VJEROVATI DRAGI PILSELU, GOLUBU PREVRTAČU? (I i II)
Dnevnik Ljubo Ruben Weiss - Čet, 10/04/2014 - 13:49, www.pollitika.com
Vjerujete li vi u "preokret" Drage Pilsela, „istaknutog hrvatskog novinara i kolumniste“, „borca za ljudska prava“…? Nisam se oglašavao ranije, jer ovaj, po mom skromnom sudu, providni manipulator, tako je bilo namijenjeno, trebao je prodati svoju „umotvorinu“; osim toga pored takvih značajnih imena naše publicistike (Miljenko Jergović, Branimir Pofuk, Boris Dežulović, Jurica Pavičić…), uz pobočnu pomoć HRT, Dafinke Večerine, pa dr. Petera Kuzmiča, i neizravno, aktualnog predsjednika Republike Hrvatske, nije bilo šansi da ovaj moj uradak išta promijeni na stanju stvari i duhova u „grdoj našoj“! Ipak, pa bio i u krivu, ako već cvjetaju raznoliki cvjetovi, neka cvjeta i ovaj!
Dakle, naš "junak" je rođen u Argentini 1962. studirao je strojarstvo, novinarstvo, povijest latinoameričke političke misli, književnost i kršćansku duhovnost, te je postao pripravnik Reda Male braće – tako počinje većina njegovih biografija.
Pitanje: Tko i zašto je hrlio na promocije njegove najnovije, autobiografske knjige, otkuda panegirici, otkuda „pilselomanija“, na koju nasjedaju i neka ugledna imena hrvatske književnosti i publicistike? Vjerujete li vi da od miša može nastati šišmiš, ili od šišmiša, miš? Da, zašto tajiti, ima među nama – između Pilsela i mene – i nečega osobnog, nesporazuma koji nisu od jučer, ima u meni podozrenja i na osnovu osobnog iskustva u kontaktiranju s tom personom. Jer, kako vjerovati osobi koja žestoku PRIVATNU korespondenciju - polemiku objavi na svom Facebook profilu pod naslovom DRUGO LICE LJ.R.WEISSA, zalazeći u privatni život na temelju odioznih tračeva, stavljajući me u poziciju da mu ne mogu odgovoriti jer nisam Facebook prijatelj Drage Pilsela. Priznajem zabludu – bio sam virtualni prijatelj dotičnog gospodina, čak smo i razmijenili pokoji kompliment, sve dok nije „puklo“ virtualno prijateljstvo i dok nismo, i nakon toga, razmijenili više e-mail poruka vezano za moguću suradnju u njegovu „Autografu“. Ali, pokušajmo proniknuti u ono što je bitno: što je preobraćenje, i da li se ono uistinu dogodilo u Drage Pilsela?? Naime, tako se reklamira Pilselova knjiga u izdanju izdavačke kuće "Profil", iz Zagreba, koja nas je mogla, čak na 248 stranica, poštedjeti ovog "vrhunskog dosega hrvatske publicistike."
Postoji preobraćenje po kršćanskom shvaćanju, ali i preobraćenje po judaizmu, isto kao što i poimanje grijeha (zločina) i kazne je različito.
Preobraćenje podrazumijeva u osnovi TEMELJITO I POTPUNO MIJENJANJE PRAVCA MIŠLJENJA I DJELOVANJA! Preobraćenje ima opet u osnovi, tri dijela: 1.uvid u pogrešan put, 2.preobraćenje u određenoj točki mišljenja i života, 3.prodor u jedan posve novi smjer poimanja svijeta i života, dosljednost na novom putu.
ŠTO ZNAČI „TEŠUVA“?
Također, latinski conversio znači preobraćenje, obrat, okretanje, preobraženje i ti pojmovi su vrlo srodni. Preuzimanje novih temeljnih religioznih vrijednosti, religioznih običaja i rituala je drugačije od ukupnog preobraćenja osobe. Pilselovo preobraćenje, ako ga ima, i ako je uopće moguće nakon 30-te godine života, preobraćenje je u političkom smislu, promjena političkog svjetonazora, a to je često dvojbeno. Zato u židovstvu i židovskoj tradiciji postoji pojam TEŠUVA, hebrejski pojam za preobraćenje i pokajanje, višeslojan, teško prevodiv, i obuhvaća sva područja židovskog života. Židovstvo ne isključuje preobraćenje, i ono je moguće čak i dan prije čovjekove smrti, ali prije svega kao preobraćenje ka Hašemu (Bogu).Ono, u skladu s razdobljem pred Jom Kipur znači pokajanje i pomirenje sa sobom, sa sunarodnjacima, ljudima općenito i s Hašemom. Hašem, za razliku od kršćanskog Boga, i Isusa, njegova izaslanika, ne preuzima ulogu žrtve za sve, niti poznaje prakrivnju.
I gdje je tu Drago Pilsel? Drago Pilsel se nije pomirio sa svojim sunarodnjacma, prije svega sa Hrvatima i hrvatstvom, ali, što je gore, on pokazuje netrpeljivost i netoleranciju prema drugima i drugačijima, on je konfliktna, egoistična i samoreklamerska osoba, tračer kakvih više nema ni u mojoj varoši, koja desetljećima živi od glasina i tračeva, kao i mnoge palanke, od Valjeva, preko Virovitice do Varaždina. Preobraćenje je prije svega intiman čin, u načelu ne tiče se svekolike javnosti, a taj tipus o svom preobraćenju trubi na svakom koraku. Slučajevi religiozne konverzije su specifični, svaki je priča za sebe i u načelu, u židovstvu je zabranjeno podsjećati nekoga na raniju vjeru.
PILSELOVA NEUVJERLJIVA PRIČA!
Ali, Pilselova priča je potpuno NEUVJERLJIVA, konfabulatorsko snatrenje, nešto na razmeđu jeftine ustaške promidžbe i osobne promocije kojoj samo nebo zna granicu. Njegovo tzv. pokajanje je pragmatično, nema veze s "tešuva", jednostavno, meni se čini PROZIRAN TRIK EGOMANA KOJI PO SVAKU CIJENU ŽELI BITI U SREDIŠTU PAŽNJE, k tome, ako je moguće i zaraditi na prodaji svoje ispovijesti tj. na svojim knjigama. Netko se „šlepa“ na antisemitizam, netko na filosemitizam, i zato ne mogu vjerovati Pilselu, netko na Evitu Peron, netko na roman o Argentini, koji zapravo nema puno veze s Argentinom, ali ni sa „križnim putem Piselovih“! Naime, idila među nama je trajala sve dok nisam Pilselu proturječio, odnosno dok nismo počeli raspravu o jednom hrvatskom generalu kojeg Pilsel obožava, a moje persona baš i ne. Naravno, Pilsel ima pravo birati prijatelje i svoje idole, kao što ih može birati i moja persona, posebno kome će dati intervju. Predbacivati mi suradnju s jednim poznatim borcem protiv korupcije kojem sam dao intervju, nije baš bolja Pilselova strana, da sada ne ulazim u pojedinosti. Slično iskustvo imaju i mnogi moji prijatelji koji su s njim u svađi, ili više ne kontaktiraju s njim, a takvih nije mali broj. U njegovu slučaju tvrdim odgovorno: jednom ustaša, mladi ustaša, vrlo vjerojatno, ponovo ustaša! Čak ne držim odgovornim toliko njega, koliko nekritičku javnost i one Židove koji s njim bespogovorno surađuju, dajući mu prostor,pored ostalog, i u židovskom glasilu! Ma, koja pisma voljenoj, židovskoj braći? Djela, djela, Pilselu Drago, dragi duhovniče!
(nastavit će se!
Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II)
Dnevnik Ljubo Ruben Weiss - Pet, 11/04/2014 - 00:23
…………
Odbio je tiskati u „Autografu “tekst o Efraimu Zuroffu, zatim tekst o obrezivanju Židova; prvi da u njemu nema ništa novo, drugi uz obrazloženje da je vulgaran, i još neke tekstove (o sukobu među židovskom braćom da bi nešto kasnije on sam pisao o tom sukobu, zastupajući zamalo iste stavove i mišljenja). Posebno je zanimljivo obrazloženje o vulgarnosti u „odbijenicama“, jer taj isti Drago Pilsel objavljivao je izrazito vulgarne, psovačke tekstove, a jedan od njih objavljen na istarskom portalu Regional express, u ožujku 2010., bio je razlog da ga je otpisao i predsjednik dr. Ivo Josipović. A u „pismima voljenoj braći“ piše da je portal Autograf pokrenut i zbog Židova?!!(postoji li još to čudo od Autografa?). Ma jest, pokrenut je zbog njega samog, jer honorari koje je dobivao na drugim portalima, kako to biva danas u novinarstvu, ili su simbolički, ili ih uopće nema! Napustili su mnogi ugledni autori Autograf, njegov glavni partner Zdravko Zima raskinuo je suradnju, zatim napustio ga je Igor Mandić (naravno, jer dok je Igor Mandić kao mladić, sin knjižara, spavao ispod polica s knjigama, „dragi“ Drago je spavao ispod Pavelićeve slike, koju nam, kao svojevrsni „Revolverblatt“ prezentira “Express“, od 21. 02. 2014.; zanima me zašto časni Filip David još piše na tom portalu kojeg vodi Drago Pilsel, a koji se manje obračunava sa svojom prošlošću, a više diči svojim ustaštvom u Argentini! I koji je iskoristio javne medije (HRT, Nedjeljom u dva, Hrvatsku u živo), za bombastično reklamiranje svog privatnog projekta („Autograf je najugledniji portal u ovom dijelu svijeta!“). Istina, portal ima svoj reason d etre, ali kada bi u njemu bilo manje Pilsela, manje cenzure i više čestitog plaćanja honorara. Čitajte pažljivo ove rečenice iz Pilselove najnovije knjige:
„RADNIM DANOM BORAC PROTIV PERONOVE DIKTATURE
A NEDJELJOM HRVATSKI FAŠIST?“
"Imajući u svojoj sobi na zidu iznad glave ne raspelo, nego poglavnikov portret (portret ranog zločinca Ante Pavelića, napomena Lj,R.W.) i usmjeren da mrzim Jugoslavene, Srbe, Židove, sve komuniste odreda, to ne smijem preskočiti, te luđačke 1978., malo prije onog sudbonosnog pitanja mojeg župnika…."Drago, do kada ćeš radnim danom glumiti argentinskog borca protiv diktature i biti aktivist za ljudska prava, a vikendom se ponašati kao hrvatski fašist?", nakon povratka s neke fešte, na kojoj smo se napili, BACILI SMO KAMENJE, POKOJNI BRAT I JA, na prozore jedne SINAGOGE, u blizini naše kuće još dok smo stanovali u četvrti Florida (naglasio Lj.R.W.) Ja sam o tome već svjedočio. ali želim da to svjedočanstvo ostane zabilježeno i ovdje. Kako to komentirati? Kako bi javnost reagirala da netko opisuje bacanje kamenja na prozore Katoličke crkve, i dijelom opravdava – pijanstvom!? Narod ima za to uzrečicu – ono što trijezan misli, pijan kaže i radi, a stari Latini jednostavno pišu: IN VINO VERITAS! Otkada je pijanstvo olakšavajuća okolnost? Prije bi se moglo reći, gnjusnom nedjelu dodano je obrazloženje o pijanstvu koje nimalo ne umanjuje odgovornost za nedjelo, dapače, povećava ga. Da li je silovanje djevojke u pijanstvu manje kazneno djelo, nego silovanje koje počinitelj radi u trijezan?
…“Godine 1980. i 1981., često smo slavili rođendane i okupljali se u drugim prilikama pa pjevali ustaške pjesme i bedastoće tipa: NAPIT ĆEMO SE SRPSKE KRVI!" ( naglasio Lj.R.W.)
Dragi Pilselu je samo "bedastoća" pozivanje na nasilje, i pijenje srpske krvi!?? Netko će reći, bio je u zabludi, pokajao se, zašto zanovijetam??Ali, kako se pokajao – opisujući društvo tate Adolfa u Argentini, ustašu do ustaše, piše: „oni s mislili da rade nešto važno… Možda i jesu. Da nije bilo tog hrvatskog angažmana“, ni ja ni moj nestali brat ne bismo se borili za hrvatsku stvar“! Što znači ono „možda“? Nakon propasti NDH, Hrvati u Italiji, kod Ancone, nisu bježali, oni su se „pregrupirali“. Nema tzv. NDH, nema ni napomene da se radilo o ustašama sa svojim obiteljima…
Ili, što znače ove rečenice, skuplja li njima poene kod fašista-neoustaša ili kod antifašista: …“Pavelić je tražio toplinu doma kod Pilselovih (koji su mu u Judenburgu, u Austriji, 10. svibnja 1945., spasili život.“). Umjesto, da su nakon kapitulacije nacističke Njemačke ratnog zločinca Antu Pavelića predali Englezima, Pilselovi su mu spašavali život?? Ali, da su to učinili onda bi i sebi još više presudili, jer Jakov Pilsel je bio do povlačenja u Austriju, jedan od glavnih njemačko-gestapovskih bogova i batina na Kosovu, onaj kojeg je Pavelić odlikovao u Sarajevu za „dobra djela“. Sam Pilselov otac, rođen 1936. u Uroševcu, na Kosovu, dobio je ime Adolf, po kome, ako ne po uzoru Dragina djeda – Adolfu Hitleru, Dragin stric Otto godine 1943. postaje pripadnik SS-a… Kako ipak ima pravde, djed Jakov je ipak optužen od Engleza kao ratni zločinac i nakon dvije godine zatvora „štakorskim kanalima“ dohvatio se Argentine i kako sam Drago Pilsel navodi, družio se i s – Antom Pavelićem i Adolfom Eichmannom! I tako je Drago došao u Hrvatsku pred početak rata, iznenađen da u emigrantskim krugovima proskribirana Juga i nije takav mrak kako si je zamišljao. Drago Pilsel sudjelovao je u borbama, kažu mi upućeni ljudi, i na ratištima gdje su počinjeni ratni zločini nad - Srbima! Nema dokaza da ih je počinio Drago Pilsel, ali dojma sam da neprekidno pere nečistu savjest, i da onaj tko je jednom ludio i bacao kamenje na sinagogu, može to učiniti, opet, i opet.
NAPIT ĆEMO SE SRPSKE KRVI…
"Napit ćemo se srpske krvi!" - može pjevati samo bolesnik, onaj jednak onima koji su pjevali: SLOBODANE, ŠALJI SALATE, KLAT ĆEMO HRVATE! Sve je to vrlo sličan soj (ne)ljudi koji su pristigli na prostore jugoistoka Evrope iz Kanade, Australije, Argentine, Njemačke, USA, Švedske… razne mudrice, policajke, nogometaši, ostarjeli ustaše pa čak i čuvari iz nekadašnjeg Auschwitza! Ne osporavam nikome pravo na domovinu, ali PILSELU NE MOGU VJEROVATI! Kao što ostaje pitanje o kakvom se to pomirenju iseljene i domovinske Hrvatske radilo, ako se u nju, osim pokojeg izuzetka, nisu vratili najvredniji i najbogatiji Hrvati iz dijaspore?
U čemu se sastoji dosljednost Drage Pilsela?! Nije Drago Pilsel odgovoran za (ne)djela predaka, otac, djed, stric s jedna strane, i Drago Pilsel, s druge strane, razumljivo, različite su osobe, no Drago Pilsel trebao bi biti odgovoran za ono što je činio ranije, i posebno, što čini zadnjih 25 godina! Netko tko je odrastao pod slikom Ante Pavelića, mrzio Srbe, Židove, komuniste, Jugoslavene, bacao kamenje na sinagogu, pohađao terorističku obuku i pokušao u Buenos Airesu zapaliti kino skupa s publikom i jugoslavenskim ambasadorom, danas bi nas trebao poučavati ljudskim pravima i – ljubavi? Netko tko se opravdava PTSP-om u slučaju udaranja maturanta iz Splita šakom u glavu, u hotelu u Bizovcu, jer zbog larme maturanata na hodniku nije mogao zaspati, i pored dvije tablete za spavanje, a taj dan je imao važno predavanje, u najmanju ruku poput šerifa uzima pravdu u svoje ruke. Nakon svih životnih i političkih vratolomija predstavlja se kao veliki antifašist, ljevičar, promicatelj i zaštitnik prava manjina i svih ljudskih prava, a zapravo, dosljedan u samoreklamerstvu, misionarstvu, dociranju… Znam pouzdano da su mnogi potomci čak i esesovaca u Njemačkoj i Austriji stidjeli se svojih otaca i djedova nacista, ali nije mi poznato da su to stavljali na sva zvona, pisali knjige iz kojih nije bilo jasno hvale li nacizam ili ga se konačno odriču?
KOJA POMPA. KOJA BUKA, KOJA VIKA U BITI, OKO NIČEGA I NIZAŠTA?
Nema tu traženja istine i borbe za slobodu – u prvom redu njemu je do osobne slobode i probitaka, rušenja tzv. tabua i mitova - rušeći lažne bogove i mitova, ponajprije one naci-fašističke i ustaške provinijencije, prikazuje kao hrabar, Kopernikanski obrat pojedinca koji umalo to jedini radi. Pilselova potraga za istinom o samom sebi, o vlastitoj obitelji, narodu, Crkvi, vjeri, svijetu i samom Bogu, s toliko pompe, i nezaslužene medijske pažnje, uvreda je ljudima zdrave pameti. Jer, jedan dio ustaša i domobrana još za vrijeme Drugog svjetskog rata odrekao se ustaške indoktrinacije i priključio NOB-u, također je bilo slučajeva da se ne tako mali broj starih ustaša, shvaćajući da se radi o svojevrsnom terorizmu, distancirao od tvrdog jezgra ustaškog pokreta u emigraciji. Toliko proturječnosti, toliko licemjerstva, toliko mudrovanja, toliko krize identiteta, a sve pod maskom borca za ljudska prava i istinskog kršćanina odavno nije zabilježena na ovom prostoru. Evo, nakon ustanka antifašista u Brezovici kod Siska, jednog od prvih organiziranih otpora hitlerizmu u Evropi, nakon partizanskih, hrvatskih brigada, pojavio se konačno antifašist Drago Pilsel da objasni kako su ustaše najveće zlo i sramota koja je snašla hrvatski narod u novijoj povijesti!?
I nije samo u tome pitanje: na str. 79 tog smiješnog i patetičnog „romana“ blješti još jedna Pilselova cveba – naime, lihvar, odvjetnik porijeklom Židov, „s jakim vezama među Jugoslavenima“, kojem „zaigrani neoustaški otac“ (upravo tako opisuje svog tatu) polaže račun o svom „rubu bankrota“! Zapravo, pažljivi analitičar (i psihoanalitičar) našao bi u velikoj većina teksta refleksije svijeta antisemitskih predrasuda, ali i sjenu „tate“ čiji zamalo svaki postupak se opravdava! Usput, kao teolog na str. 186 pokazuje gospodin silno teološko (filozofsko) znanje pa gospodin, tipično za priučene judaiste, u Židove ubraja i Karla Marxa te, o gle pravog čuda, i sina luteranskog svećenika Nietschea, Friedricha Nitschea, poznatog i po nekoliko u najmanju ruku, blago antisemitskih tekstova.
Vjerujete li Zdravku Tomcu? Od crvene petokrake do križa…? Od ostrašćenog komuniste do hrvatskog nacionaliste? Vjerujete li svakoj riječi mom kontraprezimenjaku Schwartzu? Drago Pilsel pokapa leševe srpskih staraca nakon Oluje, ali istovremeno hvali se intervjuom gdje se predstavlja Vjeranom Grkovićem, intervjuom koji, po svemu sudeći, nije urađen, sukobljava se u Hrvatskom helsinškom odboru sa svakim tko ne misli kao on, bedastoćom naziva ustaške pjesme koje je pjevao i dozivao srpsku krv…Vjerujete li teologu koji pljuje u bunar (Crkve), iz kojeg je desetljećima pio vodu? Ne, to nije dosljednost, to je obična prevara i ustašluk upakiran u srebrni staniol, koji vjerojatno ne prakticiraju više ni seljaci iz patagonijske, paragvajske i inih južnoameričkih zabiti gdje su se skrivali okorjeli nacisti i ustaše.
I danas, možda je vrijeme da se raspitamo tko i gdje predstavlja Hrvatsku u Evropi i svijetu – zar uistinu Hrvatska nema vjerodostojnije predstavnike od – Drage Pilsela, Ruže Tomašić, Joa Šimunića, Davora Stiera, Ivice Mudrinića…? Što su stvarno novih vrijednosti Hrvatskoj od 1991. do danas donijele te brigade povratnika, osim krađa, fantazmagorija i brige o vlastitu probitku? Naravno, i promocije najveće sramote hrvatskog naroda – ustaštva?
Uz sve, postoji li tijelo, organizacija, uredništvo… u kojem se Drago Pilsel i društvo služe primjerom, zadržavaju dignitet širine i tolerancije, ako su ga ikada i u stranom svijetu, stekli? Postoji li mjesto u Hrvatskoj gdje je, primjerice, Drago Pilsel duže od više od tri - četiri mjeseca? Postoji li u Hrvatskoj politička stranka kojoj nije nudio svoje usluge, niti važnija osoba koju nije obasipao komplimentima, kraće ili duže vrijeme? Golub - prevrtač, neodlučan u izboru studija, neodlučan u izboru političkih opcija, narodski rečeno, ne možeš ga uhvatiti ni za glavu ni za rep!
„U tom svom kretanju od fašizma do kršćanskog humanizma, iz kojeg logično proizlaze i njegov antifašizam i lijevi liberalizam“ (Branimir Pofuk) vidi moja persona pitanje što je to „lijevi liberalizam“(pored liberalizma, neoliberalizma evo i nove političke doktrine, uz koju bi se trebao pojaviti i „desni liberalizam“?), da li je to okretanje svih onih suncokreta koji su zadnjih više od dvadesetak godina promijenili košulje, dresove, kabanice, sve u ime čega?? U ime Hrvatske na koljenima, lijepe i bogate zemlje, koja se guši u korupciji, apatiji, siromaštvu i beznađu, slično svim državicama bivše Jugoslavije u kojima pseudoelita (uz časne izuzetke) pokušava vladati, ali njima je već ovladao egoizam, kultura laži i socijalna neosjetljivost!
Od popa, gori je samo raspop, od antisemite gori je samo neiskreni filosemit, od kurve gora je samo bivša kurva, od negatora Tita gori je onaj koji samo da bi dokazao na tragu crne duše, novouskrslu crvenu boju, obilazi i Kuću cvijeća, Titov grob. Kako se zahuktao, ne bi bilo iznenađenje da bude glavni govornik u Kumrovcu, za 25. svibnja 2014. a možda i pokrene, na čuđenje iskrenih titoista, nošenje Štafete mladosti? K tome: JA i moj prijatelj papa Franjo, ma dajte, molit ću lijepo!?
E, MOJ DRUŽE ARGENTINSKI…!
Dragi Drago, budi ono što jesi, ne navlači maske, iako je prije dva mjeseca dominiralo vrijeme maškaranja, poklada i fašnika, dragi druže moj argentinski! Jer, dok se ti „šmajhlaš“ Židovima i Bet Izraelu u Zagrebu, antifašistima itd., naravno praznim riječima (dugo mi je trebalo da to shvatim!), nikada nisam čuo ni pročitao da si se zalagao za povrat imovine hrvatskim Židovima, da si igdje napisao „gle, onim hrvatskim Židovima obećane su brda i doline, a dobivaju mrvice, ili, gle, Marko Weiss izgubio je ne samo brata, nego i oca, i majku, i tetku u Auschwitzu i Buchenwaldu, njemu i njegovim sinovima moji borci subraća Hrvati, oteli su rodnu kuću i magazine u privatizaciji koje je bud zašto kupio hrvatski branitelj, moji borci subraća Hrvati, digli su dinamitom u zrak skromnu vikendicu u Bilogori početkom 1992. i do današnjeg, 2014. Weissovi nisu obeštećeni…Zaista žalim što u ovu polemiku uplićem i osobne frustracije i drame, ali slične imaju i mnogi građani „lijepe naše“ odnosno „“grde naše“ i eto, samo vam se ispovijedam, i vjerujem da ćete mi oprostiti. Pismo „voljenoj braći“, hrvatskim Židovima ni do danas nije iskreno napisano, ovo do sada su manje - više fraze, na razini političkog vodstva Hrvatske, crnog ili crvenog, svejedno.
Možeš ga, Pilselu, pisati kome želiš i kada želiš, netko će ga ozbiljno shvatiti, moja persona definitivno nije i neće.
Svatko ima pravo na životne i političke promjene, jer na ovom svijetu samo mijena stalna jest. No, može li i ima li pravo ozbiljan čovjek letjeti od krajnosti u krajnost!? Do jučer svojevrsni cionist, kritičar okovanih istina tuđmanizma, neprilagođeni, osjetljiv na socijalno, ponekad ljenčina i zabušant, stjecajem okolnosti nekada politički aparatčik u fronti organiziranih socijalističkih snaga, židovski aktivist, i naposljetku onaj tko je morao otići u tuđinu dok su se neki vraćali, ili dolazili da doliju ulje na vatru, od sutra sam VELIKI domoljub, ljubitelj svega hrvatskog, obožavatelj brutalnog kapitalizma, dupelizac hrvatskih tajkuna i tajkunčića, Sanadera, Čačića, Keruma, Vidoševića, Zdravka Mamića…, revni dobročinitelj i građanin pokorni! Ili, kao vrhunac mimikrije – antisemit!
I vi ćete mi vjerovati?
(Napomena: Nema više!)