine