http://www.daz.hr/vodic/k-vlastelinski-obiteljski-i-osobni-arhivski-fondovi/k2-obiteljski-arhivski-fondovi/389-hr-dazg-1013-obitelj-vukeli
Opatička 29, 10000 Zagreb, tel. ++385 1 4807 150, fax ++385 1 4807 157, e-mail: rh.zad|zad#rh.zad|zad
Opisati elektroničke podatke, vrednovati ih i odabrati zahtijeva mnogo više vremena od sređivanja tradicionalnog arhivskog gradiva ili od sastavljanja tradicionalnog obavijesnog pomagala, čak i vrlo detaljnog. (Catherine Dhérent: Elektronički zapisi, Zagreb, 2003., 13. str.)
Djelo Vilme Vukelić- Miskolczy
Vilma Miskolczy rodila se 8. veljače 1880. u Osijeku. Dobila je židovsko ime Frumet, što na hebrejskom znači "pravičnost". Nakon završene osnovne, pohađala je Višu djevojačku školu u Osijeku. Školovanje je nastavila u Beču (l893.-1895.) Prvi feljton objavila je u Dravi br. 92. iz 1897. god. Godine 1902. udala se za Milivoja Vukelića, časnika i književnika. Kao udana žena i majka četveroro djece upisala je kemiju na Prirodoslovnom fakultetu u Munchenu 1911. god. Prvi svjetski rat onemogućio ju je da završi studij. Prevodila je na njemački Bogovića, Badalića, Alaupovića, Šenou, Arnolda, Tresića-Pavičića, Kranjčevića i Begovića. Te su pjesme izlazile skoro svakog tjedna u nedjeljnom izdanju Drave, povremeno u Agramer Tagblattu i Agramer Zeitungu. Brojni prijevodi u Dravi objedinjeni su pod zajedničkim nazivom Cvjetovi iz hrvatskog pjesničkog gaja. Tijekom prvoga svjetskog rata ili neposredno nakon njega Vilma Vukelić napisala je svoj prvi roman Die Heimatlosen (Ljudi bez domovine). Die Heimatlosen se na kritički način bavi položajem židovske etničke zajednice u Mađarskoj u posljednjem desetljeću prije prvoga svjetskog rata. Roman je 1923. godine objavljen u Leipzigu, i to je jedino njezino književno djelo objavljeno za autoričina života. Nakon prvoga svjetskog rata živjela je prvo u Osijeku, a potom se preselila u Zagreb. U razdoblju od 1933. do 1937. god. živjela je u Parizu. Nakon povratka u Zagreb nastanila se u Buconjićevoj ulici. Posljednje godine svoga života Vilma Vukelić provela je uglavnom u svojoj sobi, u krevetu u kojem je pisala. Bolovala je od tromboze. Umrla je u ožujku 1956. godine, u 76. godini života. Sahranjena je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Iza nje ostali su memoari koje je napisala 1948. godine, a u kojima je opisala svoj život do udaje, osam romana, u raznim stupnjevima dovršenosti, te nekoliko pjesama i drugih tekstova. Tu je roman Okruženje o dramatičnim događajima u Zagrebu 1941. godine, roman Sjetva o političkim događajima u Hrvatskoj od 1913. do 1921. godine, zatim Čovjek na mostu, o međuratnom Zagrebu, Dvanaestorica za stolom o političkim izbjeglicama u Parizu, te U stiješnjenim granicama, kronika Osijeka u doba vladavine Khuena Hedervaryja.
Neobjavljena rukopisna ostavština Vilme Vukelić čuva se danas u Državnom arhivu u Zagrebu, unutar obiteljskog fonda Vukelić- Miskolczy.
Unutar obiteljskog fonda Vukelić-Miskolczy (pod signaturom 179) sačuvan je i crtaći blok Vilme Miskolczy (sadrži njezine crteže tušem i olovkom, akvarele i «Farbenstudies»)