VOLJA ZA MOĆ
"Ko bi pomislio da ce sukob civilizacija da se svede na sukob oko karikatura?" - ljute se Miki i Paja
Karikature, stripovi, grafiti - izraz su beskrajnog grafickog prostora koji u zapadnoj civilizaciji stoji u istoj ravni sa ostalim umetnostima. Danas, vec klasicno delo Arta Spigelmana MAUS, koje se pojavilo ranih sedamdesetih godina proslog veka, najbolji je izraz karikaturalnog stripa koji moze da obradi i tako delikatne teme kao sto je Holokaust.
Politicka karikatura ima svoje posebno mesto u tradiciji Zapada. Istoricar Dzejms Parton u svom delu "Karikatura i umetnost stripa" objavljenog 1877. godine, tvrdi da je karikatura nastala jos u antici, ali se od 16. veka neprekidno neguje u evropskoj umetnosti. Njeni najvisi dometi ovaploceni su u opusima Brojgela, Bosa, Goje i Domijea. U 19. i 20. veku politicka karikatura bila je redovna vizuelna pratnja mnogih evropskih i americkih listova i casopisa.
Karikatura, rado objavljivana, ima svoje limite. Cesto je kritikovana da je preterana ili neukusna, ali retko da je izazvala neki drustveni nemir vecih razmera. Njena ostrica najcesce je usmerena protiv vojske, politicara, bogatasa, ne ulazeci u religiozne teme, mada je bilo i takvih slucajeva.
Dolaskom nacista na vlast u Nemackoj tridesetih godina, u tamosnjoj stampi se negovala vrlo prepoznatljiva karikatura izrazito antisemitski orijentisana, koja je tokom Drugog svetskog rata prosirena u svim zemljama fasisticke Evrope. Karakteristicno je da je nakom tog rata ova antisemitska politicka karikatura inspirisala mnoge graficare islamskih zemalja i ona je stalno prisutna u tamosnjoj stampi, narocito nakon stvaranja Drzave Izrael. Dok je u stampi liberalne Evrope ostrica karikature bila uperena protiv birokratije i vladajuce strukture, u zemljama Treceg sveta zaoka je usmerena prema bivsim kolonijalnim drzavama, retko se usudjujuci da zauzne kriticki stav prema vlastodrscima u sopstvenim zemljama. Poslednjih godina Ujka Sam je glavna meta "slobodoumnih" umetnika. Mada, u principu, graficari imaju liberalnije nazore od svojih konzervativnih izdavaca, ipak, "sloboda stampe" pripada onima koji su njeni vlasnici. Oni doziraju otrov u zaoci.
Religija je manje bila u centru paznje karikaturista od politike, ali se ponekad uporedjuje sa komunizmom. Poslednjih godina Arapi su sve vise u centru interesovanja karikatrurista kao "Srdje zlopogledje". Cesto se prave vicevi na racun Jevreja i Arapa u Svetoj zemlji, njihovog zajednickog zivota, bolje reci onoga sto im je zajednicko - netrpeljivosti.
Beskrajne su rasprave o tome dokle sme, u svom podsmehu, da ide karikaturista. Clan 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima dozvoljava slobodu izrazavanja. S druge strane, ugled pojedinca ne sme da bude povredjen. I prema odredbi UN o ljudskim pravima zagarantovana je sloboda izrazavanja, ali je data i lista zabrana koja stiti pojedince, nacije, javni red, zdravlje i moral. Mnogi gradjani su osudjivani zbog promovisanja rasistickih i ksenofobicnih ideja. Sve u svemu, umetnici teze sto vise da prosire granice slobode izrazavanja, dok birokratija insistrira na suzavanju striktnosti propisa.
U Izraelu je aktivno tridesetak karikaturista u dnevnoj i nedeljnoj stampi. U ranoj fazi nove drzave oni su se vise bavili smesnom stranom izraelskih licnosti nego politickom satirom. U ranijim godinama Mose Dajan je cesto bio inspiracija karikaturistima, a poslednjih godina Saronova samovoljnost u centru je njihove paznje. Medjutim, izraelska publika je konzervativna i satiru bolje podnosi u pisanoj reci nego u likovnom izrazu. Tabu teme se, ugladnom, odnose na seksualne aluzije, krv, Holakaust i religiju. Izrael, iako proistekao iz ideja evropskog duha, u mnogome je zadrzao levantski mentalitet podneblja u kome je nastao. Na Istoku religija je nacin zivota, ne samo vera.
Najdalji domet izraelskih karikaturista su Arafat, Sadam Husein, palestinski politicari, sveti ratnici-samoubice, ali nikada Muhamed. Razlika izmedju arapskih i izraelskih umetnika je sto prvi svoju zaoku najcesce usmeravaju ka drugima, dok se drugi sale i na svoj racun.
I tako, dok Iranci raspisuju medjunarodni konkurs za karikaturu na temu Holokausta, telavivski graficar Amitaj Sandi najavljuje izraelsko antisemitsko takmicenje u najboljoj karikaturi, crtezu, grafitu i stripu, koja ce demonizovati jevrejski narod.
"Pokazacemo svetu da mozemo da budemo najbolji i u samokritici" izjavio je izraelski umetnik. "Iranci ne mogu da nas pobede ni u tome".
Mnogi Izraelci su skepticni prema takvim idejama, ali prvi radovi vec pristizu organizatoru. Takmicenje traje samo dva dana. Svi radovi su pristupacni zainteresovanima na sajtu www.boomka.org .
Uostalom, reakcija radikalnog islama na karikature u danskim novinama i nije u sferama umetnosti i duhovnosti. Ona zeli da izrazi svoju volju za moc. Vizuelno, jer o tome je rec, to podseca na Indijance kada su se cutke, ali preteci, nacickali na brdima i gledali setlerska naselja u dolini.
Sve je to bilo pre bitke kod Litl Big Horna.
I to je neka vrsta povratka u buducnost.
Apis, mart 2006. godine