Zbogom Pirote Zbogom Kuco Moja

ZBOGOM PIROTE, ZBOGOM KUĆO MOJA
O sprovođenju Jevreja od Sokolane do železničke stanice dali su izjave sve- doci - ondašnji pirotski fijakeristi. Njima je bilo naređeno, trinaestorici na broju, da posle ponoći budu parkirani ispred Sokolane. Nije im rečeno zašto. Fijakerista Borko pričao je:
U određeno vreme bili smo na licu mesta. Iako nam nije ništa rečeno zašto smo pozvani, bilo nam je jasno: transport Jevreja. Dok smo čekali, Sokolana je bila osvetljena, ali šta se u njoj događalo mogli smo samo da naslutimo: da se sprema vrši u najvećoj tišini. Posle dugog čekanja Bugari su isterali zatvorenike. Starce i decu, sa prtljagom, primili smo u kola. Ostali, natovareni sa čim je ko raspolagao, postrojeni su bili u dva reda - ispredfijakera. Oko zatvorenika sa svih strana bila je bugarska policija. Duž puta isto tako. Sprovod je ličio na pogrebnu povorku: kretao se polako, u nemoj tišini. Do hotela "Nacional" nije se čula nijedna reč, kao da su zatvorenici nemi ljudi - mrtvaci. Ali kada se tu došlo, pogledalo prema Jevrejskoj mali, čuo se uzvik: "Zbogom Pirote, zbogom kućo moja!" Onda glasan plač. Ućutkan je bio kundacima. Na mostu Nišave opet težak prizor: neka Jevrejka se bacila na zemlju i glasno vikala: "Odavde me možete oterati samo mrtvu! Ubice!" I ona je kundacima ućutkana.
Na stanici je izvršen utovar u konjske vagone. Jedna starija žena je glasno plakala: "Gospode, Gospode, zar vagon da nam bude mrtvački sanduk? Gospode, učini kraj našim mukama!

Do "Konačnog rešenja" Jevreji u Srbiji - Ženi Lebl

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License