Visoko

Visoko

Jevrejski novi hram u Visokom sagrađen je 1908. godine, a jevrejsko groblje je podignuto 1889. godine. Na molbu jevrejske opštine tadanja vlast je dala dozvolu za gradnju hrama. Inlcijator je bio dr Bernard Zauclerer, kotarski liječnik u Visokom. On je zajedno sa Rafaelom LeviMandolfom i sarajevskim mesarom Danielom Katanom prikupio mnogo dobrovoljnih priloga u tu svrhu. Daniel Katan je zatvorio u Sarajevu svoju mesarsku radnju i otišao u Visoko da radi i nadzire radnike. Tu je ostao besplatno od početka do kraja gradnje hrama. Iz Sarajeva su Jevreji organizovali izlet na ovu svečanost izletničkim vozom. Otišli su predsjednik opštine Salamon Salom sa odbornieima i svim sarajevskim rabinima i glavnim rabinom Rav Jehudom Finci.
Naziv jevrejske zajednice u Visokom prije rata bio je Jevrejska bogoštovna opština Visoko, čiji je broj članova stalno varirao. Za vrijeme prvog svjetskog rata u Visokom je bilo mnogo izbjeglica (muhadžira) iz okoline i iz Sarajeva. Poslije rata mnoge obitelji su ostale u Visokom, a neke su se vratile. Između dva rata brojno stanje se mijenjalo. Neke familije su se preseljavale, a pojedinci su se ženidbom ili udajom nastanjivali u Visokom i tu ostajali da žive. Osim Sefarada, bilo je i Aškenaza ljekara, advokata, zubara, profesora i geometara. Svi su Jevreji u Visokom bili u dobrirn odnosima sa svim nacionalnostima i bili su dobro primljeni od domaćeg stanovništva. Učestvovali su u svim kulturnim, sportskim i nacionalnim manifestacijama naroda. Bili su zastupljeni u opštinskoj upravi. Jevreji u Visokom uglavnom su se bavili sitnom trgovinom i znatima. Bili su: limari, brijači, krojači, kožari, obućari i krpadžije. Jedino je Elijas Kabiljo, koji je doselio iz Sarajeva, bio dobrostojeći. On je u Visokom sagradio ciglanu, zidao kuće i davao ih pod najam. Te se kuće i danas nalaze u Visokom i zovu ih „Kabiljine kuće".
Na dan 6. aprila 1941. godine ukupno je na teritoriji visočkog sreza živjelo 199 Jevreja, ako se tu ubroje i oni koji su živjeli u Brezi, Varešu, Fojnici i Kiseljaku. Od toga broja je 108 muškaraca i 91 žena.
Odmah po dolasku njemačkih okupatora u Visoko, Jevreji su morali zatvoriti svoje radnje, pa i sinagogu. Bili su masovno, bez razloga, hapšeni, a istodobno su im bile opljačkane radnje i stanovi. Već u junu 1941. godine svi Jevreji muškarci su bili lišeni siobode, uzeti su kao taoci. Kada su ih pustili iz zatvora, nisu više mogli preuzeti svoje radnje, jer su u njima bili postavijeni povjerenici-pljačkaši .
Prva grupa Jevreja iz Visokoga odvedena je drugog avgusta 1941. godine u logor Gospić, zajedno sa 20 Srba. 30. oktobra 1941. godine odvedeni su svi odrasli muškarci u logor Jasenovac. U februaru 1942. godine pokupljene su žene sa djecom i svi drugi Jevreji, osim nekoliko ljekara i apotekara koji su bili neophodno potrebni. Prije odvođenja u logore nije niko od Jevreja stradao, niti ubijen u Visokom. Ali su ih ustaše prilikom sprovođenja u logore tukli, šamarali, pljuvali i sve vrednije stvari oduzimali. Žene su bile silovane i na razne načine mučene.
Prema dosadanjim podacima od 199 Jevreja iz Visokog ostalo je na životu svega 18 (12 muških i 6 ženskih). Od tih se u redovima NOB nalazilo 10, u izbjeglištvu 8, a preostalih 181 ubijeni su u logorima.
Od Jevreja iz Visokog, koji su otjerani u logore, jedini je preživio Kabiljo Ado, koji je pobjegao iz logora Jasenovac i otišao u partizane. Za vrijeme rata i poslije rata bio je na raznim dužnostima u JNA i penzionisan je kao potpukovnik JNA. Sada živi u Beogradu.
U Visokom danas ne postoji jevrejska zajednica, niti živi neka jevrejska porodica ili pojedinac. Također više ne postoji ni sinagoga. Za vrijeme rata Nijemci su sinagogu koristili kao konjušnicu, a zatim je srušili.
Ulica u kojoj se nekada nalazila sinagoga nosi sada naziv „Jevrejska ulica". Osim groblja to je jedino obilježje koje podsjeća da su nekada u Visokom živjeli Jevreji. Na Jevrejskom grobIju u Visokom sahraniivani su i Jevreji iz Fojnice, Kiseljaka i Breze.
Uz masovno prisustvovanje građana, svih mjesnih društvenopolitičkih organizacija, Gradska opština Visoko i Jevrejska opština iz Sarajeva podigli su 19. avgusta 1979. godine lijep spomenik od mramora u spomen na pobijene Jevreje i pale borce, koji su nekada živjeli u Visokom.
Na spomeniku su zlatnim slovima uklesana njihova imena.
PINTO, Avram, Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Veselin Masleša,Sarajevo, 1987, ISBN 86-21-00090-3

VISOKO

Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma Jevrejima iz Visokog

U Visokom, gradiću nedaleko od Sarajeva, 19. avgusta 1979. godine otkriven je spomenik Jevrejima palim borcima i žrtvama fašizma iz Visokog. U prisustvu velikog broja građana iz Visokog, predstavnika društveno-političkih organizacija iz Visokog i Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovne, članova Jevrejske opštine Sarajeva, predstavnika Saveza jevrejskih opština Jugoslavije i predstavnika jevrejskih opština Beograda i Zagreba, spomenik je otkrio predsjednik Skupštine opštine Visoko drug Hanđija.
Predsjednik SUBNOR-a drug Svičo Halid istakao je u svojem govoru da je ovaj spomenik obilježje teških dana što ih je jugoslovenski narod trpio za vrijeme II svjetskog rata, a posebno Jevreji. U nekadašnjoj varošici Visoko, ustaše i Nijemci su pobili 220 ljudi od kojih su 119 bili Jevreji. Okupatori su uništili sve što je bilo plemenito i radino. U Visokom, toj tihoj bosanskoj kasabi, prije rata su živjeli Muslimani, Srbi, Hrvati i Jevreji u slozi i ljubavi, a nastavili su tako i u najtežim danima. Okupator je nastojao da unese razdor među njih i međusobno istrebljenje, ali u tome nije uspio. Tada se snagom svoga oružja i ne-ljudskih nagona ustremio najprije na jevrejsko stanovništvo, a zatim na druge kako bi u samom začetku omeo otpor koji je bio neminovan bez obzira na žrtve i cijenu koje su platili svi naši narodi. Spomenik sa ispisanim imenima 119 Jevreja boraca i žrtava fašizma od 120 koliko ih je bilo prije rata, jeste spomen na žrtve čije su kosti posijane po logorima, zatvorima ili na bojnom polju.
Poslije otkrivanja spomenika položeni su vijenci Skupštine opštine Visoko, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, jevrejskih opština Sarajeva, Beograda, Zagreba i prijatelja Jevreja Visočana koji žive u Beogradu.
U ime Saveza jevrejskih opština Jugoslavije i Jevrejske opštine Sarajeva govorio dr Isak Levi. On je is¬takao da ovaj spomenik predstavlja naša osjećanja za sve borce pale u borbi i za žrtve fašističkog terora, ali ne samo za one čija su imena ispisana nego i za one koji nekim slučajem nisu pobrojani. Ovaj spomenik će služiti kao dokaz da je u Visokom postojala etnička grupa Jevreja koja je sarađivala — dijelila dobro i zlo — sa ostalim narodima ovog kraja, a tokom rata potpuno nestala pošto su je uništili nacisti i njihove sluge.
Istorijski podaci govore da su Jevreji boravili u Visokom već prije 200 godina. Najstariji spomenici na Jevrejskom groblju, gde se nalazi i ovaj novi spomenik, datiraju unazad 100 godina, a vjerovatno ih ima i starijih, ali je teško pročitati. Jevreji u Visokom su se bavili zanatima, trgovinom, prosvjetnim radom, a bilo je i nekoliko Ijekara. Većina je živila standardom ostalih mještana i u ničemu se nije odvajala od svojih sugrađana. Tokom gotovo dva stoljeća nije među Visočacima bilo neprijateljstava, a pripadnosti raznih naroda i vjera živjeli su u prijateljstvu. Međutim, Nijemci i ustaše uništili su ovu slogu odmah po zauzimanju vlasti. Veoma mali broj visočkih Jevreja preživio je drugi svjetski rat: Isak Eskenazi odlaskom u partizane 1941, a dvojica su se spasla iz zloglasnog logora u Jasenovcu i otišla u NOB 1942. godine. U toku rata uništeni su sinagoga i prostorije Jevrejske opštine, a od članova Jevrejske zajednice zatečene su u Visokom poslije oslobođenja samo dvije žene. Danas u Vi¬sokom nema Jevreja, ali bez obzira na to bila je želja da se toj maloj etničkoj grupi obezbijedi odgovarajuće mjesto u istoriji sada vrlo lijepog, kulturnog i privrednog grada Visoko.
Zahvaljujući nekolicini preživjelih Visočana, Leonu-Dudi Montiliju, po-moćniku ministra za privredu u penziji, Adi Kabliju, potpukovniku JNA u penziji, i profesoru dru Mariju Romanu, pukovniku JNA u penziji, pokrenuta je akcija da se podigne ovaj spomenik i tako obilježi sjećanje na poginule i ubijene Jevreje iz Visokog.
Inicijativu su svesrdno pomogli i podržali Skupština opštine Visoko, društveno-političke i privredne organizacije Visoko, a naročito istaknuti pojedinci.
Ovom plemenitom aktu dali su podršku i pomoć Jevrejska opština u Sarajevu i Savez jevrejskih opština Jugoslavije.
U ime Saveza jevrejskih opština Jugoslavije i matične Jevrejske opštine u Sarajevu, dr isak Levi se je zahvalio inicijatorima i svim ostalima na ukazanoj pomoći oko podizanja spomenika.
Predstavnik prijatelja, visočkih Jevreja nastanjenih u Beogradu, istakao je veliko prijateljstvo koje su ostali narodi gajili i c|aje prema Jevrejima.
Skupština opštine Visoko organizovala je prevoz učesnika od hotela u Visokom do groblja i natrag, a po završenoj komemoraciji priredila je za goste zakusku u novom hotelu u Visokom.
Televizija-Sarajevo je snimala otkrivanje spomenika i komemoraciju a 20. VIII 1979. reproducirala snimak u vijestima. List »Oslobođenje« je povodom otkrivanja spomenika u subotu 18. avgusta objavio članak o visočkim Jevrejima.
Dr. I. Levi
Jevrejski pregled, 9-10, 1979


Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License