BIVAS VERA
Bivas Vera, profesor jezika, sada u penziji je supruga pokojnog doktora Josifa Bivasa. Josifov otac Bivas Hajim je bio vele trgovac u Kosovskoj Mitrovici. Supruga Hajimova Rašela je od porodice Alkalaj iz Niša. Josif Bivas je 1932. godine završio medicinu u Tuluzu. Doktor Josif je radio kao vojni lekar jednog planinskog puka jugoslovenske vojske u Škofja Loki. U Beograd se vraća 1941. godine a potom za Skoplje. U vremenu od 1941-1943. godine radio je kao lekar na teritoriji koju su Bugari okupirali. Za to vreme seljaci su ih hranili. Plate se odrekao da mu ne bi pretila opasnost. U 1943. godini priključuje se partizanima i tako sačeka oslobođenje. Josif Bivas po oslobođenju iz Skopja prelazi da radi kao lekar u Vranjsku Banju 1947. godine odlazi po potrebi službe za Prijepolje odakle ga 1948. godine prebacuju za Prištinu gde radi do 1955. godine kada prelazi u Beograd a kasnije odlazi u penziju. Josif Bivas je bio rezervni kapetan Jugoslovenske narodne armije. Nosilac je medalje zasluge za narod.
Bivas Vera nam nastavlja dalje svoju priču pa kaže: Bivas Isaka Bela je sa jednim Jevrejinom iz Kosovske Mitrovice potplatila nekog Šiptara pa su pomoću novaca stigli do Prištine. Cilj je da iz Prištine lakše dođe do Skadra gde su joj Isaka na tri dana pre toga oterali. Stigla je u Skadar i pronašla Isaka i tako su dočekali oslobođenje. Isak je ostao u Albaniji da gradi prugu i tako je ostao u Albaniji jer posle 1948. godine nisu im dozvolili da se vrate u Jugoslaviju. Isak je 1970. godine umro u Tirani. Njihova kći Reše1a završila je u Tirani neku školu i kasnije se udala za grčkog Jevrejina u Tirani. Bela sada živi u Tirani. Tek kada je napunila 60 godina Albanci su joj dozvolili da dođe u Jugoslaviju i da se sretne sa svojim bratom koji inače živi u Izraelu.