Lekari očito pišu za druge, za svoje čitaoce. Ali, lečeći svojim pisanjem, možda leče i sebe. Po prirodi posla za koji su se školovali, lekari su na samom izvoru ljudskih drama, tuge i radosti čoveka, raznovrsnih emocija i snagom svog talenta oni to viđenje sveta pretaču u pesmu, priču, roman, esej… Neki od njih su u književnom stvaranju dostigli sami vrh i pobrali najviša priznanja za literaturu. Ovo je priča o lekaru, poligloti i humanisti dr Žaku Konfino, koji je uspeo da ude u riznicu naše književnosti i jezika i naše kulture uopće.
Žak Konfino (1892 - 1975.), lekar i pisac, Leskovčanin, objavio je desetak knjiga pripovedaka i romana. Medicinu je studirao najpre u Beču (1910 - 1914.), a završio je u Bernu (1916 - 1918.). Njegovi preci proterani su iz Španije u XV veku i živeli su kao sefardski Jevreji u Carigradu i Solunu, da bi se krajem 18. i početkom 19. veka doselili u Leskovac. Još u vreme prvog svetskog rata Žak Konfino se vratio u Srbiju i kao lekarski pomoćnik služio je u Valjevu i Leskovcu, zatim je sa srp¬skom vojskom dospeo u Albaniju.
U rodnom gradu Leskovcu proveo je kao lekar od 1920. do 1936. godine, kada je prešao u Beograd i otvorio privatnu ordinaciju, kao stručnjak za lečenje astme i rendgenelogiju. Drugi svets¬ki rat proveo je u zarobljeničkim logorima u Italiji, a posle oslobođenja Beograda radio je kao lekar Glavne vojne bolnice.
Konfino je uvek pisao priče, humoreske, putopise, članke i objavljivao ih najpre u „Leskovačkom glasniku”, a potom u "Jevrejskom životu", "Južnom pogledu", "Politici", "Srpskom književnom glasniku", "NIN"-u, "Medicinskom glasniku", Ježu" i mnogim drugim.
Knjige su mu prevodene na albanski, češki, engleski, mađarski, nemački, poljski, portugalski, slovački, turs¬ki… A on sam, kao vrstan znalac jezika, prevodi s nemačkog i italijanskog, a služi se francuskim i portu¬galskim.
Žak Konfino se prvi put javio li književnosti u zrelim godi¬nama (1934.), sa svojim humorističkim pričama. Ogledao se i u drami.
Navešćemo samo njegova najvažnija dela: zbirka pripovedaka „Moja opština”, „Lica i naličja”, „Humoreske”, „Lekareva priča”; romani „Moj Jocko”, „Moje jedinče”. U bibliotei Jevrejske opštine nalazi se nekoliko knjiga ovog književnika. Korisno je o pravo je zadovoljstvo pročitati ih.
Kao lekar bio je human i duhovit. Njegovi bolesnici su ga cenili i voleli i sa oduševljenjem su pričali o njegovim smešnim dosetka¬ma. Sirotinju je lečio besplatno.
Amandmani za astmatičare:
1. Ne zuri se! (Ni u mislima, ni pri jelu).
2. Moraš biti ispavan!
3. Odmaraj se čim osetiš umor! (Bez obzira da li si svršio započeti posao).
4. Alkohol ni pomirisati!
5. Obed završi pre no što si sasvim sit!
6. Izbegavaj jela koja nadimaju!
7. Kloni se dimljivih, memljivih i smrdljivih prostora!
8. Ne ispravljaj " krivu Drinu"!
9. Izbegavaj sporove!
10. Pomiri se s tim danije istina da ti sve bolje znaš i da bi sve bolje uradio!
11. Poslednji objed: tri sata pre spavanja!
12. Zaljubiti se možeš samo u osobu koja ti priznaje sve ove amandmane!
Sve na sebi proverio, na svojoj koži osetio i 80 leta doživeo: dr Žak Konfino