Zasto Su Zaboravljene Zrtve Fasizma

Povodom teksta Predraga Simića „Zaboravljene žrtve“ (Danas, 21. oktobar 2009)
Zašto su zaboravljene žrtve fašizma?
REAGOVANJE
Autor: Zlatoje Martinov
Nakon aprilskog sloma 1941. godine, nemački i italijanski okupatori raskomadali su Kraljevinu Jugoslaviju formiravši više teritorijalnih celina kako bi njima lakše upravljali. U svakoj od njih - od kojih su neke proglasili „državama“ - postavili su poslušne domaće vlastodršce, i to one koji su odranije bili naklonjeni idejama nacifašizma. Ni Srbija u tome nije bila izuzetak.
U našoj javnosti poslednjih dvadesetak godina kao paradigma marionetske profašističke države najčešće se uzima Nezavisna država Hrvatska, pri tom se - svesno ili ne - gubi iz vida isto tako marionetska i profašistička „državnost“ Srbije koju je omogućio nemački okupator prvo kroz Komesarsku upravu Milana Aćimovića, a od 29. avgusta 1941. i kroz Nedićevu „Vladu narodnog spasa“. Logori koji su organski srasli s nacifašističkim sistemom i služili za eliminaciju ne samo političkih protivnika nego i istrebljenja čitavih etničkih grupa među kojima su Jevreji i Romi bili na prvom mestu kao nacistička suluda fiksacija prvoga reda, nicali su u svim okupiranim zemljama. U Srbiji i Beogradu je bilo više takvih logora od kojih su najpoznatiji Staro sajmište i Banjica.
Na ovom mestu želim da dam objašnjenje kontroverze koja vlada u našoj najširoj, dakle ne stručnoj, već laičkoj javnosti, koju svesno - iz potrebe retradicionalizacije svega i svačega, a naročito iz „potrebe vođenja nacionalne politike“ - danas plasiraju politički krugovi i iz vlasti i iz opozicije, ali kako vidim i cenjeni ex ambasador Predrag Simić, oko toga kako Srbija i Nedić (čiju sliku i danas bez ikakvog stida drže u Vladi Srbije iako on nikada nije bio legalni predsednik srpske vlade!) nisu tobože imali ništa sa tim logorom, jer je on bio na teritoriji NDH. Takve tvrdnje su obična mistifikacija.
Staro sajmište je, naime, bio logor poznat i kao „Semlin Judenlager“, dakle logor za zemunske i beogradske Jevreje i bio je pod isključivom jurisdikcijom nemačkih vlasti u Beogradu ( a ne npr. u Zagrebu!), iako formalno na teritoriji NDH. Tek aprila 1944 - opet samo formalno - biće stavljen pod jurisdikciju nemačkog poverenika za Hrvatsku SS generala Kamerhofera. Ali Nedićeva Specijalna policija, pripadnici Srpske državne straže i Ljotićevog Srpskog dorovoljačkog korpusa tokom svih okupacionih godina hapsiće i revnosno isporučivati Nemcima prvo beogradske, a kasnije i Jevreje širom Srbije, a ovi će ih dovoditi upravo u logor Staro sajmište i likvidirati ih u Jajincima, Marinkovoj bari, Kumodražu i Jabuci kraj Pančeva. Krivica za potpuno istrebljenje beogradskih Jevreja jednako leži na nemačkim nacistima i Nedićevoj Srbiji. Ne samo da se Nedićeva vlada nije zauzimala za svoje sunarodnike Jevreje već ih je otpuštala s posla ( nijedan Jevrejin nije mogao raditi u državnoj službi ili na univerzitetu, čak ni biti slušalac, advokatska komora Srbije je isključivala sve jevrejske advokate), oduzimana im je imovina. Isto tako aktom Nedićeve kvislinške „vlade“ osnovan je Zavod za ispitivanje rasnog porekla „kako se srpski narod ne bi mešao sa jevrejima i ciganima“ (u zvaničnim uredbama i novinskim izveštajima početno slovo imena Jevrejin je uvek pisano malim slovom). Treba samo pročitati Nedićevo „Novo vreme“, „Srpski narod“ ili npr. Ljotićevu „Našu borbu“ pa videti sa koliko ostrašćenosti i rasizma ti „novi Srbi“ i „nova Srbija“ govore o svojim dojučerašnjim prijateljima Jevrejima. Pa zar antimasonska izložba organizovana od strane Joničevog ministarstva prosvete 1942. godine nije bila prožeta užasavajućom rasnom mržnjom. („Novo vreme“ prenoseći izveštaj o izložbi navodi tobožnje reči jednog „sasvim običnog građanina“: „Bože gospode, živeli smo pored jevreja i masona a da nismo znali za njihovu podvalu.“)
Ali ako se formalni „teritorijalni“ razlozi upotrebljavaju kako bi se negirala krivica Nedićeve kvislinške vlasti za zločine nacista u logoru Staro Sajmište, oni se ne mogu koristiti za - po stradanjima rodoljuba - drugi veliki beogradski logor - Banjicu.
O tom logoru kroz koji je prošlo oko 30.000 ljudi (prema logorskim knjigama 23.637) među kojima i oko 900 Jevreja i 300 Roma (koji iz nekih razloga nisu isporučeni u „logor za Jeveje i Cigane“ Staro Sajmište) i u kome je stradalo prema podacima zvaničnih logorskih vlasti 4.286 zatočenih, pisano je u Titovoj Jugoslaviji dosta, ali je za ovih 15-20 godina nacionalističke euforije, sve potisnuto u zaborav. Tu su, a ne na Sajmištu, najviše stradali Srbi (komunisti i oni rodoljubi koji su se protivili fašizmu i Nedićevoj kolaboraciji).
Protest koji je g. Simić, tadašnji naš ambasador u Francuskoj , nameravao, kako sam kaže, 2005. da uputi francuskoj javnosti povodom pisanja jedne francuske novinarke o tome kako su Srbi uništili sve Jevreje u Srbiji - morao bi da sadrži ove činjenice.
Potpuno se slažem sa Simićem da je Jugoslavija jedna od pet zemalja sa najviše žrtava od fašizma, ali da ne bude zabune: reč je o Titovoj Jugoslaviji ( ne, dakle, samo Srbiji!), jer su samo partizani u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Sloveniji i Crnoj Gori vodili narodnooslobodilačku borbu i sa jedinicama Crvene armije kao oslobodioci ušli u Beograd oktobra 1944. godine.
Tako su skinuli žig srama sa svojih naroda koji su roptali ne samo pod fašističkim okupatorom nego i pod svojim domaćim kvislinškim režimima, tim lakejima fašizma. (Pavelić u Hrvatskoj, Nedić u Srbiji, Rupnik u Sloveniji). Ta činjenica se i danas prenebregava, što je nedopustivo. Kada danas predsednik Tadić kaže u obraćanju Medvedevu kako je samo Srbija vodila antifašističku borbu, onda je to jednako neistina kao i kad Koštuničin ministar kaže kako je Nedić patriota i kako pred njim „treba stati mirno“.
Znajući sve to zar je onda čudno što su u Srbiji „zaboravljene žrtve fašizma“? Obavezno bih dodao: jednako i domaćih kolaboracionista.
Autor je pomoćnik glavnog i odgovornog urednika časopisa Republika, Beograd
http://www.danas.rs/vesti/dijalog/zasto_su_zaboravljene_zrtve_fasizma.46.html?news_id=175398&action=print

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License