ZAPISNIK OD 26. MAJA 1945. SAČINJEN U ZEMALJSKOJ KOMISIJI ZA UTVRDIVANJE ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAČA U ZAGREBU NA OSNOVU IZ.IAVE JAKOBA DANONA O USTAŠKIM ZLOČINIMA U KONCENTRACIONOM LOGORU JASENOVAC U VREME NJEGOVOG BORAVKA U LOGORU OD 1941. DO 1945. GODINE
Zapisnik sastavljen u kancelariji Komisije za utvrđivanje zločina okupatora i nijihovih pomagača u Zagrebu dne 26. svilbnja 1945.
Prisutni:
Referent: Dr. Vuković Hrvoje
zapisničar: Barić Zlata
Pristupa DANON Jakob, rođen u Olefu, 2. IV 1918, zainimanjem brijač, nastanjen u Zavidovićima, bez imovine, ne osuđivan. Iskazuje slijedeće:
Ja sam 1. 8. 1941. zatvoren u Zavidovićima u zatvor Kotarske ispostave. Mene je zatvorio Ante Dragičević iz Zavidovića, ustaša, koji je kako sam čuo, kasnije poginuo. Kad sam bio doveden u zatvor sabralo se je toga dana oko 35 do 40 (četrdeset) ljudi, sve Židova i Srba. Točno se sjećam da su sa mnom bili zatvoreni: Danon Samuel, Danon Moric, Kabiljo Jozef, Eliša, Izrael, Rafael, Izak, Makso, Albert, Albert Jozef, Eliša Izakov (svi Kabiljo), Sternberger Karlo, ing. Stern Rudi, Stern Karlo, od porodice Musafija Haim, Rafael i Jozef, Salamon, Avram Schuster Siegfried, Lederer Drago, Zohr, Pali, Maesto Aron, Boris Garson, Sonenfeld Pavao, Schmuckler Silvije, Rosner Fritz, Weiss Aleksandar, Schwarber Jozef, Ardenović Bogdan, Smiiljanić Lazo, Vlainić Aco, Marković Kosta, Ajadinović Branko, Bojanić Pero, Pekar Spaso, kojemu prezime neznam, Savić Aco i njegov otac. Svi navedeni kao i ja bili smo u kotarskoj ispostavi u zatvoru. Šef tog zatvora bio je Kulenović, koji je u to vrijeme bio i šef Kotarske ispostave. On nam je tog dana rekao da odlazimo svi za Zagreb i da ćemo biti pušteni kući. Nama su rođaci donijeli u taj zatvor najnužnije stvari, jer smo mi bili dignuti s posla. Na večer smo svi otpremljeni u vlak, i to za Bos. Brod. Kad smo došli u Brod bili smo iskrcani iz vagona s našim stvarima i tu su nas obkolili ustaše i neki civili, koji su bili na stanici u Bos. Brodu. Naši vodiči ustaše bili su postavljeni od ovih ustaša na čelu povorke, valjda radi toga da ne vide, što će se dalje događati. Za vrijeme puta od stanice Bos. Brod do stanice Slav. Brod ustaši i civili koji su kraj nas išli a sve te smo našli u Brodu, počeli su nas tući kundacima, pendrekom i ujedno oduzimali nam stvari, sve što je bilo vredno.
Kod tog ističem da je neki nadzornik kola, koji je bio mlad čovjek u selj. uniformi, mršav i dosta visok, udarao pojedine zatvorenike čekićem. Tako je i mene udario. Ovaj postupak opazio je i sprovodnik našeg transporta neki žandar narednik, koji je rekao ustašama, neka prestanu tući, jer da njih nije nitko zvao i da će on cijeli transport vratiti natrag ako se ovaj postupak nastavi. Na to je prestalo mlaćenje i ovi ustaše iz Broda povukli su se jedan po jedan. Iza tog smo vlakom upućeni u Zagreb, gdje smo sproveli 2 dana u zboru, a odatle smo prepraćeni opet sa vlakom u Gospić. U Gospiću su nas smjestili u biv. ovčaru. Tamo smo već zatekli neke zatvorene ljude, tako da nas je bilo oko 500. Među tom skupinom bilo je muškaraca, žena i djece. Ističem da su muškarci bili Židovi a žene pravoslavke i Židovke, dok su pravoslavci koji su samnom zajedno zatvoreni bili još u Zavidoviću od nas rastavljeni već u Zagrebu. Čuo sam da se je u to vrijeme sve pravoslavce transportiralo za Gospić u poseban zatvor, a odatle su ih u to vrijeme vodili na likvidacije preko Velebita na neko mjesto Slano gdje inače nije nitko stanovao ni živio, nalazio se je to mjesto Slano. Navodno je tamo bio logor, odakle su se pravoslavci transportdrali za likvidaciju u Jadovo. Zapovjednik logora na Ovčari bio je ustaš. poručnik Dragutin Pudić. Ja sam bio određen za rad u selu Barleta i Lički Ribik, gdje sam sa još 80 zatočenika radio seljačke poslove, jer su iz tih mjesta pravoslavni seljaci pobjegli pred ustašama. Sjećam se dobro kad sam se tako jednog dana vratio s posla, u logor u Ovčaru padala je jaka kiša. Preostali logoraši koji nisu išli na posao izvan logora, žene i djeca i muškarci stajali su izvan Ovčare na kišii sa svim stvarima. Iza toga je Dragutin Pudić sve nas pokisle natjerao na tavan i tamo smo morali ostati cijelu noć, a da nismo mogli ni sjedjeti jer je bilo premalen prostor i sve natrpano. Razlog za takav postupak nije postojao, jer nitko od zatočenika nije bio ništa učinio. Dne. 19. 8. 1941. bilo nas je u ovom logoru već oko 900 ljudi i tada nam je rekao ustaša nadzornik rada da cijeli logor ide za Gospić, a onda kući. Zaista 21. 8. 1941. upućen sam ja i svi ostali pješke za Gospić, a odatle vlakom do Jaske. U Jaski je jedan dio, oko 300 zatočenika ostao, a nas oko 600 upućeni smo u Jasenovac.
Na kolodvoru u Jasenovcu došla je ustaška straža iz Jasenovca, počela nas tući kundacima, noževima, šakama, otimati nam stvari rekavši da moramo sve predati. Oduzimali su zlatniinu, odjeću, obuću, sve što je vrijedilo. To nije bila samo 1 stvar, već je stvar dolazila u 4 partije-grupe i svaika je isto činila tj. tukla i otimala.
Ovi ustaše vojnici kod otimanja su govorili, da se o torne šuti. Napokon je odnekud pristupio neki Beretin, a kojega su svi zvali ing. Beretin. On je bio nadzornik rada. Navodno je isti bio iz Zagreba. Isti Beretin vodio je poslove rada; kroz vrijeme od 1941. godine do poprilici svibnja mjeseca 1942, a kasnije je opet otišao u Zagreb, gdje je navodno bio u ustašredarstvenoj službi (ustaškoj obrani). U to vrijeme logor Jasenovac bio je jedna velika poljana ograđena žicom i drvenim izvidnicama, koje su imale oblik tornna. U tim tornjevima bila je ustaš. straža. Samo zapovjedništvo logora bilo je u selu Jasenovac. Zapovjednik tog logora i straže je ust. vodnik Prpić Mihovil, a kasnije satnik. Ovaj logor ima naziv Jasenovac br. 2. U tom logoru sabraio nas se je kroz 2 do 3 dana oko 1.200 ljudi, sve ukupno. Taj logor je imao dvije drvene barake u koje je moglo stati u svaku po 150 ljudi. Naravno je da su ustaše smjestiilii u svaku pojedinu mnogo više ljudi, dok su ostali morali spavati pod vedrim nebom, bilo ljepo ili kiša. Mi smo u tom logoru bili oko 8 dana. Kroz to vrijeme dobivala se je kao hrana samo nekakva voda sa par zrna graha, a mi zatočenici živjeli smo od onoga što nam je još preostalo od naših vlasititih živežnih namirnica, koje smo sa sobom donijeli. Za ovo vrijeme pleli smo peterostruku žicu oko logora, kopali jame, zabijali stupove, preko kojih je bila vezana žica. Za ovo vrijeme zatočenici nisu dobili batina ili bili ubijiani. Jednom smo dobivali batine prigodom ulaska u logor br. 2 i to kundacima, cjepanicama, i drškom noža. U tom logoru biii su sami muškarci, jer smo žene i djecu koje su s nama bili na Ovčari ostavili u Jaski, a odatle su navodno te žene i djeca odpremljeni u Loborgrad. Nakon 8 dana bio je „nastup" i izveli su nas oko 600 Ijudi. Pred nas je došao ustaški vodnik Sarić kojemu imena neznam, a koji je bio visok, jak, crn, s bradom a na lijevoj strani obraza i vrata imao je ožiljak. Taj Šarić lupao je cjepanicom zatočenike a napose dra Leona Perića, liječnika. Ovaj dr. Perić bio je sa mnom u logoru u Jasenovcu sve do proleća 1942. a tada je odpremljen u logor Stara Gradiška. Kad se je logor Stara Gradiška ispraznio ove godine 1945. u travnju onda je dr Perić povučen s vojskom i ranjenicima sve do Jasenovca, ali je ovdje ubijen. To sudim po tome jer nitko za njega nije više poslije znao. Dakle dr Perić je ubijen 22. ili 23. IV. 1945. Tako su nas na javnom nastupu prebrojali 600 ljudi, te smo zajedno s našim stvarima pod ustaškom stražom pošli u nepoznato. Odveli su nas preko sela Krapje još dalje 1 klm na jednu poljanu, gdje smo vidjeh 3 započete barake, a koje nisu imali niti poda, niti krova. To je bio logor br. 1. U tom logoru mi smo bili prvi stanovnici. Ove nedovršene barake sagradili su majstorj, koji su za to bili uzeti i plaćeni. Poduzetnik ovih baraka bio je Arčević Stevo iz sela Uštica kod Jasenovca. Mi smo u ovom logoru živjeh tako, da smo išli na rad i to oni koji donekle su sposobni raditi. Rad se je sastojao u krčenju šume i popravljanju nasipa Savinskog rukava imenom: Struga. Nadzornik rada bio je ustaša ing. Beretin. Svaki puta kada smo išli na rad putem su zatočenike ustaška pratnja (koja se je sastojala od 30 do 40 ustaša) kundačili, a naročito one koji su uslijed slabosti ili starosti bili iznemogli. Uvijek smo morali u trčećem stavu polaziti na posao. Kod tog polaska na rad događala su se i veća zločinstva nego što je kundačenje. Tako napr. znadem da je zatočenik Gomboš prigodom polaska na rad zaostao, jer je imao preslabo srce, pa je nestao tj. bio likvidiran. Na isti način nestajala bi još po trojica kojih više imena neznam. Za ovu četvoricu tvrdim da su pobijeni i to zato jer sam znao da su isti pošli s nama na rad a kad smo se mi vratili u logor s rada, manjkali su. To se je desilo u razdoblju između polovice IX 1941. i X 1941. Isto tako u istom razdoblju dogodilo se je i slijedeće zločinstvo: Kad smo polazili na rad ustaška pratnja zapucala je u nas zatočenike vičući ,,brže, brže" i pri tome ubila 2 zatočenika kojima imena neznam, a ranili u leđa Pesah Salamona, kojeg je onda potajno liječio zatočenik dr Perić. U istom razdoblju činila su se zločinstva i prigodom samog rada i to na taj načiin da ako bi se koji zatočenik odmorio koju sekundu od rada, dotle ga je već pogodio metak ustaš. vojnika. Na taj je način poginuo u gor. razdoblju brijač Kabiljo iz Zagreba i 2 brata Levija iz Bijeljine. Krojač Stern iz Zagreba ubijen je u tom razdofolju zato, jer se je išao napiti vode, što mu je bilo dozvoljeno po jednom vojniku, a drugi ga je ustaš. vojnik za to ubio. Napokon ističem da smo u tom istorn razdoblju jednog, dana išli s posla. Naša ustaš. pratnja je putem pucala u zrak, u stabla. Na to je dojurio Ljubo Mdiloš ustaš. poručnik i odmah je zamjenio našu stražu s novom stražom, a prije toga je pitao našu stražu ,,tko je pucao i zašto je pucao". Naši stražari su odgovorili da su zato pucali jer mi nećemo da radimo. Na to je Ljubo Miloš odgovorio da za to ne treba pucati, jer da svaki ustaš. vojniik ima nož, pa neka nožem zakolje zatočenika koji neće da radi. Iz ovog tvrdim da je Ljubo Miloš u to vrijeme bio glavni zapovjednik logora Jasenovac 2 i 1 jer je prije svega izdao gornje upute a drugo je izmjenio stražu. Konačno i iz odnosa ustaš. vodnika koji je bio u neku ruku zapovjednik logora broj 1, vidilo se je da i Sariću zapovjeda ustaš. poručnik Ljubo Miloš. Hrana u logoru i kroz ovo vrijeme je bila: 3 skuhana krompirića u ljuski na dan. Kruh su dobivali samo omi, koji su radili i to neredovito, a i to 1 kruh od najviše 2 kg. na 20 Ijudi. Iz logora br. 1 je nas oko 60 bilo upućeno u logor 3 (Ciglana) i bili smo smešteni na ekonomiji na tavanu. Tamo smo već našli drugove i bilo je nas u to vrijeme svega skupa oko 150. U razdoblju od prve polovice mjeseca X. do konca XI. 1941. mi smo u logoru 3 Ciglana koji smo bili smešteni na ekonomiji, radili raznovrstan posao, tako u lančari, ciglani, na bajeru i konačno kpd podizanja pekare. Za to vrijeme su logoraši iz logora 2 radili ma t. zv. malom nasipu i dovršili ga. Upravo kod te gradnje malog nasipa događala su se kroz to vrijeme zločinstva i to ma taj način da se je zatočenike tuklo, a i kod samog rada ubijalo ako su stali od iznemoglosti. Koliki je broj zatočenika ulbdjen ne mogu reći, jer se to tačno ne može utvrditi. Svakako je bilo dosta. Isto tako u mjesecu XI. 1941. dogodilo se je teštki zločin u logoru br. 1, gdje je u noći bio sazvan nastup zaitočenika, te su ustaš. stražari iz strojarnica pobili oko 50 ljudi. Te noći je padala jaka kiša, a ja znam za taj događaj iz pripovjedanja drugova koji su slučajno ostali živi, a došli su kasnije k nama; iz logora br. 1. Mi koji smo bili na ekonomiji kroz to razdoblje živili smo bolje od ostalih jer smo bili t. zv. „stručni radnici".
U mjesecu XI. 1941. preostatci zatočenika iz logora 2 i logora 1 smješteni su u t. zv. logor 3-a, 3-b i pravoslavnu baraku. To su bile 2 barake, dok je logor 3-a imao mjesto — nastambu među mašinerijama ciglane. Svi budući zatočenici dolazili su u taj logor 3-a, 3-b i pravoslavnu baraku. Samo su se stručni zatočenici prema potrebi stavljali tamo gdje sam bio ja t. j. u ekonomiju, na ciglanu (logor 3 — ciglana). U mjesecu XI 1941. pozvali su ustaše starce i slabije te bolesne iz logora 3-a, 3-b, i pravoslavne barake, koji žele ići na oporavak u Đakovo, na ,,nastup". Tu se je nešto ljudi prijavilo a nešto su ustaši i sami izabrali. Iza toga su zatočenici iz tih logora 3-a, 3-b i pravoslavne barake morali iskopati jame u bivšem logoru 2, kamo su ustaše odveli gore navedene starce, slabe i bolesne i maljem ih zatukli te klali, te su ove opet mrtve a i napola još žive logoraši koji su kopali jame, morali ih zakopaiti. Samo su i oni zatočenici koji su kopali jame i zakapali žrtve bili neki od njih također zatučeni. Preostali zatočenici koji su morali obaviti taj posao vratili su se natrag i dobili za taj rad bolju hranu, samo za onaj dan. To se je od toga vremena stalno de¬šavalo. Daljnje zločinstvo, a koje sam ja svojim vlastitim očima morao gledati, bilo je izvršeno 23. prosinca 1941. kada je Ljubo Miloš, ustaški poručnik sazvao javni nastup svih zatočenika na prostoru između zapovjedništva i lančare, i tom zgodom održao govor u kojem je rekao da je neki slobodnjak Branko, zatočenik, na jednog ustaškog vojnika u pijanom stanju uperio revolver da ga navodno ubije, i da radi toga da se ovo nebi više dogodilo i radi odmazde ima biti streljano 25 ljudi. Ljude je izabrao Ljubo Miloš i Modrić, zastavnik, rodom iz Bosne, inače crnjomanjast čovjek, koštunjava. lica. Bilo je odabrano 20 pravoslavnih i 5 Židova, a ja im neznam imena, a nije im znao imena ni Ljubo Miloš jer je iza streljanja rekao da je zaboravio pitati prije kako se oni zovu. Svu 25-oricu postrijeIjao je sam lično Ljubo Miloš iz puške. Na sam Božić 1941. izvršeno je slijedeće zločinstvo: U logor Jasenovac dovedeno je 50 zatočenika. Odakle su isti bili i tko su isti Ijudi bili neznam, čim su došli u logor bih su zaklani i to tako da je Joco Matijević, zastavnik svakog pojedinog sa oštricom noža — bodežom na puški ubo u leđa i tako ga gurao pred Ljubu Miloša, taj Miloš je dotičnog zatočenika nožem preko vrata klao. Zatočenici koji su bili grobari odmah su zaklanog pokapali. Dali su baš svih 50 bili zaklani ili jedan najviše do 5 dali se je od njih spasilo to ne mogu sam sigurno reći. Sigurno je ali da ih je 45 zaklao. Ovaj događaj gledao sam iz crtaone, koja je bila preko puta zapovjedništva, a gdje se je zločinstvo izvršavalo.
Također u mjesecu prosincu 1941. godine izvršena je likvidacija zatočenika iz Olova i to Levi Sado-a, Levi Majer, Frinet Julija, te oca mu, Ozmo Avrama, Ozrno Ehjasa, Ozmo Leona, ing. Pokornog i sina mu i Ozmo i Ise Avramovog. Ovo zločinstvo izvršeno je tako, da su zatočenici zatučeni maljevima po glavi ili zaklani nožem. Tko je izvršio samo ovo zločinstvo, nisam mogao videti, jer sam ja bio u opasnosti, ah je svakako za isto odgovoran Ljubo Miloš, jer je bio u ono vrijeme upravitelj logora.
Isto tako u godini 1941. u zimi jašio je Ljubo Miloš po logoru i prolazeći kraj tunela ciglane vidio je 2 električara, kojima se imena ne mogu sjetiti, kako ga isti gledaju, i iz toga jednog od njih bez ikakvog razloga ubio iz revorvera. To je valjda učinio da se pokaže kako dobro gađa. Ovo mi je pripovjedao preostali električar, a koji je brat poginulog. Ova 2 brata elaktričara bili su iz Zagreba.
Za sva ova zločinstva, koja sam do sada prikazao u logoru Jasenovac br. 2, 3 i 1 odgovorni su Luburić Maks kao zapovjednik svih logora, i Ljubo Miloš kao upravitelj logora.
U 1941. godini d to od mjeseca siječnja 1942. pa sve do 23. III 1943. bio je zapovjednik logora Ivica Matković, ust. poručnik a kasnije satniik. Kroz to vrijeme bio je zapovjednik Radne službe ing. Hinko Pičili, koji je ostao na tom položarju do konca postojanja logora.
Tokom zime 1942. po svoj prilici u mjesecu siječnju preuređena je peć ciglane za krematorijum. To je izvršeno pod nadzorom ing. Pičilija. Od tog vremena ta je peć poslužila za posebnu vrstu likvidacije zatočenika s ciljem da se zametne trag zločinstvima. Naime kroz cijelu zimu 1942. godine a koja je potrajala sve do svibnja 1942. godine dovodili su žene i djecu iz Gradiške i druge zatvorenike iz nepoznatih mjesta u logor i svi muškarci koji su na taj način bih dovedeni a nisu bili potrebni ili spo¬sobni za rad bili su likvidirani na taj način da su u ciglani bili zatučeni maljem a zatim u peći spaljeni. Iz našeg logora je bilo također takvih lilkvidacija, naravno manje, u glavnom onih koji su se javili bolesni. Kolilko je ljudi kroz tih 4 do 5 mjeseci likvidirano ne može se ustanoviti, ali se je to vršilo gotovo dnevno, a mi smo to videli po crnom dimu, koji je sukljao iz dimnjaka ciglane i mirisa koji je vonjao. Da se je to doista dogodilo dokaz je i taj, što se u to vreme zimi ne peče cigla u opće, a napokon meni je o tim zverstvima pričao očevidac zatočenik grobar Dudica prezimenom Barar, koji je sa još osmoricom grobara vršio stavljanje tih ubijenih u peć. Ti grobari zatoičenici zvali su se grupa D i svi su kasnije likvidiranl, da nebi mogli kasnije o tome govoriti. Odgovornost za ova masovna zločinstva leži na Maksu Luburiću, kao zapovjedniku tih logora Ivici Matkoviću kao zapovjedniku logora, a posebno na Ljubi Milošu ust. poručniku, koji je vršio nadzor kod spaljivanja te ing. Pičiliju koji je izgradivao i preuredio peć, znajući u koju svrhu.
Daljnja masovna zločinstva izvršena su od proljeća 1942. godine do kolovoza iste godine nad Ciganima i Cigankama, te njihovom djecom. Cigani su bili dovedeni postepeno iz cijele zemlje, te su ciganke i djeca bili odmah likvidirani, a cigani postepeno, jer su muškarce cigane upotrebljavah za veliki rad oko podizanja nasipa između Kušutarice i Jasenovca. Likvidacija cigana i ciganki izvršena je u selu Gradina i to obično maljem, a iza toga su ih pokapali i to cigani cigane. Muškarci Cigani bil su smješteni u t. zv. III-c logoru, koji je bio na polju ograđen žicom između ciglane, pruge i baraka novonačinjenih za nastambe prijašnjih zatočenika. U taj III-c logor pridolazili su kasnije i drugi zatočenici t. j. koji nisu bili cigani. Za vrijeme likvidacije cigana od proljeća do kolovoza 1942. g. bio je zapovjednik III-c logora Marinko Polić, ustaš. zastav. iz Dervente. Kod same likvidacije cigana u Gradini vodio je glavnu riječ Dragutin Pudić, tadaš. nadporučnik, a kojeg sam ja prvi put vidio na „Ovčari" u Gospiću, kao zapovjednika onoga logora. Još su prigodom likvidacije cigana u Gradini sudjelovali: Josip Friganović zvan ,,Žile", ustaški poručnik I. Maričić mislim Jure (Anto) zatim Kojić Anto, ustaš. poručnik, Brzica Pero, ustaš. poručnik, inače student prava iz Hercegovine. Zatim se sjećam da je kod te likvidacije cigana sudjelovao Alilovlć Frano, Alilović Ivan, ustaš. dočasnici Pehar Petar, Galići tri Budimir kojima imena neznam, jer im je Budimir prezime, sve ustaš. vojnici, kasnije dočasnici, zatim Sošić i mnogi drugi ustaš. vojnici i dočasnici, kojima se imena ne mogu sjetiti. Posebno je odgovoran i Miro Filipović Majstorović fratar, ustaš. nadporučnik, koji je u proleće 1942. postao upravitelj. Naravno je da je za ovu likvidaciju također odgovoran Maks Luburić i Ivica Matković, prvi kao zapovjednik svih logora, a drugi kao zapovjednik logora. Ukupno je likvidirano oko 20.000 Cigana.
U proleće 1942. izvršeno je strijeljanje na jav. nastupu nad 5-oricom zatočenika i to: Diamantstein Brunom, Sohrom, Kertnerom, Spilerom, i Pajtašem, radi neke švercerske afere koja meni nije pobliže poznata. Iznosim ovaj slučaj radi postupka Pudić Dragutiina, koji je za vrijeme saslušanja gornje 5-orice pred zvonarom Pajtašu sa nožem odrezao uho i dao mu isto da ga jede. Tog Pajtaša su mučili oko 10 dana ustaški časnici te je isti dan iza mučenja bio liječen, a zatim opet ponovo mučen. Kad su ova petorica bila izvedena na strijeljanje Pajtaš je bio dovedan sav umotan u ovoje (zavoje), jer je bio po cijelom tijelu izmučein i izranjen, pa su ga zavili da se to ne vidi. Njega su vodili jer on sam nije mogao ići. Iza toga su svi pet na jav. nastupu postriijeljani po ustaš. časnicima i dočasnicima. Te zgode kad je Špiler bio također ustrijeljen, priskočio je k njemu Užičanin Rašid, ustaš. dužnosnik, te je još Spilera nožem zaklao i zatim pio njegovu krv. Ovo se je odigrailo pred svim zatočenicima u jav. nastupu. Same izvršitelje strijeljanja neznam po imenu, osim Rašida Užičanina iz Brčkog i Pudić Dragutina.
Za vrijeme upravitelja Mire Majstorovića-Filipovića, a koji je bio upraviteljem logora od proljeća do kasne jeseni 1942. g. vršila se je danomice likvidacija zatočenika u Gradini, i to na taj način da su zatočenici bili maljem zatučenii. Kod same likvidacije glavni likvidator bio je sam Majstorović. Ti zatočenici koji su išli na likvidaciju bili su zatočenici iz našeg logora-ciglane, a koji su stalno dolazili pa bi ih obično najprije odveli, na jedan prostor kod Gradine koji je bio omeđen žicom, a odatle su se izvodili u Gradinu na likvidaciju.
U ljeto 1942. zloglasni Maistorović sjedio je pred blagovaonom i ručao. Dvojica zatočenika nalazila su se u blizini i kupili čikove po zemlji, iza njega. Majstorović je ovo opazio, izvadio je revolver i ubio ih, te su se obojica srušili mrtvi na zemlju u udaljenosti od 2 metra a Majstorović je neobazirući se više na njih nastavio ručati.
Isto tako u ljeto 1942. prije podne porječkali su se dvojica zatočenika, koji su radili na pilani. To je opazio Anto Altarac, ustaš. zastavnik iz Drvara, te je došao sazvao jav. nastupe pilanara i jednog od njih ustrelio na taj način da je ovaj morao kleknuti, a on mu u glavu opalio odostraga metak iz revolvera, a da nije prethodno upravitelju ili zapovjedniku ništa o tom javio. Ime ubijenog neznam, samo znam da ie bio oko 20 god.. star.
U jesen 1942. izvršena je velika, likvidacija grupe zatočenika sa ekonomije. Joze Ćupić, ust. por. iz Sl. Broda, Nekić Ivo, ustaš. vodnik i Tominac, zatočenik iz Siska, vršili su izbor onih koje treba likvdidrati. Likvidacija je obavljena na poznati način u Gradini. Znadem da je tom zgodom likvidiran Srećko Tkalčić, Ungar i neki Fuchs.
Napose ističem da ie Tominac kriv u točiko, što on nije bio kao zatočenik primoran da vrši izbor ljudi za likvidaciju, već se je on dobrovoljno tog posla prihvatio, da bi imao bolje privilegiie u logoru. Takvih je bilo više, samo im se ne sećam imena.
Ču sam da je taj Tominac sada vojnik Jugoslovenske vojske u činu nekakvog komesara, a isti je pobjegao iz logora 1943. g. Ja neznam kako se taj Tominac zove imenom, ali ima 2 brata Tominca. Jedan je od njih ubijen u logoru, a drugi je pobjegao. U toliko ispravljam gornji navod, jer neznam dali je ovaj koji je pobjegao gore navedeni konfident ujedno sam čuo da je sada jedan Tominac komesar u Sisku pa bi trebalo proveriti dali je to onaj, o kojem sam napred govorio.
U kasnu jesen god. 1942. posebno zločinstvo predstavlja likvidacija t. zv. III. c. logora. Preostatak ljudi naime iz III-c logora koji nije bio još likvidiran u Gradini, likvidiran je na taj način da se je pribila tabla pred III-c, logor s natpisom „pjegavi tifus", tako da nitko nije smeo u taj logor, a zatočenici njih oko 50 likvidirani su u glavnom glađu. Tu su pojeddni zatočenici jeli mrtve drugove, pričalo se je tako o tom u logoru. Ja to nisam vidio da su jeli živi mrtve, jer nisam imao prilike, ali znam da zafočenici nisu dobivali hrane nikakve.
Za sva ova navedena zločinstva odgovoran je Maks Luburić, Majstorović Miro, Matković Ivica, prvi kao zapovjed. svih logora, drugi kao upravitelj logora, a treći kao zapovjednik logora.
U proljeće 1943. god. nekako dan ili 2 pred Josipovo pa sve do 23. III. 1943. trajalo je u logoru pravo bezvlađe, a nastalo je usled toga što je logor ostao bez zapovjednika, naime zapovjednik Matković prestao je biti zapovjednikom, a novu dužnost još ndje primio novoimenovani Brkljačić Ivica, ustaš. bojnik. Ustaš. časnici, dočasnici i vojnici su tih dana izvrših masovno mlaćenje zatočenika, a pri tom su im pomagali i ,,kriminalci" zatočenici, razni policijski agenti, i ustaši, koji su bili poradi krimlnala zatvoreni u logoru. Tih dana ranjeno je mnogo zatočeniika s letvama, kundacima, cjepanicama, šakama, noževima, a možda je koji i poginuo. Napose ističem da je tih dana bio tučen u zatvoru logora Stern Drago iz Zagreba, koji je bio obskrbnik blagaone, a kojeg su toliko tukli da je meso na njemu počelo trunuti. Tukli su ga Nikola Fišberger ust. vod. Stojčić Jozo, tada ust. por. a mislim i Brzica Petar ust. por. Taj Brzica Petar d Nikola Fišberger bili su „stručnjaci" za davanje t. zv. 25 batina po stražnjici zatočenika. Tih dana su hteli i mene smjeniti s brijačkog posla gore navedeni kriminalci, ali im to nije uspelo, jer sam ja bio dobro renomiran kao dobar stručni radinik, i tako sam se nekako spasio.
Za taj zločin masov. mlačenia odgovoran je: Maks Luburić, Matković Ivica, jer je potonji bio stvarno još zapovjed. i gornji.
23. 3. 1943. primio je dužnost zapovjednika logora Brkljačić Ivica ust. satnik. U to vrijeme nekako a možda malo poslije a svakako još u proleće 1943. preuzeo je dužnost povjerenika za sve logore, Šarac bankčinovnik iz Mostara, dok je Maks Luburdć smjenjen. Šarac je bio povjere¬ 532 nik do konca 1943. g. a zatim je opet došao za zapovjed. svih logora Luburdć Maks. Brkljačić Ivica bio je zapovjed. logora Jasenovac do prolječa 1944. Za vrijeme uprav. Brkljačića i zapovjednika bio je nadzor. logora Pavlović Marko, ust. pukov., kojii je ujedno bio zapovjednik ustaš. zdruga. Ističem da je za razdoblje Šarčevo nastupilo znatno poboljšanje t. j. nije bilo više masov. ubijanja. Iz te činjenice zaključujem da su se sva ona masov. ubijamja događala znanjem i po nalogu Maksa Luburića. Kad bi bilo obratno t. j. kad bi se radilo mimo znanje zapovjed. svih logora, onda bi se masov. zločinstva događala i za vrijeme dok je bio zapovjed. svih logora Šarac, a tome nije bilo tako.
U ljetu 1943. pobjegla su 25 zatočenika a, možda i više sa raznih vanjs. radova i tada je po nalogu Pavlović Marka, nadzor. logora određeno da svi zatočenici koji idu na vanjs. rad imaju biti u okovima na nogama. Osim toga svim zatočenicima zabranjeno je primanje paketa kroz mjesec dana, kao i pisanje kući, i umanjen je dnev. obrok za 10°/o. Paketi koji su u to vrijeme dosli zatočenicima, zapljenjeni su bih u korist ustaš. časnika logora.
Za sve ovo snosi krivnju: Šarac, Brkljačić Ivica i Pavlović Marko, ust. dužnosnlci. obzdrom na njihove funkcije u logoru za to vrijeme.
Pod i+konac 1943. g. Nekako u mjesecu prosincu izvršene su 2 likvidacije zatočenika na taj način da su odaslani u grupi od 80 i oko 60 njih na rad u šumu, zatim inscenirani napad i bjekstvo, a da se nije nitko od njih povratio. Treća takva likvddacija pada početkom siječnja 1944. u grupi od 20—30 ljudi. Predmjevam da je ovim likvidacijama kriv Luburić Maks, jer je on opet nastupio svoju funkciju zapovjednika svih logora.
Krivi su za ovo Brkljačić Ivica, Pavlović Marko i Maks Luburić.
Na Badnjak 1943. u 10 sati navečer izvršeno je zločinstvo nad obitelji Stolzer i Eisenstadter. Obitelj Stolzer sastojala se je od muža žene i kćerke Vivijane, dok se je obditeli Eisenstadter sastojala od majke Erne i kćerki: Božane, Zorice i Lele. Te 2 oibitelji bile su neznam iz kojih razloga, valjda kao Židovi, internirani u Jasenovac tj. tamo su stanovali i slobodno se kretali obrađujući zemlju. Ovu likvidaciju su izvrših koliko smo čuli: Josip Matijević ust. napor., poruč. Jele (dalmatinac) iz Sibenika, Maić Krešimir, satnik iz Hercegovine.
U noći od 3 na 4 sječnja 1944. likvidirani su Ivan Begović i njegova žena Gertruda, Weiner Bernard i žena mu Elizabeta, te 3 djeca i stari mu otac. Tko ih je ubio od ustaša, to neznam. Ovi ubijeni bili su slobodnjaci i stanovali u kući kraj logora. Osam dana nakon ovoga ubijen je po meni nepoznatim ustašama brat ubijenog Bernarda, Weiner Arnold, a koji je bio zatočenik u logoru i radio u lančari. Ubijan je vjerojatno radi toga da nebi kasnije ev. svjedočio o zločinstvu nad bratom Bernardom.
Početkom VI. 1944. pobjegao je zatočenik Wollner Ivan iz Zagreba, student, ali je isti kod Dubice ulovljen i ubijen, te njegovo mrtvo tijeio dovedeno u logor Jasenovac, gdje je sazvan „javni nastup" svih zatočenika. U to vrijeme bio je upravitelj logora Šakić Dinko ust. nadpor., koji je takvim postao nekako u proljeće 1944. i vršio tu dužnost do jeseni iste godine. Za vrijeme dolaženja zatočenika na ovaj nastup, tukao je korbačem Pajo Mihić, ust. satnik zatočenike, govoreći im „stupite bliže, da vidite Wollnera". Iza toga je bilo odabrano 20 ljudi kao represalija na bijeg Wollnera i to u glavnom Židova, a odabrao ih je uprav. Šakić Dinko. Za ovo vrijeme odabiranja dvojica zatočenika su se nasmijala. To su bili mladići oko 18 godina i Šakić Dinko ih je odmah po tome osobno ubio oba iz revolvera. Među ono 20-oricom spominjem: prof. Samlaića, brata mu Danon Jakoba iz Sarajeva. Ovih 20 zatočenika nisu bili pred nama streljani, već su bili odvedeni u zvonaru, pa su na pr. nekog Albarija koji je također bio određen za streljanje inače nezamjenjiv tokar u logoru, zamjenili su s drom Slavkoni Goldschmidtom, isto tako zamjenili su limara Weissa s nekim inženjerom, kojemu imena neznam. Nakon takve učinjene zamjene odabrani su likvidirani, samo neznam točno na koji način.
Za ovo zločinstvo krivi su: Luburić Maks kao zapovjed. svih logora Sakić Dinko kao uprav. logora, Pavlović Marko nadzor. logora.
U ljetu 1944. učinjeno je masovno ubijanje žena zatočenica u selu Mlaka, koje su radile u ekonomiji logorskoj. To zločinstvo izvršio je Dinko Sakić sa svojim vjernim pomoćnikom Mihaljević Markom, ustaš. zastavnikom, i drugim ustaš. vojnicima. Kad sam ja dao Mihaljević Marka uhapsiti po Ozni sada u V. 1945. u Mariboru, onda je priznao da je vodio na likvidaciju oko 50—60 žena.
Početkom IX. 1944. izbila je u logoru velika afera. Bile su navodno ulovljene 2 grupe zatočenika: 1. grupa zatočenika od njih 21 osumnjičeno je, da je imala veze s partizanima u šumi. Među tim osum. nalazili su se: Laci Matea, veterinar, Dr. Mile Bošković, liječnik Nikola Peijinović iz Siska, Tomo Marić iz Zagreba, Musafija Heinrich, Bošković ing. Mitar iz Zagreba, Rebac Remzija, neki Boro, kojome prezimena neznam, đak iz Daruvara, dr Branko Konić, sudac dr Milanović, zubar. Ovo su bili zatočenici, a drugih se ja ne sjećam. K tome su bili toj grupi povezani neki ustaše i to. Dr Jurčević Marin, Satnik liječnik u bolnici, i njegova žena, zatim madporuč. Belušić. Janković Žarko i Rukavina Franjo, oslobođeni zatočenici, pisari logora. Svi navedeni osumnjičeni su kao komunisti i da imaju veze s partizanima. Svi su oni strahovito mučeni i tučeni nekoliko dana. Istragu je vodio neki Prpić, ust. sat. inače krvolok. Pomagali su mu kod mlaćenja i mučenja Mile Sudar, ust. vodnik Primorac Silvestar, ust. zast. Pavičić Pero, ust. vodnik Neoričić, ust. vod. Kvesić Stipe, ust. vod. Šakić Dinko, uprav. logora, Nikola Pehar (Pudo), ust. zastav.
Da su svi ovi sudjelovali kod mlaćenja i mučenja gornjih znam po tome što smo ih mi zatočenici vidjeli, gdje idu u zgradu zapovjedništva, sa pletenim žicama i jer smo pojedine osumnj. vidjeh kada su ih vodili s preslušavanja da su tučeni. Kod tog preslušavanja upotrebljeno je kao specijal. sredstvo palenje tijela sa ,,lot" lampom (za lotanje). Na ovaj način inaročito je mučen Rebac Remzija, jer mi je pričao grobar, koji ga je pokopao da je vidio kada ga je svlačio, da je sav izgoren od plamena te lampe po cijelom tijelu. Šakić je nazvao to sredstvo mučenja ,,V 1", jer je to javno rekao u brijačnici ,,V 1" je uspio. Zajedno s ovom istragom vodila se je istraga i protiv 5-orice zbog četništva. Među tim osumnjičevim nalazio se je: Branko Vojnović, i neki Hadžija, Lubara Jovo, a petog se ne sjećam. Sigurno su i ovi isto ovako mučeni i tučeni. Te tzv. komunistička grupa napred navedena obješena je, njih 21 na broju dne. 23. IX. 1944. i to zatočenici u logoru pred našim nastambama a ustaše i slobodnjaci u selu Jasenovac.
Drugi dan obješeno je navedenih 5 zatočeniika (pravoslavci). Ovo sam drugo vješanje morao ja gledati, jer me je na to prisilio Dinko Sakić. Navedene pravoslavce vješali su: Neorčić Laićo, Stipe Kvesić i drugi ust. dočasnici.
Kod tog vješanja pitao je Primorac Silvestar zatoč. Hadžiju ,,dali se opraša (halali) što ga je tukao", a ovaj mu je odgovorio da mu neće nikad oprosttiti. Još je taj Sllvestar Prlmorac rekao Hadžijl kad je lstomu bio već konop oko vrata „doviđenja na drugome svijetu". To navodim radi toga da se vidi, kako su se svi ustaš. banditi rugali onirma, koji će za par sekundi biti mrtvi.
U 1944. godirnd svakako nakon ovog vješanja obješena su još 3 zatočenika i to električara. Obješeni su se zvali: Altarac Avram iz Zemuna, Izrael iz električ. centrale u Fojnici, a imena mu neznam, te električar iz Zagreba, kojemu ni imena ni prezimena neznam. Obješeni su za to jer je onaj treći obješeni električar iz Zagreba dobivao pakete s hranom preko jednog domobr. časnika, koji je bio na službi kod Jasenovca u protiv. artiljeriji.
Za ovo djelo odgovoran je Luburić Maks, kao zapovjed. svdh logora, ing Pičili Hinko kao zapovjed. logora, Marko Pavlović kao nadzor. logora. Ističem kod tog da je ing Pičili preuzeo funkciju upravitelja koncem IX. 1944.
U jesen 1944. i to 24. X. zatvoreni su zatočenici koji su radili u ustaš. bolnici i to gotovo svi. Sjećam se sledećih lica: Tito Weiss, medicinar, dr. Klein, liječnik, Dr Leindorrfer, liječnik, Siegfried Schuster, dr Sattler, liječnik, Mijo po zanimanju kuhar u ustaš. bolnici, dr Katić, zubar iz Daruvara i ostali drugi, kojih se imena ne mogu više sjetiiti. Ove je zatvorio Krešić Tvrtko, sat. i Pavličević ust. sat. Vidio sam ih zatvorene u bivšoj crtaoni. Biii su svi vezani okovima na nogama. Navedene su optužili da su imali nekakvu „paklenu mašinu", ali je ovo bila vjerojatno ustaš. priča u cilju da mi čujemo i da imaju opravdanja za likvidaciju istih. Svi navedeni su likvidirani, ali ne u jedan mah, nego kroz više dana. Računam da ih je bilo likvidirano oko 30-tak, a zadnji su bili likviddrani dr. Klein i dr Leindorfer.
Za ovo djelo je odgovoran: ing Pičili Hinko, kao zapovjed. logora, Maks Luburić kao zapov. svih logora, Marko Pavlović kao nadzor, logora, kao i sami saučesnici: Kresić Tvrdko i Pavličević. Sam način likvidiranja nije imi poznat, ali je likvidacija bezdvojbeno slijedila jer ih više nije nigdje bilo u logoru.
Iza ovog nastupa posebno razdoblje, koje traje po prilici 1 mjesec dana a početak mu ide od mjeseca listopada, a svršetak u mjesecu studenom 1944. godine. Tu je uveden novi sistem mas. likvidacije na t. zv. Graniku. Kroz taj mjesec vršila se je likvidaciija veoma često, i to skoro svakog dana po 50—60 ljudi, iz našeg logora d ženskog logora, pridošlica te su svi bili odvedeni na Granik (dizalicu) kod Save istučeni tvrdim predmetom, te zatim bačeni u rijeku. Da je bio tvrdi predmet znadem po zvuku, koji se je čuo kod nas sve do logora u jeki tup… tup… tup… U tim liktidacijama učestvovali su Miličević Nikica, ust. vodnik, Zrinušić Ante, ust. zastavnik, Neorčić Vlado (Laićo) ust. vodnik, Mile Sudar ml. Mile Sudar st. obojica ust. vodnici, Prpić Stipe ust. nadporuč, Primorac Silvestar ust. zastav. Hodžić Latif, ustaša, Alaga Gjunkić, ust. vodnik, Martinović Slavko ust. vodnik, Perković Marko ust. zastav. Markotić Stanko ust. vodnik, Pavičić Petar, ust. vodn., Novosel Stjepan, ustaša, Frković Mile, vodmik, Mihaljević Marko, zastavnik-emigranrt.
Koje su pojedine funkcije ili točnije radnje kod tih likvidacija vršili navedeni ust. časnici i dočasnici, neznami, jer nisam mogao vidjeti, ali je sigurno da su svi ovi učestvovali kod likvidacija jer su u to vrijeme tamo odilazili i zadržavali se. Kod tih likvidacija na Graniku sudjelovali su zato još naročito pozvani: Marković Ante, ust. dočasnik i Gjokić ustaša.
U toj likvidaciji na Graniku poginulo je oko 3.500 ljudi, a to znadem po tome što je na početku te likvidacije prema iskazu pisara zatočenika brojčano stanje zatočenika u logoru bilo oko 7.500, a nakon toga oko 4.000. —
Za ovo djelo osim samih izvršilaca odgovorni su Maks Luburić, Marko Pavlović i ing Hinko Pičili.
U godini 1945. bilo je pojedinačnih likvidacija, o kojima ne mogu ništa potanje reći. 30. III. 1945. bio je bombardiran logor Jasenovac u 2 maha, a isto tako i 5. IV. 1945. i konačno iza toga nekoliko dana još jedanput ali ovaj puta bez učinka. Kod prva dva bombardiranja uništili su Lančaru (lančaru) pogon, zatvor, dio stražare, a osim toga nastao je požar na ciglani. Prigodom bombardiranja stradalo je životom oko 40 zatočenika, a stanoviti broj je i ranjen. Kod prvog bombardiranja kada je nastao požar na ciglani, ustaše su teraili sve zatočenike na gašenje požara. Kod toga je bio veoma okrutan postupak ustaša, a naročito su se istaknuli Zrinušić Anto, ustaški zastavnik, koji je dvojicu zatočenika ustrelio revolverom i to sam vidio na svoje oči a isto sam tako vidio da je Zovko Stanko, ust. dočasnik pucao na zatočenika, ali neznam dali ga je pogodio. Tom prilikom je poginuo Wolf, radnik — zatočenik iz lančare, ah neznam dali od metka Zrinušića, Zovka ili kog drugog.
Drugi dan bilo je čišćenje logora od ruševina i tu su ustaše ponovno tukli zatočenike letvarna, a naročito se je kod toga istaknuo Marko Mihaljević ustaša zastavnik, kao i Marko Perković ustaški zastavnik.
Još jednom doživio sam masovno ubijanje zatočenika, a to je ono koje se je vršilo od 8. IV. do 22. IV. 1945. godine. To je zapravo bila opća likvidacija gotovo svih zatočenika, koji su se u to vrijeme nalazili još u logoru, a tih je bilo oko 3.000. 8. IV. 1945. godine započela je ta zadnja zloglasna likvidacija na taj način da su Pudić Dragutin, ustaški časnik i Josip Sudar (Joja) ustaški satnik zatražili popis iz kancelarije svih zatočenika. Istoga dana oko 7 sati navečer izabrali su 10 zatočenika Židova za koje znam: Boro Levija - brijača iz Bjeljine, Kabiljo Rafu iz Visokog i nekog Šterna dok se druigih ne sjećam. Njima je naređeno da sa stvarima stanu pred kancelariju, a odatle da će na rad. Na večer su ih odveli i o njima više ništa neznam, jer su likvidirani.
9. IV. 1945. u jutro izabrano je 10 ljudi pravoslavaca da idu na rad sa stvarima. Istoga dana određeno je daljnjih 20 ljudi u podne da idu na rad bez stvari. Tih 20 vidio sam kako su prošli u pravcu Gradine. Opazio sam te večeri na 3 mjesta gusti dim na Gradini koji nije prestajao da se puši sve do mog odlaska iz Jasenovca t. j. 22. IV. 1945. Kažu, — tako se je pričalo da je taj dim dolazio od kostiju ljudi koje su ondje palili, a koje su izvukli iz zemlje, kao i od lješina koje su kasnije u zadnjem ovom razdoblju pogubili i odmah palili da ne ostanu tragovi zločinstva.
Slijedeće dane isto se je to ponavijalo samo s tom razlikom da su se grupe za likvidaciju povećale brojčano. U to vrijeme valjda pred pad Sarajeva dovedeno je u logor oko 400 Sarajlija, što muški što ženskih te su muški stavljerni u zgradu koda je trebala biti izgrađena za mesnicu ali niije dovršena, a ženske su stavljene u zgradu upraviteljstva. I ove Sarajlije kako muške, tako i ženske likvidirani su u ovom razdoblju jer ih više kasnije nismo vidjeli. Kod te zadnje likvidacije naročito su se isticali Pudić Dragutin, Josip Sudar, Ljubo, Miloš, Primorac Silvestar, svi ustaše časnici. Za to vrijeme do 21. IV. 1945. likvidirano je od 3.000 zatočenika sve do poprilici 1.200 zatočenika.
Ja sam 18. IV. 1945. određen po zastavniku Liscu za ustašku bolnicu u samom Jasenovcu, te sam toga dana otišao u Jasenovac u ustašku bolnicu. U ustaškoj bolnici bili su od zatočenika slijedeća lica: dr Kohn, zubar dr Spizer — internista, dr Lipković Rudi, kirurg dr Zora Frajst - kirurg, dr Jonić Ivo okulista, Mr. ph. Joža Šenoer, Buki Salom (Buki je nadimak a ime mu neznam) dentista Finzi Jozef (Čučo) Altarac Maminko, iz Zenice, električar, Danon Jakob, (tj. ja potpisani) Danon Šalom, Margita Furst, Giordana Mandić, Dorica, Katica Vidojka, Jula Olga (kojima prezime neznam) i zatim Repac imenom iz Nove Gradiške te još 3 muškarca kojima se imena ne mogu sjetiti. 21. IV. 1945. nastala je jaka pucnjava u noći 22. IV. koja je trajala cijelu noć a zapravo je bila inscenirana od strane samih ustaša kao tobožnji neki napadaj u cilju da se preostatak ljudi, kojih je još bilo oko 1.200 može likvidirati.
Ujedno je te noći logor Jasenovac miniran i stanoviti djelovi logora su dignuti u zrak.
Ujutro su zatočenici pokušali prodor iz Jasenovca i to njih oko 1.200. Kako je isti učinjen i sa kakvim uspjehom to neznam iz vlastitog opažanja, ali znam da mi je jedan ustaški naučnik rekao dana 22. IV. popodne, a koji je došao iz logora Jasenovac da logora više nema. Tog dana pred večer likvidirana je kožara, koja se takoder nalazila u samom mjestu Jasenovac tako da je nastala opasna pucnjava i vidio se je veliki dim, a čulo se je da su zatočenici kožare njih oko 150 pokušali prodor. Dali je isti uspio, koliko i kako neznam? Mi preostali u ustaškoj bolnici u Jasenovcu pomogli smo kod selenja bolnice u nepoznatom pravcu. Liječnici napred navedeni, odvezeni su također sa bolničkim stvarima a s njima i Margita Fürsl i Giordana Mandić, a na dne. 23. IV. 1945. na večer došao je neki Kocijan ustaša, bolničar, to se je rijetko nalazilo među ustašama, te je rekao nama upravo žalosnim glasom da moramo ići na nastup u zarazno odelenje u prvi sprat same bolnice. Tamo nam je Joja Sudar rekao da ćemo biti otpremljemi za Lonju ali da će nas povezati radi toga što su zatočenici kožare prigodom prodora zaklali jednog ust. časnika. Iza toga došao je Tomić ust. poručnik, inače zapovjedmik oružničkog voda u Jasenovcu te je sa svojim ljudima izvršio vezanje zatočenika t. j. nas. Nakon toga ovako vezani jedan za drugim upućeni smo dalje. Ja sam bio kao i moj otac Šalom među zadnjima. Kada sam sišao u prizemlje ustaške bolmice kod izlaza opazio sam Ljubu Mdloša. Memi je biilo jasno da se radi o našoj likvidaciji a to zato jer su zatočenike iz ustaške bolnice vezali u onom odjelu, u odjeći u kojoj su se tog momenta nalazdli a to nebi učinili da su htjeli odvesti nas onamo odnosno njih u Lonju, jer bi tada najprije odredili da se ljudi spreme na put a prema tome i obuku. Neki od navedenih zatočenika vezani su u samoj košulji, bez kaputa. Radi toga sam znao o čemu se radi. Kad sam opazio Ljubu Miloša i rekao sam mu: „Gospon Ljubo, dali sam ja to zaslužio", a on je na to odvratio neka idem dalje. Zatim se je odmah čulo sve onako idući dalje kako je Miiloš Ljufoo nekog upitao ,,dali je to brico a kad mu je jasno odgovoreno, rekao je nek se vratim natrag. Ja sam povukao napolje i mog oca na polje. Meni su odmah odvezali ruke, a ja mom ocu. Te noći spavao sam sa ocem u ust. bolnici. Ja napominjem da sam vidio i djevojke zatočenice iz bolnice, kako su izašle iz bolnice napolje u nepoznatom pravcu, samo one nisu bile vezane, ali su sve bile pod oružn. pratnjom. Drugi dan ujutro dolazili su ustaše i govorili mi kako sam ja imao sreću, i da sam sigurno nekome nešto učinio dobra, ikad sam toliko sreće imao. Iz tog zaključujem, da su svi ostali zatočenici ustaške bolnice likvidirani. Ovo slijedi iz riječi Kocijana bolničara, koji je kritične noći odnosno predvečerja molio Miloš Ljubu, neka pusti Vdoojku bolničarku, jer da mu je rođakinja, i ako mu nije bila, rođakinja, ali je Ljubo Miloš odgovorio ,,ne može" te je postupak Ljube Miloša mogao jedino značiti da su navedeni zatočenici i zatočenice bih određeni za likvidaciju jer u protivnom nebi Kocijan molio.
Dne 23. IV. 1945. odvezen sam s ocem i sa ustaškim bolničarom u Lonju.
Prema tome izjavliuiemo da su 24. 4. 1945. likvidirani Joža Šenoer, Buki Salom, Finzi Josef, Altarac Maminko, Dorica, Olga, Kata, Vidojka i Jula, kojima ženskima prezimena neznam, Repac iz N. Gradiške i još tri muškarca kojima imena i prezimena neznam.
U Lonji sam našao naše li.iečnake zatočenike i naše 2 bolničarke tako da nas je sada svega skupa bilo oko 9 t. j. dr. Kohn Dr. Spitzer, Dr. Lipković Rudi, Dr. Zora Fajst, Dr. Jonić Ivo, ja Danon Jakob, Danon Šalom, Margita Fürst, i Giordana Mandić. Mi smo ostali u Lonji 4 dana zatim produžili za Sisak. Kod toga ističem da nam je pomogao Dr. Fabijanac po zanimanju liječnik — kirurg koji je kratko vrijeme prije toga bio mobilisan za ustašku bolnicu u Jasenovcu. On je prije svega spasio nas prvi put na taj način što je zaprijetio da se zatočenici iz ustaške bolnice pošalju natrag u logor, a na njihovo mjesto postave liječnici i bolničari ustaše. Isto tako je taj dr. Fabijanac na putu pazio na nas devetoricu, što više otpratio nas u Sisak, osobono da nas nebi možda putem pobili ustaše Stojčić i Jurčić (zvani Učo) jer su ova dvojica bili vođe naše pratnje, a inače poznati banditi. Da se vidi razlika u poštenju ističem da se priije dolaska dr. Fabijanca u ust. bolnici bio upravitelj dr. Komerski ustaša, koji čiim je došao pcčeo je raditi na tome, da se zatočenici na službi u ust. bolnici natrag upute u logor, a na njihovo mjesto upute ustaški bolničari i liječnici. Tako je dvojicu liječnica i dvojicu bolničara po imenu Kraljica i dr. Korgić (liječnici) i bolničare Stern i Albert Maestro uputio natrag u logor a na njihovo mjesto došli su ustaše. Taj Komerski proveo bi u cjelosti na taj način likvidaciju svih nas 9-orice, ali je srećom došao za upravitelja dr. Fabijanac, koji je odmah energično zauzeo stav da smo mi svi prijeko potrebni. Iz Siska smo otpremljeni u Zagreb, gdje smo ostali 5. 5. 1945. a odakle smo tako zv. bolničkim vlakom 7. 5. 45. krenuili za Sloveniju u pravcu Maribora. Dvije stanice prije Maribora oslobođeni smo po Jugosl. Armiji. Dva dana smo bili u logoru zajedno sa ustašama i njihovim obiteljima.
Iza toga smo dali našima vlastima da uhapse Marka Mihaljevdća ust. zastavnika, Svaguš Andriju, ust. zastavnika, Brkljačić Ivicu, ust. bojnika (bivšeg sveštenika), Juričić (Učo) ust. nadporučnika, Jozu Stojčića ust. nadpor. Dr. Šimu Cvitanovića, pukovnika Prpić Mihovila ust. zastavnika Naletilić Božo, ust. nadpor. Marijana Živanovića, prof. Janjića ust. satnika i druge kojih se sada ne mogu točno sjetiti.
Opisavši i tako u glavnom što sam proživio dodajem još i neke pojedinačne slučajeve likvidacije.
U vrijeme 1944. godine kada je počela zloglasna likvidacija na Graniku, došao je jedne noći Nikola Bračić ust. dočasnik po dva zatočenika i to: Leona Papu iz Breze i Rafu Altarca iz Zagreba. Leon Papo se je odupro t. j. nije ga htio slijediti našto su priskočili u pomoć Nikoli Bračiću Mile Sudar mlađi i Luka Čop, obojica ustaš. doč. Prema pričanju logoraša Leon Papo zaklan je po Nikoli Bračiću odmah na licu mjesta. Isto tako je likvidiran i Rafo Altarac, samo neznam na koji način, ali ga od onog vremena nije bilo nikad u logoru. U jeseni god. 1943. posumnjao je Kolarić Zlatko, ust. nadpor. iz Zagreba, da Spasoja Jovanović zatočenik inače podvornik kod navedenog nadporučnika, krade njemu cigarete. Radi toga je Nikola Hišbelger ust. zastav. vodio istragu na taj način, da je Spasoja Jovanovića tukao d na koncu mu dao 3 naboja revolverska u promjeru 9 mm da proguta, to je ovaj i učinio. Nakon toga je Spasoje Jovanović dobio jake bolove, pa je otišao liječnicima, koji su mu pomogli, Spasoja Jovanović izgubio je život 1944. na Graniku. U logoru u mljekari radio je neki Kajmaković iz Bjeljine, veoma pošten čovjek. Jedne zgode u ljeti god. 1943. uzeo je 15—20 dkg maslaca i oko 40 dkg kruha, htijući to prebaciti ženskim zatočenicama, koje su bile preko puta mljekare smeštene u barake. Tom prilikom naišao je Brkljačić Ivica ustaša, upraviteij logora i strpao ga u zatvor. Iza toga saznao je Brkljačić Ivica pročitao je optužnicu i osudio ga na 50 batina, rekavši ,,sada ti broji ako se zabuniš, dobit ćeš iznova". Iza toga je Brkljačić Ivica izabrao najjače zatočenike, nekog tesara iz Zagorja, kojem imena i prezimena neznam, odredivši ga kao izvršitelja osude. Kajmakovdć je skinut do gaća. Brkljačić Ivica napase je rekao tesaru da mora dobro udarati, jer će ga inače na mjestu ustreljiti. Tesar je počeo volovskom žilom batinati Kaimakovića, a kad mu je odrapio 7 batina izjavio je Kajmaković Brkljačiću: „Streljajte me". A Brkljačić je odgovorio ,,Ne neću te strijeljati". I kazna se izvršila do kraja. Kod tog batinanja da bi bilo što bolnije, držao ie Nikola Hižberger ust. zastavnik glavu stisnutu među nogama Kajmakoviću iza toga je Kajmaković odveden u zatvor 3 dana, a nakon toga bačen na teški rad na Bajer. Da bude cinizam još veći Corpus Delicti t. j. Maslac i kruh dobio ie za nagradu spomenuti tesar pred nama na nastupu. Kajmaković je likvidiran koncem 1943. g. u prvoj šumskoi grupi, o kojima sam posebno govorio napred.
Ističem napose Kajmakoviću u svijetlu uspomenu, da je mnogo puta pomogao nama zatočenicima dajući i mlijeka, a osobito za bolesne zatočenike.
Godine 1944. u jesen doveden je Finzi Moritz rodom iz Sarajeva a koji je bio kao zatočenik podvornik brzog sklopa u Jasenovcu. Isti je mlaćen cijele noći u hodniku zatvora toliko, da se njegova vriska čula u naše nastambe. Ustaše su širile vijest da je Finzi htio dići u zrak brzi sklop, što ne može odgovarati istini, jer bi se tražili saučesnici t. j. duže bi morala trajati istraga, a toga svega nije bilo. Kako se u jutro o Finziju nije više ništa znalo, sdgurno je likvidiran nakon mučenja. PredpostavIjarn da je kod mlaćenja istoga sudjelovao Primorac Silvestar, Miličević Nikica i druge ustaše.
U jesen 1944. jednog dana dovedeni su u logor 5 partizana u odorama. Njih su dočekale ustaše tako, da su odmah tukli i to svi, a naročito se je istakao Ante Zrinušić, koji je jednog partizana posjeo na stolicu u zakrajak kod skladišta cigle i razgovarao s njim, a zatim ga tukao ispečenom zemljenom cijevi (rohr) toliko, da je isti bio po glavi sav krvav i pao u nesvijest. Tomu su partizani kasnije povili glavu. Kod tog mlaćenja partizana još se je posebno isticao Nikola Pehar (Pudo) ustaški zastavnik. Ovi partizani ibili su u logoru u zatvoru oko 15 dana, a onda su odvezeni kamionom u nepoznato.
1944. u jesen Altarac Jakob zatočenik, inače iz Sarajeva radio je kod jedne pumpe kod ekonomije i radi toga je dobio hranu iz ekonomije, a nije imao pravo tamo primati hranu, već u centralnoj kuhinji. To je prijavio zatočenik Dangubić koji je bio radi kriminaila zatvoren u logoru a inače strah i trepet svim u logoru kao konfident. I to na taj način, da se je počeo sa Altarcem Jakovom svađati, našto je prišao Nikola Bračić ustaški dočasnik te počeo tući Altarca i zaklao ga javno oko podneva.
1941. ih početkom 1942. prišao je Jusić Šaban, ustaški dočasnik iz Bihaća Altarac Nisimu zatočeniku, inače brijaču iz Sarajeva te mu htio nožem izvaditi zlato sa zubiju. Altarac mu je rekao, neka pričeka, da će on to sam izvaditi, te je izvukao 8 komada zlatnih zuba sa zlatnim mostom.
U Jasenovcu kroz cijelo vreme što sam preboravio, bio je običaj ustaša, a da svakog kojeg likvidiraju, ako ima zlatne zube da mu prije pokapanja iste povade. Na koncu dajem pregled ustaških funkcionera i vojnika, koji su se osobito istakli svojim banditskim postupkom u logoru Jasenovac.
1.) Luburić Maks, zapovjednik svih logora od 1941. do proljeća 1943. i zatim ponovno u istoj funkciji od siječnja 1944. do likvidacije Jasenovca.
2.) Šarac (neznam mu imena) civil iz Mostara, bankov, činovnik, star oko 40 g. zapovjed. svih logora od proljeća 1943. do konca 1943. 3.) Miloš Ljubo, ustaš. satnik, negdje iz Ljubuškog kraja starog oko 25 godina, neoženjen, prema vlastitim navodima nekad dopisnik „Politike". Krupan nosi očale, tamno smeđ, bio u logoru upravitelj od 1941. do ljeta 1942. ali je i kasnije dolazio u logor i ima važnu i odlučnu riječ, konačno u travnju 1945. preuzima ponovo upravu logora sve do konca logora.
4.) Matković Ivica, ustaš. satnik iz Šibenika, 30 g. star, oženjen, s Mirom rođ. Jurić iz Jasenovca, upravltelj i zapovjedrniik logora od ljeta 1942. do 23. III. 1943. Opis: Visok, mršav, smeđe rijetke kose, naočale nosi.
5.) Ing. Pičili Hinko, ustaš. pukovnik, majka mu živi u Slav. Brodu, nadstojnik radne službe u logoru upravitelj logora od konca IX. 1944. do likvidacije logora.
6.) Brkljačić Ivica, ustaški bojnik, upravitelj logora od 24. 3. 1943. do proljeća 1944., uhvaćen po Ozni Jug. armije.
7.) Šakić Dinko, od proljeća 1944. do rujna 1944. upravitelj logora, ranije nadstojnik općeg otseka logora, ust. nadporučnik, rodom iz Bos. Broda, star oko 25 godina.
8.) Pudić Dragutin, ust. časnik, rodom iz Dervente ili Broda, 35 godina star, ćelav, upravitelj logora na Ovčari god. 1941. i organizator likvidacija u Jasenovcu.
9.) Kolarić Zlatko, ust. nadporučnik iz Zagreba. star oko 25 godina, plav, bio je na čelu voda specijalno određena za klanje i sam lično klao.
10.) Mataja Josip, ust. bojniik, Bosanac, zapovjednik brzog sklopa, 34 god. star, zanimanjem strojar i šofer, vršio s istim sklopom po selima akcije.
11.) Matijević Miro, ustaš. bojnik zapovjednik stožerne sati, sudjelovao kod likvidacije zatočenika na Gradini i drugdje.
12.) Polić Marinko, ustaš. časnik iz Dervente, star oko 22 g. zapovjed. III-c logora u Jasenovcu i izvršilac likvidiranja.
13.) Zrnušić Ante, ustaš. zastavnik iz Hiercegovine.
14.) Prpić Stipe, ustaš. nadporučnik, zapovjednik logors. sati u Jasenovcu star oko 44 god. krivog nosa, specijalista za batine.
15.) Primorac Silvestar, ust. zastav. iz Hercegovine, star oko 25 g. poznati koljač i organizator likvidacije i za vješanja.
16.) Milaković Martin, ust. nadporučnik, zanimanjem šofer, zamjenik zapovjedniika brzog sklopa, star oko 33 god.
17.) Paviičević (neznam mu imena) ust. satnik zapovjednik radnog od sjeka poznati batinač, star oko 25 g. student tehn. građev. odsjeka.
18.) Rengjeo (sin p. prof. Rangjeva) iz Zagreba, ust. nadporučnik, student tehnike zapovjednik radnog odsjeka Jasenovac, star oko 26 g.
19.) ing. Beretin, (neznam mu imena) časnik, upravitelj radnog odsejka u Jasenovcu i poznati batinaš i ubica u Logoru Jasenovcu, star oko 25 g., došao iz Zgba.
20.) Stojčić Jozo, ust. nadporučnik bio je batinaš, strijeljač po Jogoru i koljač (uhvaćen po Ozni III. Jugoslav. armije) u Mariboru.
21.) Lisac Slavko, ustaš. zastavniik, 24 g. star, iz Slav. Broda, priv. zanimanje neznam, fnadstojnik općeg odseka batinaš i odabirač za likvidaciju zatočenika.
22.) Kolobarić Josip, ustaš. zastav. rodom iz Dubrovnika željez. nadzornik pruga Žepče-Zavidović u logoru vršio funkciju zapovjednika radnog odsjeka, batinaš, oko 24 g. star.
23.) Hišberger Nikola, ustaš. zastavnik, oko 37 g. star, šofer iz Županje specijalista za dijeljenje 25 batina i krvolok.
24.) Sudar Josip (Joja), ust. satnik star oko 27 godina, Ličanin iz sela Brune specijalista kod likvidiranja a naročito se je istakao kod poslednjeg likvidirania Jogora.
25.)Brzica Petar, ust. nadporuenik, star oko 25 hercegovac, student prava, spec. za djeljenje 25 i likvidator (koljač).
26.) Pehar Nikola, (Pudo) koljač, batinaš, likvidator, na Gradini. Star oko 25 g. Hercegovac.
27.) Kojić Ante, ustaš. poručnik iz Sanskog Mosta, star oko 50 g. šofer, koljač.
28.) Kojić Zarko, nadzormik lančare, ustaš. poruč. iz Sanskog Mosta, star oko 28 g. mlatio po logoru i pucao na zatočenike.
29.) Maričić Anto, ustaš. nadporučnik, trgovač. pomoćnik iz Šibenika, star oko 25 g., likvidator i koljač u logoru Jasenovac.
30.) Modrič (imena neznam) zastavnik, radio u Drvaru kod Šipada, 30 g. sitar, koljač, u logoru Jasenovac.
31.) Kardun Nikica, ustaš. nadporučnik rodom iz sela Bos. Grahovo, star 27 g specijalista za batinjanje i mlaćenje u logoru Jasenovac.
32.) Gašparović Dragan (Bonzo) iz okoline Gline rodom, star oko 25 g. krvolok, i tjelasna straža Luburićeva ustaš. zastavnik.
33.) Altarac Anto, ustaš. poruč. star oko 24 g. iz Drvara, ubica i likvidator.
34.) Maitijević Joco, ustaš. nadporuč. iz Kutine, star 25 g. mnogostruki likvidator u logoru Jasenovac.
35.) Juričić Jerko, ustaš. zastav. star 22 g. Hercegovac, koljač i likvidartor u logoru Jasenovac kasnije pratioc Luburićev.
36.) Sablić Ilija (stric) 53 g. iz Livna emigrant ustaš. zastavnik tukao po logoru, promuklo i nerazumljivo govorio, nepismen.
37.) Zovko Stanko, ustaš. vodnik iz Ilića kraj Mostara star 30 g. oženjen, batinao po logoru, klao, pucao na zatočenike.
38.) Marković Stanko, ustaš. vodnik iz Ilića kraj Mostara, star oko 33 g. ključar zatvora, vezivao ljude i pomagao kod likvidacije u logoru Jasenovac.
39.) Šarac Anto, (Venda) ustaš. vodnik star 24 g. iz sela Ilića kraj Mostara, učesnik kod likvidacije zatočenika u logoru Jasenovac.
40.) Alilović Ivan, ustaš. zastav. Hercegovac star 26 g. učesnik u raznim likvidacijama zatočenika.
41.) Čop Luka, ustaš. vodnik, Ličanin, star oko 25 g. pekar, učestvovao u mlaćenju te kod raznih likvidacija.
42.) Sudar Mile, ustaš. vodnik, star 34 g. iz sela Prućane Lika, koljač krvolok, batinaš, i učestvovao pri raznim likvidacijama.
43.) Sudar Mile mlađi, ustaš, vodnik star 24 g. na desnu nogu ranjen i malo hramlje.
44.) Neorčić Lajčo odnosno Vladimir, ustaš., vodnik star 25 g. iz Subotice, riđe kose, i brade riđe, učesnik u likvidacijama, vješanjima, klanju, zatočenika logora Jasenovac.
45.) Martinović Slavko (Car) ustaš, vodnlk, star 37 g. prosjed, iz sela Ilići kraj Mostara, radio u rudniku kraj Mostara, koljač i likvidator logora Jasenovac.
46.) Mandić Anto, ustaš., vodnik, Hercegovac, zanimanje klesar i zidar, star oko 42 god. u logoru Jasenovac zatočenike mlatio, ubijao i likvidator masovnog ubijanja.
47.) Kvesić Stipe, ustaš. vodnik, star 20 g. Hercegovac, negdje od Ljubuškog, batinaš, krvnik vješanjem I likvidator masovni.
48.) Rožić (Rosić) Blago, ustaš. zastav. star 24 g. Hercegovac, koljač i masov. likvidator, u logoru Jasenovac, pratioc Luburićev.
49.) Crček Joža, ustaš. poruč. star oko 44 god. zanimanjem šofer, ranije kod tt. Union tvor. čokolade u Zagrebu, iz Kusitošije kraj Zagreba masov. likvidator u logoru Jasenovac.
50.) Horvat Mato, ustaš. vodnik, star oko 40 g. zanimanjem bačvar, krvolok, koljač, i masov. likvidator, (uhapšen po Ozni u Novskoj).
51.) Horvat Ivan, ustaš. vojndk, star 24 g. iz blizine Virovitice, učesnik u masov. likvidacijama.
52.) Bračić Nikola, ustaš. vodnik od Drniša u Dalmaciji, koljač, likvidator, krvnik, star oko 24 god.
53.) Čupić Jozo., ustaš. poruč. iz Slavenskog Broda, star 24 g. likvidator, ubica, krvnik u logoru Jasenovac.
54.) Nekić Ivan, ustaš. vodnik, Dalmatinac, star oko 26 g. oženjen, batinaš, koljač, kriminailac, likvidator, prije policijski doušnik.
55.) Novosel Stjepan, uistaš. voidnik, Zagorac, star oko 24. g. vršio stručnu školu zatočenika za ciglare, saučesnik pri likvidiranju zatočenika u logoru Jasenovac i mlatio zatočenike.
56.) Frković Mile, Ličanin, ustaš. vodnik star 24 g. ubica, banidit i učesnik kod masov. i pojedinačnog likvidiranja, mlaćenja u logors. zatvoru vršio dužnost ključara.
57.) Pavičić Petar, ust. vodnik iz Brušera, Lika, star 40 god. prosjed, oženjen, ubica, baindit i likvidator kod masov. i pojedinačnog ubijanja.
58.) Prpić Mihovil, ustaš. satnik, zapovjednik I. bojne, I. obrambanog zdruga Jasenovac. Ličanin, star 37 g. zanimanjem prije jugosl. podoficir, učesnik u mlaćenju, dao svoje ljude u tu svrhu.
59.) Mihić Pajo, ustaš. satnik, star 56 g Srijemac, posjednik, izučeni mesar, navodno mlatio je zatočenike po logoru Jasenovac, a bio je zapovjednik ekonomije područja logora Jasenovac (ima očale).
60.) Mihaljević Manko, ustaš. zastav. iz Livna, star oko 24 g. nepismen, krvnik, najgorijeg stepena, likvidator u logoru Jasenovac (uhvaćen po Ozni u Mariboru).
61.) Perković Marko, ustaš. zastav. star 37 g. Livno, pismen, bio u logoru Jasenovac, koljač, batinaš i likvidator kod masov. ubijania.
62.) Gjulkić Alaga, ustaš. vodnik, od Bihaća u zadnje vrijeme u vrijeme Jugoslavije živio u Zagrebu, star 43 g. ćelav po glavi, zvijer, strahoviti krvolog, sadista, učesnik kod masov. likvidacija i pojedinih likvidacija.
63.) Hodžić Latif, ustaš. dužnostnik, stolarski pomoćnik, star oko 22 g. od Bihaća, učio zanat u Zagrebu, učesnik kod likvidacija zatočenika i na Gradini.
64.) Užičanin Rašid, ustaš. dužnostnik, iz Brčkog, star oko 26 g. bio u Brčkom pobočnik kod ust. tabora, koljač, pdo krv mrtvim zatočenicdma i likvidator masov. i pojedinačni.
65.) Majstorović-Filipović Miro, ustaš. bojnik „razbojnik" star 28 g. prije bio frater iz Dervente, užasan koljač, krvolog, ubica, it.d. u logoru Jasenovac.
66.) Grbavac Ivan, ustaš. dužnostnik, star oko 40 godina, Hercegovac, ina veliku grbu, na leđima, tukao zatočenike, prisustvovao kod svih liikvidacija u logoru Jasenovac.
67.) Milković Martin, ustaš. nadporuč. star (opisan pod broj 15 ovog spisa).
68.) Džegović Joco, ustaš. zasitavndk star oko 25 g. rodom iz Doboja, stanovanje zadnje na Gradini, selo i. t. d. Gradina (prisustvovao i učestvovao u raznim likvidacijama u logoru Jasenovac i Gradini).
69.) Delač Petar, ustaš. dužnostnik, zanimanjem mašins. bravar, star oko 31 g. iz M. Moravice, učestvovao u raz. likvidacijama.
70.) Šanković Marko, ustaš. zastav. star 26 g. iz Brušani, Lika, učestvovao u batinjanju, klanju i likvidacijama u Jasenovcu i Gradini.
71.) Mečković Josip, ustaš. dužnostnik, star 40. g. iz Jasenovaca, kovač lanaca, kasnije nadzornik šume, grupe u logoru Jasenovac, mlatio zatočenike i likvidirao ih.
72.) Friganović Ante, ustaš. vodnik, star 24 g. iz Šibeniika, zanirnanje trgovač. pomoćnik, učestvovao u raz. likvidacijama u logoru Jasenovac.
73.) Šeporić Miro, puškar, ustaš. roimik star 25 g. rodom iz Jasenovca, zanimanje puškar, batinaš, i učesnik pri likvidacijama u logoru Jasenovac.
74.) Majetić Dane, ustaš. vodnik, star 43 g. Ličanin, stanovao u Orahovu, Dubica, bio ključar zatvora u logoru Jasenovac, mlatio zatočenike, učestvovao u likvidacijama u logoru Jasenovac.
75.) Mihaljević Mile, ustaš. dovodnik, star oko 47 g. Ličanin, iz okoline Otočca, batinaš, učesnik pri mlaćenju u logoru Jasenovac.
76.) Forentić Stjepan, ustaš. dužnostnik, iz Pakraca, star 20 g. zanimanjem električar, svojevoljni izabirač Ijudi iz logora Jasenovac za likvidaiciju, batinaš, kriminalac.
77.) Jusić Šaban, ustaš. dočasnik, od Bihaća, star 25 g. batinaš i koljač u logoru 1941. i 1942. (Jasenovac).
78.) Markić Ivan, ustaš. vodnik, star 31 g. Hercegovac, selo Ilići kraj Mostara, zanimanjem električar, radio u rudniku kraj Mostara, inače koljač, likvidator, kod pojedinač. i masov. ubijanja zatočenika u logoru Jasenovac.
79.) Lužić Stjepan, ustaš. vodnik, od Zlatara, star oko 24 godine, zanimanje stolar, prije 1941. g. radio u Zagrebu, ima iznakaženu bradu, batinaš, likvidator zatočenika u logoru Jasenovac.
80.) Andričević Ivica, ustaš. vodnik, oko 28 g. star, zanimanje stolar, iz Hercegovine, batinaš zatočenika i prisustvovao u likvidacijama istih u logoru Jasenovac.
Na gornje pripravan sam položiti zakletvu:2
Dovršeno
Vuković, v.r. Jakica Danon, v.r.
Danon Jakob je svoj zapisnik dopunio 28. maja 1945. u sledećem: „Među ustaškim zločincima u logoru Jasenovac, koji su se naročito isticali svojim krvološtvom, bio je i Užičanin Rašid. To je bio mladić od po prilici 21 godinu, rodom iz Brčkog, musliman, sin posjednika, nešto iznad srednje veličine, dosta jak, kestenjaste kose. Bio je strah i trepet u logoru, jer je učestvovao u svim krvoprolićima, tukao je i mučio zatoćenike i lično ih ubijao. Prije svog dolaska u logor bio je u Brčkom član ustaškoga stožera. Jednom zgodom nalazio sam se u časničkoj sobi u logoru, a u istoj sobi bio je Užičanin, koji me nije vidio. Tom prilikom on je pričao nekim drugim ustašama iz Brčkoga, kako je u Brćkom ubijao Srbe i Židove i očekivao je da za to bude promaknut u čin natporučnika. Užičanin je bio u Jasenovcu po prilici od ranog proleća 1942. do kasne jeseni 1942 a zatim je prebačen u logor u Gradišku. Za vrijeme dok je on u Jasenovcu vršio dužnost ustaškog dužnosnika, izvršeni su u Jasenovcu ovi veći pokolji:
U maju ili junu 1942. dovedeni su u Jasenovac i poubijani zatočenici iz Gradiške, gotovo isključivo Jevreji, žene i djeca, zatim su u junu i julu iste godine pobijeni oko 25.000—30.000 Cigana. U auguistu i septembru iste godine poubijani su žene i djeca, Srbi, koji su uhvaćeni bili od ustaša prigodom ofanzive na Kozaru. Ovih je bilo oko nekoliko hiljada. Većinom su te žrtve ubijene na Gradini i to maljem. Kod svih ovih zločina Užićanin je direktno sudjelovao", kao i 17. marta 1947. u kojem je između ostalog rekao:
Ja sam bio zatočenik zloglasnog logora mučilišta i klaonice Jasenovac kroz cijelo vrijeme njegovog postojanja tj. od 21. kolovoza 1941. do 23. aprila 1945. g. te mi je vrlo dobro poznat svirepi i zločinački postupak svih funkcionera logorske uprave i straže počev od raznih upravnika logora pa do poslednjeg stražara koljača. Tako vrlo dobro poznam i očevidac sam teških i okrutnih zločina koje su počinili ustaški funkcioneri Brkljačić Ivica, Sakić Dinko, Mateja Josip, braća Penović i ostali. U pogledu Brkljaćić Ivice znam da je on bio upravnik logora Jasenovac od 20. marta 1943. pa do proleća 1944. godine. Kao i njegovi predčasnici tako je i on mada je u građanstvu bio ranije katolički bogoštol nastavio sa sistematskim mučenjima, zlostavljanjima, mučenjima glađu i masovnim likvidacijama nesretnih žrtava osobito Srba i Jevreja. Od mnogobrojnih njegovih zločina koje je lično počinio ili je dao nalog da se izvrše sjećam se dobro slučaja kada je u ljeti 1943. god. pred nastupom zatočenika pročitao neku presudu kojom je osudio 6 zatočenika Srba na smrt navodno što bi oni bili pokušali organizirati bjeg. Presuda je odmah izvršena pred svim zatočenicima a samo streljanje su izvršili ustaški koljači Zrinušić Ante i Pavičić Pero. Isto tako ostao mi je dobro u pameti slučaj kada je u jeseni 1943. g. zločinac Brkljačić pred nastupom svih zatočenika dao teško mircvariti i zlostavlljati zatočenika Kajmaković Milana iz Bjeljiine, samo zato, što je ovaj pokušao dati jednoj gladnoj zatočenici komadić kruha. Za vrijeme tog beštijalnog batinjanja žrtve Kajmaković nemogavši više izdržati udarce molio je da ga strijeljaju da se oslobodi muka. Međutim, zločinac Brkljačić sarkastički mu je odgovorio „nećemo te ubiti, rađe ćemo te batinama dotući". Nakon ove kazne upravnik logora Brkljačić odredio je žrtvu na najteže radove na ,,bajeru" pa je sa grupom od 80 zatočenika i ovaj Kajmaković likvidiran. Za vrijeme dok je zlikovac Brkljačić bio upravnik logora po njegovom nalogu u jesen 1943. izvršeno je više masovnih grupnih likvidacija zatočenika koji su bili u grupama od po 80, 40 i 20 slani na rad van logora ali se nisu nikad više vraćali što je običajnoj praksi značilo da su svi svirepo maljevima ili noževima zatučeni odnosno zaklani. Nekako u proljeće 1944. datuma se tačno ne sjećam Brkljačić je otišao iz logora u Zagreb, a na njegovo mjesto tada je došao još veći koljač i krvnik zloglasni ustaški nadporučnik Šakić Dinko, šogor monstruoznog zlikovca Maksa Luburića. Ovaj Šakić Dinko već je od ranijega bio u logoru kao šef općeg odjela. On je bio poznat kao sadistički mučitelj nebrojenih žrtava — zatočenika. Vodio je istragu i davao naloge za strijeljanje a često se dešavalo da je na logorskom krugu pred nastupom svih zatočenika lično iz svog pištolja strijeljao zatočenike. Tako je sjećam se baš da je bilo 4. juna 1944. god. pozvao sve zatočenike u nastup radi pokušaja bjega studenta Volnera koji je tobože na bjekstvu ubijen i njegov lješ doveden pred zatočenike. Tada je zločinac Šakić Dinko pitao ostale zatoćenike ko je sudjelovao kod bjega studenta Volnera. Na ovo su se u stroju nešto gurnuli dva dječaka zatočenika 16—17 god. našto ih je zlikovac Sakić pozvao iz stroja i odmah na licu omjesta lično ustrijelio. Osim toga odredio je još 25 taoca izmedu zatočenika i to na taj način što je jednostavno iz prozivnika od reda pročitao 25 imena te ih sve dao likvidirati.
Pored navedenog zlikovac Šakić kao upravnik logora Jasenovac u septembru 1944. god. rukovodio je istragom i lično dao strijeljati grupu intelektualaca na čelu sa poznatim dr. Milom Boškovićem, liječnikom iz Crne Gore i ing. Dmitrom Boškovićem. Ova grupa u kojoj je pored spomenutih Boškovića bilo je još 19 drugih zatočenika većinom intelektualaca. Uhapšeno je i svirepo zlostavljano radi tobože pokušane organizacije i veze sa partizanima. Svi oni su ukupno njih 21 dana 21. septembra u prisustvu svih zatočenika i samog zločinca Šakić Dinka po njegovom nalogu u logorskom krugu povješani na telefonske bandere tako da su po trojica visjela na jednoj, jedino je strijeljan dr. Mile Bošković koji je kao Crnogorac neka ga se strijelja a ne vješa, našto je zločinac Sakić lično ga iz pištolja ubio. Poznato mi je još da je ovaj zločinac Sakić lično vršio masovne likvidacije u selu Mlaka koje je također spadalo u djelokrug logora Jasenovac gdje je on masovno ubijao naročito žene i djecu. Sjetio sam se još da je sutradan nakon vješanja grupe Boškovića na istom mjestu još daljnje petorice zatočenika, među kojima se sjećam Lubura Jove. Hadžija biv. aktivist jugosl. oficir, Peinović tehničar građevine, a drugih se ne sjećam.
Poznam također i zločinca Mataja Josipa zvani Hadžija iz Bos. Krupe, star 35 god. po zanimanju mašinista-automehaničar. On je bio lični šofer zlikovca Luburića Maksa i došao je u logor već po osnutku istog. I ovaj Mataja bio je poznat kao ustaški koljač koji se uvjek kretao u krugu funkcionera logorskih uprava poznatih zločinaca Matković Ivice Miloša Ljube i ostalih te je izvršavao noćne iikvidacije zatočenika. Ubrzo ikao pripadnik ustaškog obrambenog zdruga u logoru Jasenovac postao ustaški bojnik i komandant, tzv. brzog sklopa (motorizovana jedinica). Sa ovom jedinicom zločinac Mataja koja je bila formirana mahom od okorelih ustaških koljača većinom Hercegovaca Imoćana i bivših legionara sa istočnog fronta, Mataja je vršio često kaznene ekspedicije na srpska sela s jedne i druge strane Save od Siska pa do Novske. Tako je on u jesen 1944. do temelja popalio, uništio i pobio sve stanovništvo sela Crkveni bok osim rijetkih koji su uspjeli pobjeći. Isto tako popalio je, uništio i postreljao stanovništvo srpskih sela Šaš, Živaja u okolini Sunje. Kad god su bila vršena masovnija likvidiranja u samom logoru Jasenovac zločinac Mataja iz svoje jedinice je davao veći broj koljača za tu svrhu medu kojima dobro poznajem ust. nadporučnika Kolarić Zlatka ustašu Dogića, Marković Antu i Nikolu Hišbergera i Matijević Josu.
Što se tiče zločinca Runjaš Mirka isti koliko mi je poznato nije djelovao u logoru Jasenovac nego u logoru Stara Gradiška. Međutim čuo sam od nebrojenih zatočenika koji su dolazili ili prebacivani iz Gradiške u Jasenovac da je Runjaš Mirko bio jedan od najokorelijh zlikovaca koljača koji je vršio masovna zlostavljanja i mučenja i likvidiranja zatočenika naročito zatočenica srpkinja i Jevrejka u tzv. „Kuli" u logoru Stara Gradiška.
Poznam također ustaške koljače iz Jasenovca braću Penović, Matu i Tomicu. Znam da je Mato bio jedno vrijeme đak franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu i potom zaključujem da su oba brata Hercegovci rodom negdje oko Mostara ili Širokog Brijega. Zločinac Penavić Mate došao je u logor Jasenovac u proljeće 1942. god. sa svojom satnijom koju je doveo iz logora Đakovo poznatog mučilišta Jevreja i Srba, pa je u logoru Jasenovac sa svojom satnijom vršio logorsku stražu okolo logora. I ova satnija vršila je likvidiranje zatočenika i među njima se je isticao naročito ustaša Boras Drago. Drugi brat Penavić Tomica je bio zapovjednik III. ust. novačke satnije u činu poručnika. Njegova je satnija bila stalno na posadi kod tzv. „Gradiine" preko Save na Bosanskoj strani preko puta logora Jasenovac pa su ovi pripadnici vršili pratnju zatočenika na radove. Osim toga baš na mjestu Gradini vršena su masovna likvidiranja zatočenika čiji su lješevi spajivani ili bacanl u Savu. Znam da je kasnije mislim 1944. god. zločinac Penović Tomica sa svojom satnijom otišao iz Jasenovca u Savski Marof.