Weiss Marko

Na vječni počinak otišao je Marko Weiss, počasni predsjednik Židovske općine Virovitica, predsjednik Židovske općine Virovitica od 1964 do 2002. godine, jedan od pripadnika najstarije generacije židovskih aktivista ex-Jugoslavije i Hrvatske.
Umro je 11.12.2007. nakon duge i teške bolesti, u 86. godini života. Pokop dragog pokojnika obavljen je 12.12.2007. na Gradskom groblju u Virovitici na tradicionalan židovski način, a službu je predvodio rabin Lucijan Moše Prelević. Do grobnice ispratili su ga supruga Zdenka, sinovi Ljubo-Ruben i Željko, unuka Daniela i unuk Željko, snaha Ivanka, druga rodbina te veći broj prijatelja, bivših suradnika, znanaca, sugrađana, poštovatelja. Bio je to jedan od rijetkih pogreba po židovskom ritualu nakon Drugog svjetskog rata u Virovitici, i s obzirom na kratkoću vremena od smrti od pokopa, ispratio ga je do groba velik broj ožalošćenih.
Neka Adonaj njegovoj duši podari vječni mir! Zihrono livraha!
Ljubo-Ruben Weiss

Marko Weiss
Marko Weiss rođen je u Lukaču kraj Virovitice 28. 5.1922. u trgovačkoj porodici. Školovao se u Lukaču i Virovitici gdje je 1940. završio gimnaziju. Vjeronauk je polazio kod rabina dr Kaufmanna, a porodica Weiss imala je svoja stalna mjesta u virovitičkoj sinagogi sve do njena rušenja.
Bio je čovjek koji je imao dvije porodice i dva života. Jednu je porodicu izgubio u tragediji holokausta, a drugu je osnovao vrativši se u zavičaj iz njemačkih nacističkih logora, kao jedan od rijetkih Weissovih. Odveden je zajedno s porodicom u svibnju 1943, preživio je i zloglasne logore kao što su Auschwitz-Birkenau (gdje mu je ime i prezime zamijenjeno logoraškim brojem 121 729), logor u varšavskom getu, te Dachau u čijoj blizini je oslobođen 2.5.1945. Razdoblje nakon 1945. nazivao je svojim drugim životom..
Iako gubitnik, posvetio se radu i 33 godine (od 1947. do 1980.) radio na raznim radnim mjestima, u skladu s porodičnom tradicijom, kao komercijalist. Upamćen je kao sposoban, marljiv stručnjak, koji je gotovo sav svoj radni vijek posvetio razvoju poljoprivrede virovitičkog kraja.
Od 1964. do 2002, dakle punih 38 godina, vodio je malobrojnu židovsku općinu Virovitica, organizirajući njen rad, predstavljajući Općinu prema drugim židovskim institucijama, odnosno državnim i društvenim tijelima.Voditi Općinu u provincijalnoj, počesto netolerantnoj sredini, nije bilo lako. Surađivao je vrlo dobro sa rukovodstvom Saveza jevrejskih (židovskih) opština Jugoslavije, Jevrejskim istorijskim muzejom (predstavljao Savez i SUBNOR u nekoliko navrata u inozemstvu kao član delegacija), surađivao s institucijama i pojedincima u Izraelu, s Koordinacijom židovskih općina Hrvatske, Židovskom općinom Zagreb… Brinuo se o Židovskom groblju u Virovitici: njegovim zalaganjem postavljena je spomen-ploča na mjestu gdje je nekada stajala virovitička sinagoga, srušena od ustaških vlasti 1941. godine. Duže vrijeme zalagao se u Izraelu da se svećeniku Stjepanu Jankoviću, koji je pokušao spasiti židovsku obitelj Weiss u vrijeme Drugog svjetskog rata, dodjeli Medalja Pravednika među narodima. Župnik Janković proglašen je od strane izraelskog Jad Vašema 1996. Pravednikom među narodima. Slao je sinove na ljetovanja pionira i omladine u organizaciji Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, odgajajući ih u židovskom duhu. Sin Željko, st. danas je predsjednik male židovske općine Virovitica, a sin Ljubo-Ruben publicist i literata.
Marko Weiss bavio se i pisanjem - objavio je više tekstova o životu u logoru, surađivao je u Virovitičkom zborniku te u časopisima i publikacijama židovskih organizacija pišući o povijesti Židova Virovitice i okolice. Zapažen je bio i njegov rad u Ekološkom društvu Virovitica.
Za vođenje Židovske općine i rad u židovskim organizacijama dobio je Megilu zahvalnicu Saveza jevrejskih (židovskih) općina Jugoslavije.
Marko Weiss ostavio je iza sebe vrijedne dokumente koje je brižno čuvao, te oveću biblioteku, zajedno sa sinom Ljubom-Rubenom, s težištem na holokaustu. Intervjuiran je za Memorijalnu fondaciju Stivena Spielberga, a nekoliko puta bio je i gost Radio-stanice Virovitica, gdje je opisao najdramatičnije dijelove svoje biografije. Moguće je da će neki muzej imati interes da ih sačuva, kako bi se mladim generacijama pokazalo kolika je vrijednost tolerancije, poštovanja prava manjina, te mira koji je uvjet života bez kojeg se ne može. Samopouzdanje, vjera u dobrotu i snagu pravednika, pogled u budućnost, solidarnost, ustrajnost bile su njegove karakteristike kao čovjeka. I nikada se ne prestati nadati!
Zalagao se u svom životi za pravednost, iako je sam kao i porodica mu, doživio nepravde.
Marko Weiss bio je radin i skroman čovjek predan porodici, radu i židovstvu. Kada je cijela porodica odvođena u logor iz Lukača, na Kolcu, skretanju iz Lukača prema Virovitici, kamion je malo zastao, i dok su drugi pozdravljali sa «Zbogom!» ili uplašeni šutjeli, on je iz kamiona doviknuo: «Do vidjenja!» Ljubo R. Weiss

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License