Zakon O Crkvama I Verskim Zajednicama

ZAKON O CRKVAMA I VERSKIM ZAJEDNICAMA
I.
OSNOVNE ODREDBE
Sloboda veroispovesti
Član 1.
Svakome se, u skladu sa Uslavom, jemči pravo na slobodu savesti i veroispovesti. Sloboda veroispovesti obuhvata: slobodu da se ima ili nema, zadrži ili promeni veroispovesl ili versko uverenje, odnosno slobodu verovanja, slobodu ispovedanja vere u Boga; slobodu da se pojedinačno ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno, ispoljava verovanje ili versko uverenje učestvovanjem u bogoslužcnju i obavljanjem verskih obreda, verskom poukom i nastavom, negovanjem i razvijanjem verske tradicije; slobodu da se razvija i unapređuje verska prosveta i kultura.
Zabrana verske diskriminacije
Član 2.
Niko ne sme biti podvrgnut prinudi koja bi mogla ugroziti slobodu veroispovesti, niti sme biti prisiljen da se izjasni o svojoj veroispovesti i verskim uverenjima ili njihovom nepostojanju.
Niko ne može biti uznemiravan, diskriminisan ili privilegovan zbog svojih verskih uverenja, pripadanja ili nepripadanja verskoj zajednici, učestvovanja ili neučestvovanja u bogosluženju i verskim obredima i korišćenja ili nekorišćenja zajemčenih verskih sloboda i prava.
Ne postoji državna religija.
Ograničenja ispoljavanja verske slobode
Član 3.
Sloboda veroispovesti ili verskog uverenja može biti podvrgnuta samo onim ograničenjima koja su propisana Ustavom, zakonom i ratifikovanim međunarodnim dokumentima, a neophodna su u demokratskom društvu radi zaštite javne bezbednosti, javnog reda, morala i zaštite slobode i prava drugih.
Verska sloboda se ne sme koristiti tako da ugrožava pravo na život, pravo na zdravlje, prava dece, pravo na lični i porodični integritet i pravo na imovinu, niti tako da se izaziva i podstiče verska, nacionalna ili rasna netrpeljivost.
II.
PRAVNI POLOŽAJ CRKAVA IVERSKIH ZAJEDNICA
1. A
Autonomija
Subjekti verske slobode Član 4.
Subjekti verske slobode u smislu ovog zakona su tradicionalne crkve i verske zajednice, konfesionalne zajednice i druge verske organizacije (u daljem tekstu: crkve i verske zajednice).
Sloboda udruživanja i okupljanja
Član 5.
Građani imaju slobodu udruživanja i javnog okupljanja radi ispoljavanja verskih ubeđenja, u skladu sa Ustavom i zakonom.
Građani imaju slobodu pristupanja crkvama i verskim zajednicama, u skladu sa zakonom.
Autonomija crkava i verskih zajednica
Član 6.
Crkve i verske zajednice su nezavisne od države i jednake pred zakonom.
Crkve i verske zajednice su slobodnc i autonomne u određivanju svog verskog identiteta.
Crkve i verske zajednice imaju pravo da samostalno uređuju i sprovode svoj poredak i organizaciju i da samostalno obavljaju svoje unutrašnje i javne poslove.
Autonomna regulativa crkava i verskih zajednica
Član 7.
Država ne može ometati primenu autonomnih propisa crkava i verskih zajednica.
Za izvršenje pravosnažnih odluka i presuda koje izdaju nadležni organi crkava i verskih zajednica država pruža odgovarajuću pomoc, na njihov zahtev, u skladu sa zakonom
Prava sveštenika odnosno verskih službenika
Član 8.
Sveštenike odnosno verske službenike biraju i postavljaju crkve i verske zajcdnice, u skladu sa svojim autonomnim propisima.
Vršenje svešteničke odnosno verske službe reguliše se autonomnim propisima crkava i verskih zajednica.
Sveštenici odnosno verski službenici su slobodni i nezavisni u obavljanju bogoslužbene delatnosti koja se vrši u skladu sa zakonom i autonomnim pravom crkve ili verske zajednice.
Sveštenici odnosno verski službenici ne mogu biti pozvani na odgovornost pred državnim organima za svoje postupanje pri obavljanju bogoslužbene delatnosti koja se vrši u skladu sa stavom 3. ovog člana.
Sveštenik odnosno verski službenik ima pravo da učestvuje u svim vidovima javnog života, osim ako je to zabranjeno unutrašnjim pravilima ili pojedinačnom odlukom crkve i verske zajednice koja ga poslavlja. D ržava ne može ograničavati građanska ili politička prava sveštenika odnosno verskog službenika na osnovu njegovog verskog položaja ili službe koju vrši.
Sveštenik ne može biti pozvan da svedoči o činjenicama i okolnostima koje je saznao prilikom ispovesti.
Ako nadležni državni organ liši slobode sveštenika odnosno verskog službenika, dužan je da o tome odmah obavesti nadležni organ crkve odnosno verske zajednicc kojoj isti pripada.
Država štiti službenu uniformu i njene delove, kao i obeležja čina i dostojanstva sveštenih Iica odnosno verskih službenika, u skladu sa zakonom i autonomnim pravom crkve ili verske zajednice.
Pravna sposobnost crkava i verskih zajednica
Član 9.
Crkve i verske zajednice koje su registrovane u skladu sa ovim zakonom lmaju svojstvo pravnog lica.
Organizacione jedinice i ustanove crkava i verskih zajednica mogu steći svojstvo pravnog lica u skladu sa autonomnim propisima crkve odnosno verske zajednice, a na osnovu odluke nadležnog organa crkve i verske zajednice.
Crkve i verske zajednice mogu svojim aktima menjati i ukidati svoje organizacione jedinice, organe i ustanove koje imaju svojstvo pravnog lica i zahtevati njihovo brisanje iz Registra.
Crkve i verske zajednice, kao i njihove organizacione jedinice i ustanove sa svojstvom pravnog lica, u javnoj upotrebi koriste isključivo službeni naziv pod kojim su registrovane.
Tradicionalne crkve i verske zajednice
Član 10.
Tradicionalne crkve su one koje u Srbiji imaju viševekovni istorijski kontinuitet i čiji je pravni subjektivitet stečen na osnovu posebnih zakona, i to: Srpska Pravoslavna Crkva, Rimokatolička Crkva, Slovačka Evangelička Crkva a. v., Reformatska Hrišćanska Crkva i Evangelička Hrišćanska Crkva a. v.
Tradicionalne verske zajednice su one koje u Srbiji imaju viševekovni istorijski kontinuitet i čiji je pravni subjektivitct stečen na osnovu posebnih zakona, i to Islamska vcrska zajednica i Jevrejska verska zajednica.
Srpska Pravoslavna Crkva
Član 11.
Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi („Službene novine Kraljevine Jugoslavije", broj 269/1929). Srpska Pravoslavna Crkva ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda.
Rimokatolička Crkva
Član 12.
Rimokatoličkoj Crkvi se priznaje kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Zakona o konkordatu između Kraijevine Srbije i Svete Stolice (Odluka Narodne skup.štine Kraljevine Srbije od 26. jula 1914. godine; „Srpske novine", broj 199/1914).
Slovačka Evangelička Crkva a.v., Reformatska Hrišćanska Crkva, Evangelička Hrišćanska Crkva a. v.
Član 13.
Slovačkoj Evangeličkoj Crkvi a.v., Reformatskoj Hrišćanskoj Crkvi i Evangeličkoj Hrišćanskoj crkvi a. v. priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Zakona o Evangeličkohrišćanskim crkvama i o Reformovanoj hrišćanskoj crkvi Kraljevine Jugoslavije („Službene novine Kraljevine Jugoslavije", broj 95/1930).
Jevrejska zajednica
Član 14.
Jevrejskoj zajednici se priznaje kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Zakona o verskoj zajednici Jevreja u Kraljevini Jugoslaviji („Službene novine Kraljevine Jugoslavije", broj 301/ 1929).
Islamska zajednica Član 15.
Islamskoj zajednici se priznaje kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Zakona o islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije („Službene novine Kraljevine Jugoslavije", broj 29/1930).
Konfesionalne zajednice
Član 16.
Konfesionalne zajednice su sve one crkve i verske organizacije čiji pravni status je bio regulisan prijavom u skladu sa Zakonom o pravnom položaju verskih zajednica ("Službeni list FNRJ", broj 22/1953) i Zakonom o pravnom položaju verskih zajednica ("Službeni glasnik SRS", broj 44/1977).
2. Registracija
Registar crkava i verskih zajednica
Član 17.
Ministarstvo nadležno za poslove vera (u daljem tekstu:
Ministarstvo) vodi Registar crkava i verskih zajednica (u daljem tekstu: Registar).
Postupak registracije verskih organizacija Član 18.
Za upis crkava i verskih zajednica u Registar Ministarstvu se podnosi prijava koja sadrži:
1) naziv crkve ili verske zajednice;
2) adresu scdišta crkve ili verske zajednice;
3) ime, prezime i svojstvo lica ovlašcenog da predstavlja i zastupa crkvu ili versku zajednicu.
Verske organizacije, osim onih iz člana 10. ovog zakona, za upis u Registar podnose Ministarstvu zahtev koji sadrži:
1) odluku o osnivanju verske organizacije sa imenima, prezimenima, brojevima identifikacionih dokumenata i potpisimaosnivača od najmanje 0,001% punoletnih državljana Republike Srbije koji imaju prebivalište u Republici Srbiji prema poslednjem zvaničnom popisu stanovništva ili stranih državljana sa stalnim boravkom na teritoriji Republike Srbije;
2) statut ili drugi dokument verske organizacije koji sadrži: opis organizacione strukture, način upravljanja, prava i obaveze članova, način osnivanja i gašenja organizacione jedinice, spisak organizacionih jedinica sa svojstvom pravnog lica i druge podatke od značaja za versku organizaciju;
3) prikaz osnova verskog učenja, verskih obreda, verskih ciljeva i osnovnih aktivnosti verske organizacije;
4) podatke o stalnim izvorima prihoda verske organizacije.
Naziv verske organizacije Član 19.
U Registar se ne može upisati verska organizacija čiji naziv sadrži naziv ili deo naziva koji izražava identitet crkve, verske zajednice ili verske organizacije koja je već upisana u Registar ili koja je ranije podnela zahtev za upis.
Rešavanje o zahtevu za upis u Registar
Član 20.
O zahtevu za upis u Registar Ministarstvo rešava u roku od 60 dana od dana prijema urednog zahteva i potrebne dokumentacije.
Ako je zahtev nepotpun ili je naziv suprotan članu 19. ovog zakona Minislarstvo će pozvati podnosioca da zahtev dopuni ili ispravi u roku od 30 dana. Ako zahtev u navedenom roku ne bude dopunjen ili ispravljen, Ministarstvo će odbaciti zahtev.
Verska organizacija prijavljena po propisima o udruženjima koja ne podnese zahtev za upis u Registar u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona neće se smatrati verskom organizacijom u smislu ovog zakona.
Ministarstvo donosi rešenje o odbijanju zahteva za upis verske organizacije u Registar ako su njeni ciljevi, učenje, obredi ili delovanje suprotni Ustavu i javnom poretku ili ako ugrožavaju život, zdravlje, slobodu i prava drugih, prava dece, pravo na lični i porodični integritet i pravo na imovinu.
Pri donošenju rešenja o zahtevu za upis u Registar Ministarstvo uzima u obzir i odluke Evropskog suda za ljudska prava. kao i upravne ili sudske odluke u poglcdu registracije ili delovanja određene verske organizacije u jednoj ili više država članica Evropske unije.
Upisom u Registar verska organizacija stiče svojstvo pravnog lica.
Ukoliko Ministarstvo ne donese rešenje u roku iz stava 1. ovog člana smatraće se da je odobren upis verske organizacije u Registar.
Sadržina Registra
Član 21.
U Registar se upisuje: naziv crkve, verske zajednice ili verske organizacije; scdište i adresa; organizacioni oblici i tcritorijalna organizacija; ime i prezime, adresa i svojstvo lica ovlašćenog da prcdstavlja i zastupa crkvu, versku zajednicu ili versku organizaciju; broj i datum rešenja o upisu; broj i datum rešenja o brisanju iz prethodnog registra pravnih lica, kao i sve promene upisanih podataka.
U Registar se unose i podaci o verskim školama, kulturnim ustanovama i udruženjima, humanitarnim, dobrotvornim i zdravstvenim organizacijama čiji je osnivač crkva, verska zajednica ili verska organizacija, kao i podaci o privrednoj ili drugoj delatnosti koju obavlja crkva, verska zajednica ili verska organizacija.
O promeni podataka koji se unose u Registar crkva, verska zajednica ili verska organizacija dužna je da obavesti Ministarstvo u roku od 30 dana od njihovog nastupanja.
Propis kojim se bliže uređuje sadržina i način vođenja Registra donosi ministar nadležan za poslove vera.
Brisanje iz Registra
Član 22.
Ministarstvo donosi rešenje o brisanju iz Registra:
1) ako crkva, verska zajednica ili verska organizacija podncse takav zahtev;
2) ako nastupc razlozi zbog kojih se odbija upis u Registar;
3) ako je pravosnažnom sudskom presudom ustanovljeno da verska organizacija ostvaruje ciljeve drugačije od onih radi kojih je osnovana.
Pravni lek Član 23.
Rešenje o upisu, odbacivanju zahleva za upis, odbijanju upisa ili brisanju iz Registra je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Postupak sa imovinom
Član 24.
Na imovinu crkve, verske zajednice ili verske organizacije koja je brisana iz Rcgistra shodno se primenjuju propisi o udruženjima.
Nadzor
Član 25.
Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši ministarstvo nadležno za poslove vera.
3. Imovina i finansiranje
Imovina
Član 26.
Crkve i verske zajednice obezbeđuju srcdstva za obavljanje svoje delatnosti od prihoda iz sopstvene imovine, zadužbina, legata i fondova, nasleđivanja, poklona i priloga, drugih pravnih poslova i delatnosti na neprofitnim osnovama, u skladu sa zakonom.
Crkve i verske zajednice samostalno upravljaju svojom imovinom i novčanim sredstvima. u skladu sa sopstvenim autonomnim propisima.
Crkve i verske zajednice mogu da obavljaju privrednu ili drugu delatnost na način i u skladu sa propisima kojima je uređeno obavljanje tih delatnosti.
Zaštita imovine
Član 27.
Sakralna i kulturna baština crkava i verskih zajednica, uključujući i nepokretna kulturna dobra, ne može biti predmet prinudnog izvršenja ili otuđenja u postupku stečaja ili prinudnog poravnanja.
Do donošenja propisa o vraćanju imovine crkava i verskih zajednica nadležni državni organ ili organ lokalne samouprave može im na njihov zahtev, u skladu sa zakonom, ustupiti na korišćenje oduzetu imovinu ili njene delove.
Saradnja države sa crkvama i verskim zajednicama
Član 28.
Država sarađuje sa crkvama i verskim zajednicama radi unapređivanja verske slobode i ostvarivanja opšteg dobra i zajedničkog interesa.
Radi unapređivanja verske slobode i saradnje sa crkvama i verskim zajednicama, u obostranom interesu, država može da materijalno pomaže crkve i verske zajednice.
Socijalna prava sveštenika odnosno verskih službenika
Član 29.
Sveštenici odnosno verski službenici imaju pravo na zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje, u skladu sa zakonom.
Radi unapređivanja verske slobode, u saglasnosti sa crkvama i verskim zajednicama, sredstva z.a zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje sveštenika odnosno verskih službenika mogu se obezbediti u budžetu Republike Srbije, u skladu sa zakonom.
Ako se u budžetu Republike Srbije obezbede sredstva, Vlada utvrđuje iznose sredstava za ostvarivanje socijalnih prava sveštenika odnosno verskih službenika, ravnopravno i srazmerno broju vernika pojedinih crkava i verskih zajednica, prema poslednjem popisu stanovništva u Republici, pri čemu se na crkve i verske zajednice sa malim brojem vernika može primeniti načelo pozitivne diskriminacije.
Crkve i verske zajednice mogu osnivati samostalne fondove za socijalno odnosno zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje svojih sveštenika odnosno verskih službenika, u skladu sa svojim autonomnim propisima.
Sveštenik odnosno verski službenik koji je strani državljanin, vrši trajnu službu u skladu sa zakonom i autonomnim pravom crkve ili verske zajednice i ima stalni boravak u Republici Srbiji, uživa sva prava iz ovog člana, u skladu sa zakonom.
Poreske olakšice
Član 30.
Prilikom obavljanja delatnosti i obezbeđivanja prihoda u skladu sa ovim zakonom crkve i verske zajednice mogu biti potpuno ili delimično oslobođene poreskih i drugih obaveza, u skladu sa zakonima kojima se uvodi odgovarajući javni prihod.
Fizička i pravna lica koja daju priloge i poklone crkvama i verskim zajednicama mogu biti oslobođena odgovarajućih poreskih obaveza, u skladu sa zakonima kojima se uvodi odgovarajući javni prihod.
III.
DELATNOST CRKAVA I VERSKIH ZAJEDNICA
1. Bogoslužbena delatnost
Bogoslužbeni prostor
Član 31.
Crkve i verske zajednice obavljaju bogosluženje, verske obrede i ostale verske dclatnosti u hramovima, drugim zgradama i prostorima u njihovom vlasništvu ili u iznajmljenim prostorima.
Bogosluženje, verski obrcdi i ostale verske delatnosti mogu se obavljati i na javnim mestima, odnosno otvorenim prostorima, kao i na mestima vezanim za značajne istorijske događaje ili ličnosti, u skladu sa zakonom.
Bogoslužbeni prostor i vreme su zaštićeni i nepovredivi, u skladu sa Ustavom i zakonom i autonomnim pravom crkava i verskih zajednica.
Bogosluženje i verski obredi se mogu obavljati na zahtev nadležnog organa i u bolnicama. vojnim i policijskim objektima, zavodima za izvršenje krivičnih sankcija i drugim institucijama i objektima, a u školama, ustanovama socijalne i dečje zaštite samo u prigodnim prilikama.
Nadležni organi institucija iz stava 4. ovog člana dužni su da u skladu sa mogućnostima obezbede vršenje bogosluženja i verskih obreda na zahtev članova tih institucija ili na zahtev korisnika njihovih usluga.
Crkve i verske zajednice, u dogovoru sa nadležnim organom institucije, određuju način i uslove pod kojima će udovoljiti zahtevima da se u njoj povremeno, stalno ili prigodno obavljaju bogosluženje i verski obredi.
Graditeljstvo
Član 32.
Crkve i verske zajednice mogu samostalno u skladu sa zakonom podizati hramove i druga zdanja za bogoslužbene potrebe, kao i parohijske domove, manastirske konake, administrativnoupravne zgrade, škole, internate i bolnice (u daljem tekstu: verski objekti).
Crkve i verske zajednice mogu graditi i stambene zgrade, proizvodne i druge objekte, u skladu sa zakonom.
Nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan je da prilikom izrade urbanističkih planova razmotri iskazane potrebe crkava i verskih zajednica za izgradnju verskih objekata.
Izgradnja, adaptacija i rekonstrukcija verskih objekata može se izvoditi po donosenju odluke crkve ili verske zajednice, dobijanju potrebnih dozvola predviđenih zakonom i propisima koji regulišu ovu oblast, kao i saglasnosti nadležnog ministarstva i uz stručni nadzor nadležnog državnog organa.
Nadležni državni organ je dužan da poštuje pravo crkve i verske zajednice da samostalno organizuje i vodi radove i da utvrđuje namenu, stil i opremanje objekta, u skladu sa zakonom i autonomnim propisima crkava i verskih zajednica.
Nadležni državni organ i organ lokalne samouprave može da u budžetu predvidi sredstva za izgradnju, održavanje i obnovu verskih objekata, u skladu sa potrebama i mogućnostima.
U hramovima i drugim zdanjima za bogoslužbene potrebe koji su u vlasništvu crkve i verskih zajednica, kao i zemljištu na kome su izgrađeni ti objekti, može se vršiti sahranjivanje na osnovu odluke nadležnog organa crkve odnosno verske zajednice.
Dobrotvorna delatnost
Član 33.
Crkve i verske zajednice u okviru svoje socijalne i dobrotvorne delatnosti mogu osnivati odgovarajuće ustanove i organizacije, u skladu sa zakonom.
Socijalna i dobrotvorna delatnost crkava i verskih zajednica je odvojena od njihove bogoslužbene delatnosti.
Crkve i verske zajednice, kao i ustanove i organizacije iz stava 1. ovog člana, dužne su da u vršenju socijalne i dobrotvorne delatnosti vidno istaknu svoj puni naziv pod kojim su registrovane, a u slučaju ustanova i organizacija i puni naziv crkve ili verske zajednice koja je njihov osnivač.
2. Obrazovna delatnost
Verske obrazovne ustanove
Član 34.
Crkve i verske zajednice mogu osnivati ustanove radi obrazovanja budućih sveštenika odnosno verskih službenika, unaprcđivanja duhovne i teološke kulturc i drugih srodnih ciljcva (u daljem tekstu: verske obrazovne ustanove).
Osnivanje obrazovnih ustanova prema opštim propisima
Član 35.
Crkve i verske zajednice mogu osnivati i predškolske ustanove, osnovne skole, gimnazije, stručne i umetničke srednje i visoke škole, fakultete i univerzitete, u skladu sa zakonom.
Verske obrazovne ustanove u sistemu obrazovanja Član 36.
Crkva i verska zajednica može pokrenuti postupak verifikacije odnosno akrcditacije verske obrazovne ustanove radi uključivanja u sistem obrazovanja, u skladu sa propisima o obrazovanju.
Verske obrazovne ustanove koje dobiju verifikaciju odnosno akreditaciju imaju pravo na finansiranje iz budžeta, srazmerno broju veraika prema poslednjem popisu stanovništva u Republici.
Radi unapređivanja verske slobode i prosvete, država može pružati finansijsku pomoć i vcrskim obrazovnim ustanovama koje nisu uključene u sistem obrazovanja.
Autonomija verskih obrazovnih ustanova
Član 37.
Verske obrazovne ustanove imaju organizacionu i programsku autonomiju.
Crkva i verska zajednica samostalno utvrđuje nastavni plan i program, udžbenike i priručnike, postavlja i razrešava nastavno i ostalo osoblje i vrši nadzor nad radom verske obrazovne ustanove.
Verske obrazovne ustanove uključene u sistem obrazovanja dužne su da poštuju uslove i standarde koji važe u sistemu obrazovanja, u skladu sa propisima o obrazovanju.
Svedočanstva i diplome verskih obrazovnih ustanova
Član 38.
Svedočanstva i diplome verifikovanih odnosno akreditovanih verskih obrazovnih ustanova imaju isto pravno dejstvo kao i odgovarajuca svedočanstva i diplome stečene u državnim obrazovnim ustanovama.
Svedočanstva i diplome stečene u ostalim verskim obrazovnim ustanovama po sprovedenom postupku utvrđivanja ekvivalencije pred nadležnim državnim organom mogu imati isto pravno dejstvo kao i odgovarajuća svedočanstva i diplome stečene u državnim obrazovnim ustanovama.
Socijalna prava učenika i studenata verskih obrazovnih ustanova
Član 39.
Redovni učenici i studenti verskih obrazovnih ustanova imaju pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, učenički i studentski standard i odlaganje i civilno služenje vojnog roka, a njihovi roditelji pravo na dečiji dodatak, pod istim uslovima koji važe za učenike i studente državnih obrazovnih ustanova.
Verska nastava u državnim i privatnim školama
Član 40.
Jemči se pravo na versku nastavu u državnim i privatnim osnovnim i srednjim školama, u skladu sa zakonom.
3. Kulturna delatnost Nosioci kulturne i naučne delatnosti
Član 41.
Nosioci kulturne i naučne delatnosti crkava i verskih zajednica su manastiri, riznice, muzeji, arhivi, naučnoistraživačke ustanove, biblioteke, specijalizovane škole i ustanove, umetničke i konzervatorskorestauratorske radionice, kulturnoumetnička društva, horovi i druge ustanove i udruženja.
Verska zdanja i ustanove od izuzetnog istorijskog, nacionalnog i kulturnog značaja uživaju posebnu zašlitu, brigu i finansijsku podršku državnih organa i organa lokalne samouprave.
Zaštita sakralnog nasleđa i kulturnih dobara
Član 42.
Crkve i verske zajednice mogu osnivati stručne i naučne ustanove za zaštitu sakralnog nasleđa u okviru jedinstvenog sistema zastite, u skladu sa zakonom.
Verifikovane ustanove iz prethodnog stava mogu uživati finansijsku podršku iz budžeta Republike Srbije ili budžeta jedinice lokalne samouprave.
Informativna i izdavačka delatnost
Član 43.
Radi unapređivanja verskc slobode i slobode informisanja crkvc i verske zajcdnice imaju pravo da u skladu sa Ustavom i zakonom koriste javni radiodifuzni servis, kao i da samostalno ostvaruju sopstvenu informativnu i izdavačku delatnost.
Crkve i verske zajednice dužne su da u svojoj informativnoj i izdavačkoj delatnosti vidno navedu svoj puni naziv.
U obaveštavanju javnosti o svojim aktivnostima crkve i verske zajednice su dužne da jasno navedu prirodu i sadržaj određene aktivnosti.
Finansiranje kulturnih i naučnih ustanova i programa
Član 44.
Radi unapređivanja verske slobode i kulture nadležni državni organ i organ lokalne samouprave može, u skladu sa mogucnostima, da obezbeđujc dotacije crkvama i verskim zajednicama za njihove kullurne i naučne ustanove i programe.
Crkve i verske zajednice imaju pravo da konkurisu za dodelu sredstava za realizaciju kulturnih i naučnih programa kod nadležnih državnih organa i komisija pod istim uslovima kao i druga pravna i fizička lica.
IV.
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Rok za donošenje podzakonskog akta
Član 45.
Propis za izvršavanje ovog zakona ministar nadležan za poslove vera doneće u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Stupanje ovog zakona na snagu
Član 46.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije".
http://www.skupstinskamreza.rs/upload/documents/500-06-lat.pdf

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License