Mevlida Serdarević
UNIŠTAVANJE SPOMENIKA KULTURE JEVREJA DANAS
(DESTRUCTION OF JEWISH CULTURAL MONUMENTS TODAY)
Sefarad 92 str. 333-338
Zaštiti i prezentaciji jevrejske baštine poklanjano je onoliko pažnje koliko i zaštiti i prezentaciji ukupne baštine Bosne i Hercegovine, a to znači nedovoljno. Unutar palete uzroka ovkvog odnosa spram vlastitom naslijeđu koji se kreću od nedovoljne svijesti o vrijednosti pojedinih korpusa baštine do nedostataka finansijskih sredstava, nalazi se osnovni uzrok: namjerno i dugotrajno stvaranje praznog prostora u historijsko - kulturološkom smislu na koji je veoma lako nakalemiti ideje suprotne multikulturnom biću B i H.
Kao ilustracija mogu poslužiti dvije vrijednosti Bosne i Hercegovine koje je čine izuzetno značajnim i specifičnim područjem: njena groblja i prostori tzv. duhovnih vrijednosti.
Naime, jedino je Bosna, za razliku od njenih neposrednih susjeda, čuvala groblja svih njenih naroda, pa i namjernika, i to od najranije prošlosti do danas. Tu se nalaze tumuli, stećci, krstače, nišani, pa i groblja iz Austro - Ugarskog perioda, uključujući i spomen obilježja austrijskom vojniku palom prilikom osvajanja ovih prostora. Za sve umrle ima mjesta - svi zaslužuju spokoj u Vječnosti. U tom je izuzetna kultura i civilizacijska širina bosanskog duha.
Međutim, usljed niza zakonskih rješenja, koja prije svega stara groblja nisu ni tretirala kao dio kulturnog nasljeđa, već kao tzv. zelene površine, komunalne objekte ili naprosto kao prostor za izgradnju, a sve iz razloga što se ovom fenomenu namjerno nije poklanjala odgovarajuća pažnja, stara groblja su bila predmet strahovite devastacije. Kada je osamdesetih godina grupa entuzijasta uz pomoć Jevrejske opštine uredila staro jevrejsko groblje u Travniku, zatraženo je da se groblje i formalno - pravno zaštiti. Nažalost, zahtjevu nije bilo moguće udovoljiti jer je tadašnji Zakon tražio da se predhodno utvrdi kategorija, kategoriju je utvrđivao društveni dogovor, a dogovor nije nikada donesen.
Danas, u slučaju da ovo groblje bude uništeno ili oštećeno, što je sasvim realno očekivati obzirom na obim i način djelovanja agresora, postavit će se pitanje njegova statusa. Sudovi imaju sasvim druge kriterije od historičara i arheologa i njihova logika je neumoljiva…
Staro jevrejsko groblje u Sarajevu, srećom, još davno je zaštićeno i upisano u Registar nepokretnog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Međutim, nikada nije bilo dovoljno sredstava da se groblje u cjelosti sanira i da se obezbjedi njegova čisto fizička zaštita.
Pred sam rat, organizovana je izložba posvećena ovom groblju sa ciljem da se skrene pažnja javnosti, ne samo na njegove vrijednosti, već i na potrebu sanacije i adekvatne prezentacije. Okruglom stolu koji je tim povodom organiziran, prisustvovali su uglavnom brojni stručnjaci iz Beograda, nudeći nesebično svu potrebnu stručnu pomoć. To je bilo u momentu kada se na ovom groblju već vršilo ukopavanje agresorskih snaga…
Kakvo je danas stanje Starog groblja na Kovačićimatečko je detaljno iskazati, jer je groblje vojni poligon odakle se vrše' ratne aktivnosti prema gradu. Ali daje groblje teško oštećeno i razoreno, da se uz nadgrobnike vrši ukopavanje, a nadgrobnici koriste kao grudobrani, nema sumnje.
Na ovom mjestu treba se osvrnuti na odredbe Konvencije o zaštiti svjetske kulturne baštine u slučaju oružanog sukoba tzv. Haške konvencije.
Polazeći od načela da šteta nanesena kulturnim dobrima bilo kog naroda predstavlja štetu naslijeđu čitavog čovječanstva, jer svaki narod daje svoj doprinos svjetskoj kulturi, Hašku konvencija utvrđuje obavezu uzdržavanja od upotrebe dobara nasljeđa i njihove okoline u vojne svrhe, kao i obavezu predupređenja svakog akta vandalizma uperenog protiv kulturnih dobara. Ni jedna strana se ne može osloboditi obaveza pod izgovorom da druga strana nije blagovremeno, još za vrijeme mira preduzela mjere čuvanja … od predviđenih posljedica oružanog sukoba, pri čemu se preduzimaju mjere shodno vlastitoj ocjeni potreba i interesa.
Čak i u slučaju okupacije, okupacione vlasti dužne su preduzimati mjere zaštite u cilju očuvanja ugroženih dobara.
Navedene odredbe Konvencije primjenjuju se i u slučaju kada ratno stanje nije priznato od jedne ili više učesnica u oružanom sukobu, ako sukob nije međunarodnog karaktera . pa i ako jednn od sirana nije prihvatila Konvenciju. Imajući u vidu da u napadu na Republiku učestvuje i Jugoslovenska Armija, to bi tzv. Jugoslavija koja želi da bude pravni nasljednik SFR Jugoslavije, trebala da se pridržava odredbi Konvencije koju je davno ratifikovala. Nažalost, kada je riječ o Starom jevrejskom groblju, kao u ostalom i svim drugim dobrima nasljeđa B i H, Konvencija se ne primjenjuje ni u minimumu i u tom smislu agresor snosi punu odgovornost.
Druga potpuno zanemarena vrijednost Bosne; Hercegovine su mjesta okupljanja vjernika i i.evoljnika. prostori tzv. duhovnih vrijednosti ili prostori nefizičke kulturne baštine.
Koliko se ovim prostorima u svijetu poklanja pažnje najbolje govori činjenica daje Deklaracijom iz Nju Delhija iz 1991 godine preporučeno da se područja nefizičke kulturne baštine štite u skladu i na temelju Konvencije o zaštiti svjetske kulturne baštine.
Premda se u Bosni i Hercegovini nalaze svetilišta sve tri, odnosno sve četiri najveće monoteističke religije svijeta i premda su ovi prostori praktično smješteni jedan do drugog, ovom fenomenu u Bosni i Hercegovini nije poklanjana pažnja.
Najveće, a koliko mi je poznato i jedino svetilište Jevreja kod nas, nalazi se kod Stoca, veoma blizu najvećeg svetilišta katolika u ovom dijelu Evrope međugorja kod Čitluka, zatim jednog od najvećih svetilišta muslimana - Tekije na Buni, te poznatog svetilišta pravoslavnih vjernika -manastira Žitomislići kod Mostara. Premda Grob i havra Moše Danona nije lokalitet izuzetne starosti, niti je to objekat izuzetnog umjetničkog ili aritektonskog izraza, njegove nematerijalne vrijednosti zaslužuju posebnu pažnju, jer ovaj lokalitet ide u korpus onih dobara koja uz ostalo, oblikuju multireligijski, multikulturni i multinacionalni duh Bosne i Hercegovine. Kako su upravo te vrijednosti ono što agresor negira i svjesno ruši, to je i ovo svetilište, uz ostala, meta njegova djelovanja. Koliko je poznato to se dešava po prvi put u povijesti Bosne i Hercegovine, ili po prvi put na ovako sveobuhvatan način, što daje posebnu težinu agresiji, a u sebi nosi dodatno opterećenje za budući život u Bosni i Hercegovini.
Kakvo je stvarno stanje lokaliteta zvanog Grob i havra Moše Danona u ovom trenutku nije poznato, iako se lokalitet nalazi na potezu veoma aktivnog ratnog djelovanja. Treba sačekati oslobođenje.
Navedeni su samo primjeri uništavanja i skrnavljenja nekih dobara nasljeđa Bosne i Hercegovine koji po svom korpusu pripadaju jevrejskom narodu. Može se spomenuti il Kal Grandi - danas Muzej Jevreja koji se također nalazi u srcu djelovanja artiljerije, pa je pitanje dana da doživi sudbinu npr. Tabaćkog meždžida ili Vječnice, lociranih jedva pedesetak ili sto metara - izgorjelih do temelja.
Ni Tempi, danas poznatiji kao "RU Đuro Đaković", koji je tako nesretno poklonjen Gradu da bi bio "ugušen" nezgrapnom dogradnjom, nije van domašaja granata i zapaljivih projektila.
Zapravo svo nasljeđe jevrejskog naroda na ovim prostorima, bilo ono nepokretno ili pokretno dijeli sudbinu ostalog nasljeđa Bosne i Hercegovine, pa je ono i po tome dio jedinstvenog korpusa nasljeđa Bosne i Hercegovine.