Ivan Ninić
Otpori sprovodjenju plana road map za resenje jevrejsko-palestinskog sukoba
VIRTUOSO ARIJEL ŠARON
Nista manji problem od Palestinaca nece biti za Arijela Sarona otpor u sopstvenoj sredini. Doseljeni Jevreji u oblastima koje bi trebalo da pripadnu buducoj palestinskoj drzavi, ortodoksni Jevreji, konzervativni desnicari svih struja su danas protiv njegovog plana
Kada su se sredinom aprila americki predsednik Bus i izraelski premijer Saron pojavili na konferenciji za stampu u basti Bele kuce, bilo je ocigledno da je izraelski general postigao svoj cilj. Bus je blagonaklono gledao u Israelca, zadovoljnog prepodnevnim razgovorima. Emisari premijera Sarona, Dov Weisglass i Giora Eiland, dobro su obavili svoj posao. Amerikanci nisu sa odusevljenjem primili Saronovu ideju o jednostavnom povlacenju iz Pojasa Gaze. Medjutim, kada su izraelski zvanicnici objasnili svojim americkim sagovornicima da je to, u stvari, razrada plana predsednika Busa, dvojici predsednika je trebalo samo par sati da sastave, potpisu i razmene pismo o razumevanju.
Konferencija za stampu je bila kratka. Jedna izraelska novinarka je pitala Sarona, na ivritu, kako misli da sprovede taj plan kod kuce, a on joj je kratko, na istom jeziku, odgovorio, pa onda dodao na engleskom: Ja sam stari vojnik i znam kako treba da se postupa sa neprijateljem. Dosetka se dopala Amerikancima, posto je general nazvao neprijateljem svoje partijske drugove–neistomisljenike. Naime, 29. aprila odrzan je referendum u Likudu, na kojem se 200.000 clanova stranke izjasnilo o planu koji su Amerikanci upravo prihvatili.
Saronova stranka nije prihvatila plan. Ali, kako pise Rafi Barzilai, savetnik za strateska pitanja ranijeg izraelskog premijera Ehuda Baraka, Arijel Saron je virtuoso, pre svega zbog toga sto on nikada ne kaze do kraja sta misli, vec uvek cuva jednog dzokera u rukavu. Njegova taktika je jasna, ali strategija ostaje nedokuciva.
U cemu se sastoji taj razradjeni, doradjeni plan Arijela Sarona? Vec vise od godinu dana se govori o mirovnom planu cetvorke /UN, US, EU i Rusije/, zvanom road map, po kome Palestinci i Izraelci u direktnim pregovorima treba da stvore uslove za uspostavljanje samostalne demokratske palestinske drzave 2005. godine. Plan je, kao i mnogi dosadasnji pokusaji za razresenje bliskoistocnog sukoba, u zastoju. Detalji se ne mogu razraditi, jer pregovaraci ne komuniciraju direktno.
U cemu se sastoji, dakle, taj plan?
Pre svega, 7.800 doseljenika i Izraelske odbrambene snage /IDF/ treba jednostavno da napuste Pojas Gaze. To podrucje ostaje u rukama 1.3 miliona Palestinaca. Doduse, postoji opasnost da militantni Hamas preuzme vlast u Pojasu, ali ta mogucnost bi se otklonila tako sto bi egipatske snage bezbednosti, zajedno sa Arafatovim Fatahom, kontrolisale vlast u Gazi. Istovremeno, palestinski premijer Abu Ala intenzivno pregovara sa Hamasom da sa terorizma predje na parlamentarnu borbu. Ima indicija da bi to mozda prihvatio ovaj teroristicki pokret. Rana faza plana predvidela je da izraelska vojska cuva granicu sa Egiptom, ali u poslednje vreme se govori da bi to, takodje, preslo u nadleznost egipatske vojske. Ceo Pojas ce biti opasan bezbednosnim zidom. Medjunarodna zajednica, pre svega EU, bi finansirala izgradnju infrastrukture. Israelska vlada trazi od Sohnuta da jevrejska agencija nadje donatore u Americi da se iseljenim Jevrejima omoguci izgradnja novih domova, ali ne na Zapadnoj obali, dodaju Palestinci.
Plan treba da se sprovede tokom 2005. godine. Sve znacajnija stranka u Knesetu, Šinuj, insistira da se odredi rok za povlacenje. Laburisti insistiraju: do marta 2005! Istovremeno, Izraelci bi postepeno napustali i neke delove Zapadne obale. Permanentnim pregovorima bi se doslo do finalnog statusa. Ono sto je sigurno je da se Izrael nikada nece povuci na granice od pre 1967. godine! Arijel, Givat Ze’ev, Maale Adumin, Guš Etcion i Kirjat Arba ostaju trajno u rukama drzave Israel. To je realnost na terenu i nju prihvataju Sjedinjene Drzave. Danas na Zapadnoj obali zivi 230.000 Izraelaca medju 2.3 miliona Palestinaca. Cela Zapadna obala bice opasana zidom. Put zida treba da bude pazljivo trasiran, da ne ugrozi palestinski infrastrukturalni kompleks. To je vrlo tesko u potpunosti sprovesti, narocito u vecim naseljima i oko Jerusalima.
Jerusalim je srce problema. Ako se plan tu ne resi na obostrano zadovoljavajuci nacin, on je mrtav. Izgleda da je dobar deo Izraelaca voljan da se Palestincima da na upravu pet podrucja na severu grada koja bi povezala Ramalu, sediste Jasera Arafata, i El Haram el Šerif sa Kupolom na Steni, trecim najvecim svetilistem Arapa.
Treci kompleks ovog Saronovog plana je pitanje arapskih izbeglica. Izrael ne prihvata da se oni vrate na svoja ognjista. Mogu da se nasele samo na Zapadnoj obali ili u Pojasu Gaze, dakle u buducoj Palestini.
Ukratko, 2005. godine Palestinci bi mogli da proglase demokratsku drzavu Palestinu u Pojasu Gaze. Pitanje Zapadne obale ostaje otvoreno, u zavisnosti kojim tempom ce se palestinsko drustvo trasnformisati u demokratsko. Medjutim, nista manji problem od Palestinaca nece biti za Arijela Sarona otpor u sopstvenoj sredini. Doseljeni Jevreji u oblastima koje bi trebalo da pripadnu buducoj palestinskoj drzavi, ortodoksni Jevreji, konzervativni desnicari svih struja su danas protiv njegovog plana. Podrzava ga deo clanstva Likud, desni centar olicen u stranci Šinuj sa ministrom pravde Tomijem Lapidom na celu, zatim Avoda Šimona Peresa i manje leve partije.
Jedno je sigurno, vreme ne radi za Sarona kao za Arafata. Palestinska demografska eksplozija je njihovo najjace oruzje. Medjutim, izvesni strucnjaci gledaju drukcije na palestinsko-izraelski problem. Nedavno je komentator Washington Posta Charles Krauthammer, predstavio svoje vidjenje situacije. Intifada jenjava, kaze Krathammer, i Palestinci gube.
Arafat je propustio zivotnu sansu koju mu je nudio Ehud Barak u Kemp Dejvidu: 95 odsto Zapadne obale i Gazu! Saron je taj procenat znatno reducirao.
To je danas bliskoistocna realnost. Medju palestinskim rukovodstvom sve vise ima onih koji shvataju da se drzavni suverenitet moze postici samo pregovorima sa Israelom, a ne terorom. Ali, bice potrebna godina, pet godina, generacija da se to ostvari.
DANAS, VIKEND, subota-nedelja 10-11. jul 2004.