VELIKI USPJEH ADI NESA U ZAGREBU
U organizaciji Veleposlanstva Države Izrael u Republici Hrvatskoj, otvorena je 23. ožujka 2010. u prepunom izložbenom prostoru Gliptoteke HAZU, izložba radova izraelskog umjetničkog fotografa Adi Nesa. Izložbu je otvorio predsjednik RH Ivo Josipović u nazočnosti izraelskog veleposlanika i samoga umjetnika. Stručnim izlaganjem sa sadržajem izloženih radova nazočne je upoznala poznata hrvatska povjesničarka umjetnosti i književnica, prof. dr. Željka Čorak. Izloženi radovi nose zajednički naziv “Deposition»
Veleposlanik, Njegova Ekselencija Yossef Amrani, nije tajio da izložene fotografije na njega ostavljaju snažan dojam, te je ukazao na važnu sastavnicu Nesove poetike, a to je humanost. »Morate voljeti ljude da vidite ljepotu u njima. Ovdje vidimo lijepa i moćna lica u različitim situacijama koje nisu uvijek lijepe, ali da je više ljudskosti i život bi bio ljepši svima«, kazao je veleposlanik Amrani.
Adi Nes u društvu predsjednika RH, dr Ive Josipovića prilikom otvaranja izložbe.
»Ovo nije Izrael sa CNNa, već Izrael koji poznajemo s ulica, onakav kakvim ga obično ne zamišljamo. Svetost nije u zemlji, svetost i ljepota su u ljudima samima. Ove scene prizivaju u sjećanje biblijska vremena, antička vremena. Ovdje vidim ljepotu ljudskog lica, ali i ljepotu zemlje koja svakome može mnogo ponuditi i koja je sveta za svakoga«, rekao je izraelski veleposlanik.
Uz zahvalu Veleposlanstvu Izraela koje je pružilo izložbu, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, izrazio je nadu da će kulturna suradnja Hrvatske i Izraela i u budućnosti biti obogaćena umjetnošću koja oplemenjuje duše.
Zagrebački «Jutarnji list» je isti dan objavio opširan osvrt Patricije Kiš na Nesovu izložbu pod naslovom: «Macho vojnici i sirotinja kao ranjivi junaci priča iz Biblije», dok je «Vjesnik» svoj prikaz naslovio: «Svetost i ljepota su u ljudima». Navedeni naslovi ukazuju na potpuno različit doživljaj, a time i likovnu percepciju ponuđenih radova, odnosno na njihovu predmetnotematsku kontroverznost.
Patricija Kiš, u svome tekstu u prvi plan stavlja Nesovu provokativnost i, pomalo euforično ističe «Umjetnik iz Izraela Adi Nes, čije ćemo fotografije od utorka gledati u Gliptoteci HAZU, jedan je od najprovokativnijih autora današnjice. Imat ćemo prilike uživati u očaravajućim fotografijama iz poznatih ciklusa Biblijske priče, Dječaci i Vojnici, a za Zagreb je predviđena i jedna premijera: umjetnik će pokazati najnoviji rad “Krist”, suosjećajno lice u pozi Isusa koje podsjeća na renesansne slike. Izložba je naslovljena “Deposition”. S druge strane, inspiraciju nalazi na ulicama današnjeg Izraela, ponajviše u ljudima koji žive na rubu društva, u teškoj nevolji.
Prizore iz povijesti uspješno stavlja u kontekst sadašnjosti».
Nes je, bez sumnje, izvanredan umjetnički fotograf, ali tvrditi da je «jedan je od najprovokativnijih autora današnjice», što znači cijele svjetske suvremene umjetnosti, a bez određenja kojom se umjetnošću bavi, prilično je subjektivno. Ili je riječ o literarnom pretjerivanju, ili o nepoznavanju osnovnih postulata estetike. Stoga treba čuti što o Nesovoim umjetničkim fotografijama kaže Željka Čorak, jedna od najpoznatijih povjesničarki umjetnosti u Hrvatskoj:
«Uvijek sam Židovima zavidila na drevnosti. Oni su dublje onom dnu bunara vremena koji Thomas Mann spominje u svojoj »Legendi o Josipu«, dnu dubokom i prvobitnom gdje čovječanstvo se sjeća bolje i bliže svoga porijekla i svoga smjera. Kršćanstvo je u povijest unijelo drugačiju koncepciju božanstva i Boga. Adi Nes uzeo je Krista koji je u korizmi svima blizak i poznat, nosilac patnje i, bez obzira bio on za neke od nas Bog i Božji sin, a za druge vrhunski reper univerzalnog humanizma, na toj razini simbola i metafore moguće je spoznati, priznati i prihvatiti osnovne vrijednosti ljudskoga života
Kroz njegove fotografije shvaćamo kako »naša zajednička baština putuje kroz stoljeća i kroz vrijeme. On pokazuje kako su neke situacije uvijek obnovljive i prepoznatljive, kako su svi predlošci naših života već odavno ispjevani i ispričani i kako su svi uzroci već imali svoje posljedice, samo mi od toga nismo odviše mnogo naučili. Poruke ove izložbe jesu vratiti se korijenu, vratiti se ondje gdje nam je toliko toga zajedničko«, dodala je Željka Čorak.
Za svoj umjetnički rad Adi Nes kaže:
“Kao likovni umjetnik referiram se i na polazišne točke starih majstora, a to su Biblija i kršćanska mitologija. No, ne želim ilustrirati ili dramatizirati priču, radije koristim postojeći tekst kako bih kroz njega rekao nešto novo, o sebi i svijetu iz kojega dolazim.
Moje su fotografije uvećane scene iz povijesti umjetnosti i zapadne civilizacije, koje kombiniram sa svojim osobnim iskustvom. Prizori iz Biblije pozivaju nas da se usredotočimo na ono što je nama ljudima zajedničko, a to su ljudska patnja, bol i suosjećanje, a ne na ono što nas razlikuje.
Navedene riječi najbolje se zrcale u Nesovim fotografijama izraelskih vojnika, ili onima na kojima su likovi odjeveni u odore CAHALa.
Dileme koje je imao tijekom stvaranja ovog ciklusa opisao je slijedećim rečima: «Živim u kulturi u kojoj se vojnici često pojavljuju u medijima, u lokalnoj povijesti umjetnosti, u izraelskoj kinematografiji, i prije svega, na ulicama. No, ja ih želim humanizirati. Kao kontrast uobičajenom macho prikazivanju vojnika, mladići na ovim fotografijama pokazuju osjećaj ranjivosti, usamljenosti i velikog umora.
O zagrebačkoj izložbi kazao je slijedeće:
«Ovu sam izložbu nazvao 'Deposition', jer sam izvorno radio fotografije za seriju Biblijske priče u kojima ‘skidam’ židovske praoce i Krista s njihovih svetih visina i prizemljujem ih u stvarnost koju su iskusili kao bića od krvi i mesa koja su se žrtvovala za nas. Ljudima je poznat motiv skidanje Krista s križa i ja u svojoj fotografiji dodatno ‘skidam’ Krista. Drugim riječima, repozicioniram ga, odnosno na nj i na njegov položaj gledam na jedan nov način, drukčije nego što ga se gledalo u prošlosti.' 'Skidanje Krista s križa i depozicija židovskih praotaca zahtijeva novu rekonstrukciju sukladno ljudskoj realnosti. Poziva nas da se usredotočimo na ono što je nama ljudima zajedničko – ljudska patnja, bol i suosjećanje – a ne na ono što nas razlikuje».
Bez naslova (skidanje Krista s križa)
U središtu izložbe “Deposition» njegov je najnoviji rad naslovljen 'Krist'. To je provokativni portret u krupnom planu velikoga formata koji prikazuje Isusovo lice. Fotoaparat pokazuje lice puno suosjećanja, tuge i milosti baš kao što je slikarov kist u razdoblju renesanse nanosio sloj po sloj boje dajući naslikanom portretu zapanjujuću senzualnu zrelost. Iz snage ovoga portreta, koji u srcima gledatelja pobuđuje antagonističke osjećaje boli i ljepote, izvire naziv izložbe – Deposition – u značenju skidanje Krista s križa. «U iste poze stavlja ne samo ljude s ulice i nekadašnje biblijske junake, nego i vojnike i poznate slike iz povijesti umjetnosti, te dječake s periferije i mitološke grčke junake», nadodaje Patricija Kiš.
Jedna od najpoznatijih Nesovih fotografija nadahnuta je Leonardovom «Posljednjom večerom»
Dakle, s jedne strane imamo «Macho vojnike i sirotinju kao ranjive junake priča iz Biblije», «jednog od najprovokativnijih autora današnjice», a s druge strane tvrdnju kako je «poruke ove izložbe vratiti se korijenu, vratiti se ondje gdje nam je toliko toga zajedničko«, a s treće strane, Veleposlanika su izložene fotografije potakle na nadahnutu tvrdnju: Svetost nije u zemlji, svetost i ljepota su u samim ljudima.
Adi Nes
«Jutarnji list» o njegovu životopisu piše:
«43godišnji Nes je sin iranskih i kurdskih imigranata koji su došli u Izrael iz Irana još pedesetih godina, dakle prije njegova rođenja, i odrastanje u malom mjestu pod imenom Kyriat Gat jako je utjecalo na njega.(…) Sada živi u Tel Avivu, za koji kaže kako u njemu nije jednostavno živjeti.
Kao čovjek vezan za estetiku, moram priznati kako sam uživao u Nesovoj umjetnosti. Premda je riječ o tehnici, kod njega su duhovnost, estetska ustreptalost, senzibilitet i svjetonazor prevladali tehnička ograničenja i učinili fotografski aparat onim što je kist za slikare.
Nesova zagrebačka izložbe jest provokativna, ali na način dostojan umjetnosti i u relacijama najboljih europskih slikarskih tendencija.
Đuro Vidmarović
