U Kandzama Zloglasnog Mengelea Piroska Perinovic

U KANDžAMA ZLOGLASNOG MENGELEA - Piroška Perinović

U KANDžAMA ZLOGLASNOG MENGELEA

Prilikom nedavnog formiranja Društva srpsko-jevrejskog prijateljstva u Nišu Piroška Perinović (devojačko i jevrejsko - Šenbrun) postapa je počasni član, a njena životna priča "argument više" za formiranje ovakvog društva i svih društava koja šire razumevanje i saradnju među ljudima i narodima.

Piriška živi sa kćerkom Brankom u Čarnojevićevoj u Nišu, ispod starog groblja, na petom spratu u zradi bez lifta, sa posledicama tri puta lomljene kičme u nacističkim logorima, Mengeleovih eksperimenata i sa sećanjima na ljude i neljude koji su joj pomogli ili naneli zlo u ratu i miru. Sin Marko je formirao svoju porodicu i vozač je u "Nišekspresu". Suprug, Piroćanac, je odavno ostavio porodicu, oženio se drugom i sada živi u Americi.

IZ PEPELA ŽIVOT

"Imam šezdeset i tri godine, priča nam Piroška i čudim se kako sam uopšte još živa obzirom na sve što sam preživela. Rođena sam u Bačkom Petrovcu i kao Jevrejku, zajedno sa roditeljima, Nemci su me internirali 1941, godine prvo u logor u Begeč u Mađarskoj. Imala sam samo 13 godina. U Begeču je bilo dosta Srba i Jevreja. Muškarce su odveli na istočni front, među njima i mog oca Lasla. A nas žene odatle u logsr Baja kod Segedina zatim osam meseci u Aušvic i konačno sam kraj rata dočekala u logoru Grosrosen između Berlina i Lajpciga. Oslobodile su nas Sovjetske trupe. Sa srpskim zarobljenicima i dve tetke, vratila sam se u Jugoslaviju… Ljudi pričaju da su Rusi opasni, ali ja tvrdim da su Englezi bili još nemilosrdniji. Gazili su Nemce tenkovima i ulicama su tekli potoci krvi. Videla sam to u Nemačkoj svojim očima…“

Piroški su dve sestre, majka i brat spaljeni u logoru, a za oca je samo znala da je negde na istočnom frontu u 11. diviziji. U zemlju se vratila sa dve tetke. Jedna se 1949. udala u Izraelu, a druga u Prokuplju. Kuća je bila opljačkana i sa teškim posledicama života u logoru morala je da počne život iz pepela.

"Otac se vratio pred kraj rata u Vojvodinu, ali se odmah priključio Crvenoarmejcima, da bi se, kako je rekao, osvetio Nemcima i nestao je bez traga. Možda je poginuo već u velikoj bici na Batini kod Apatina. Ja sam se 1956. godine udala za jednog Piroćanca Perinovića, sa njim dobila sina i kćer, ali me on ubrzo napustio, oženio se drugom i otišao u Ameriku."

Uspomene na godine provedene u logoru teške i jezive. "Najopasnije su bile logorske čuvarke, nekadašnje logorašicv, među kojima je bilo i Jevrejki. Tukle su nas nemilosrdno. Ruskinje inače to nikada nisu htele da rade. Takve Jevrejke, koje su uprljale ruke u logorima nisu posle rata nikada smele da privire u Izrael.

…U Aušvicu je krematorijum za spaljivanje živih ljudi radio non-stop. Iglu su mogao uveče da nađeš okolo. Bolest, glad, batine, prisilan rad. Radile su i gasne komore iz kojih je tekla krv jer su se ljudi grebali dok su umirali u stravičnim mukama tražeći vazduh.

LjUDSKI ZVERINjAK

Zloglasni nacistički doktor Mengele za svoje monstruozne eksperimente uzimao je u Aušvicu ljude umesto životinja. Logoraše je izlagao najgorim torturama, često i pod izgovorom da eksperimentiše u "vojne svrhe", da bi na primer sazna ko koliko i šta sve ljudi mogu da izdrže, od temperaturnih do hormonalnih promena, ili virusnih zaraza.

"Bila sam u Mengeolovim kandžama, i dobro sam ga zapamtila. Visokog, u kožnom kaputu, sa uglancanim čizmama, korbačem u ruci i psima za sobom. Ubrizgao mi je nekakvu injekciju od koje sam trnela i oticala, a iz rane je stalno nešto curelo. Pomogla mi je jedna logorašica, Jevrejka i doktorica, a i dva Nemca kapoa, koji su mi kao devojčici sažaljivo krišom donosili hranu. Jednom me je u krugu logora prebio korbačem zato što nisam htela da se odvojim od svojih. Dobila sam batine i kada sam jednog dana zloslutno tražila sestru, majku i brata i nikada ih nisam našla. Prebili su me i kada su mi kao detetu dali da čuvam kupus, a gladni logoraši mi sve to pokrali. Tri puta mi je u logoru lomljena kičma. Bio je to zverinjak, a ne logor za ljude. Tada sam shvatila da je čovek čoveku najveći vuk i neprijatelj."

Život inače prema Piroški nije bio nimalo nežan ni posle rata. Nije birala poslove, od zemljoradničke zadruge, do duvanskog monopola, čuvanja dece i čišćenja u bogatijim kućama da bi svoju decu izvela na put. Zdravlje joj međutim, nije uvek dozvoljavalo da radi, pa je zbog dugog bolovanja iz niškog monopola izbačena kao "višak".

Piroškina priča je i o ljudima koji su joj pomagali o odmagali.

"Sa minimalnom pomoći koju sam primala kao žrtva nacizma, tražila sam preko ambasade da mi muž šalje nešto iz Amerike. I slao je 20 dolara godišnje. Međutim, to nije smetalo Luki Stamenkoviću, prvo direktoru tadašnjeg stambenog preduzeća u Nišu, a posle nekakvom aktivisti u MZ "Josip Kolumbo", i nekoj Miri Tanasijević koja je držala bife u toj MZ, da pričaju kako ležim na dolarima i glumim sirotinju. Luka mi je čak rekao da nemam pravo na stan jer nisam bila u partizanima, a još sam i Jevrejka. Odgovorila sam mu da me podsetio da sam Jevrejka i da se toga ne stidim, a da se inače osećam kao Jugoslovenka. A taj Luka je inače bio nekakav borac od 1944. godine, to sam kasnije saznala!?…I pokojni doktor Šurdilović me strašno uvredio kada sam došla kod njega za invalidsku, pokazala mu između ostalog i logoraški broj istetoviran na ruci, a on će meni - to svaki drugi Ciganin u gradu ima!…Međutim, ima i dobrih ljudi. U SUBNOR-u gde su mi pomogli da dobijem stan i samo da nije na petom spratu i da ima lifta u zgradi. Puno sam zahvalna i Miji Iliću iz OŠ "Ivo Andrić" i ljudima iz SIZ-a osnovnog obrazovanja koji su pomogli da se moja Branka zaposli kao učiteljica…"

Naša sagovornica posebno ističe da njena životna sudbina trebg da bude velika opomena današnjim mladim generacijama da nikada ne prizivaju aveti prošlosti, nego da se okrenu ljubavi i druženju. Za Društvo srpsko-jevrejskog prijateljstva smatra da će doprineti još većem zbližavanju dva naroda koji inače nikada nisu ni bili razdvojeni niti okrenuti jedni protiv drugih.

Milorad Doderović

NARODNE NOVINE • SUBOTA-NEDELjA 9.-10. JUN 1990. GODINE

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License