UVOD
Uovoj knjizi, Nemački ratni zločini 19411945 Presude jugoslovenskih vojnih sudova, koja u stvari predstavlja zbirku sudskih odluka, nalaze se 64 presude jugoslovenskih vojnih sudova nemačkim oficirima, podoficirima i vojnicima za izvršene ratne zločine tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Jugoslavije. Presude su izrekli vojni sudovi u Beogradu, Kragujevcu, Novom Sadu i Subotici, a uz njih se ovde nalaze i presude Vrhovnog vojnog suda Jugoslovenske armije, koji je donosio odluke kao drugostepeni sud. Ove presude do sada nisu objavljivane u našoj krivičnopravnoj literaturi.
Sve do 1951. godine, kada je donet Krivični zakonik, za suđenje počiniocima krivičnih dela ratnih zločina izvršenih za vreme neprijateljske okupacije bili su nadležni vojni sudovi. Oni su izvršioce krivičnih dela ratnih zločina osuđivali na osnovu Zakona o krivičnim delima protiv naroda i države, članovi 3 i 4. U članu 3, stav 1, tačka 3, utvrđen je ratni zločin kao krivično delo protiv civilnog stanovništva, ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika. Kazna za ratne zločine iz člana 3 je bila predviđena u članu 4 istog Zakona.
Vojni sudovi su u razdoblju od 1945. do 1949. godine, na osnovu podataka iz sudskih upisnika, pravosnažno presudili za ratne zločine koje su u Jugoslaviji izvršila 1.392 nemačka ratna zarobljenika. Naime, u toku 1949. godine, nešto više od 1.000 nemačkih ratnih zarobljenika je zadržano od repatrijacije, jer je za njih postojala osnovana sumnja da su izvršili ratne zločine.
Ova grupa ratnih zarobljenika je bila smeštena u logor za ratne zarobljenike u Vršcu i protiv njih je pokrenut krivični postupak i sprovedena istraga. Posle sprovedene istrage, podignute su optužnice i održana suđenja. Radi celishodnosti i ekonomičnosti krivičnog postupka, veće Vojnog suda u Beogradu je delegirano u Vršac, u kojem su održana suđenja.
Od hiljadu nemačkih ratnih zarobljenika optuženih za ratne zločine, u 1949. godini su pravosnažno osuđena 922, dok su ostali oslobođeni. Od 922 osuđena lica, nad 40 je izvršena smrtna kazna, dok je za njih 52 smrtna kazna kasnije zamenjena raznim vremenskim kaznama. U 1949. godini su završena suđenja nemačkim ratnim zarobljenicima optuženim za ratne zločine izvršene u Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata (Mr Miloš Gojković: Istorija jugoslovenskog pravosuđa, Beograd, 1999, str. 148).
Najveći broj navedenih presuda se nalazi u arhivi Vrhovnog vojnog suda u Beogradu, dok je manji broj presuda u Arhivu Vojvodine u Novom Sadu. Odabirajući presude za štampu, pregledao sam oko hiljadu sudskih presuda koje su izrečene nemačkim oficirima, podoficirima i vojnicima, i odlučio se za 64 presude, koje se odnose na ratne zločine izvršene protiv civilnog stanovništva, ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika. Nastojao sam da se u presudama, koliko je to bilo moguće, obuhvati vremenski period od 1941. godine pa sve do kraja rata, do maja 1945.
Takođe sam nastojao da presude „pokriju" teritoriju tadašnje Jugoslavije koju su nemački fašisti okupirali, kako bi se dobila celovita predstava o izvršenim ratnim zločinima.
Radi preglednosti, presude su u knjizi podeljene u šest delova. Prvi deo, ukupno četiri presude, odnosi se na grupu nemačkih generala. U njoj se nalaze Aleksandar Ler i drugi nemački generali, koji su za vreme okupacije Jugoslavije bili naredbodavci svojim potčinjenjim jedinicama u izvršenju masovnih ratnih zločina.
U presudi generalu Aleksandru Leru, nalaze se još pet generala i jedan pukovnik. U prvoj grupi presuda je nekoliko visokih nemačkih vojnih rukovodilaca koji su komandovali vojnim jedinicama na teritoriji okupirane Jugoslavije. Spomenućemo samo neke od njih: Harald Turner, šef vojne uprave za Srbiju u rangu generallajtnanta, Georg Kisel, šef vojne uprave za Srbiju, Valter Firov, generalmajor i feldkomandant u Beogradu, Volfgang Hauser, generallajtnant, Hunold fon Štokhauzen, general-lajtnant, August Majsner, general-lajtnant policije i dr.
U drugom delu je 12 presuda, kojima su oficiri, podoficiri i vojnici osuđeni za ratne zločine koje su počinili u 1941. godini i izvršenje zločina produžili u narednim godinama. U trećem delu se nalaze presude dvojici nemačkih oficira za zločine počinjene u toku 1942. i narednih godina. Četvrti deo (12 presuda) se odnosi na ratne zločine iz 1943. i narednih godina, a peti (24 presude) na zločine izvršene u toku 1944. i 1945. godine. U šestom delu je 10 presuda nemačkim oficirima za zločine koje su izvršili 1945. godine.
Razmatrajući donesene presude, može se konstatovati da je među osuđenima bilo najviše nemačkih oficira i podoficira, a manji deo su činili vojnici. Iako su osuđeni najčešće bili naredbodavci ili podstrekači u izvršenju ratnih zločina, činjenica je da su mnogi nemački oficiri bili i neposredni izvršioci, učestvujući u streljanju i ubijanju civilnog stanovništva, zarobljenih partizana, bolesnika i ranjenika.
Presude svedoče da su ratni zločini permanentno činjeni od prve godine okupacije zemlje do poslednjih dana rata.
Sve presude su publikovane u svom originalnom obliku, jer predstavljaju nepobitnu istorijsku dokumentaciju vezanu za Drugi svetski rat, za neprijateljsku okupaciju, narodnooslobodilačku borbu, kao i masovne ratne zločine koje je izvršila nemačka vojska. Njihovim objavljivanjem se sagledava činjenično stanje, pravna problematika, kao i ostale bitne okolnosti izvršenja krivičnog dela i donošenja same presude.