Trijumf Filozofije Palanke

Filip David
TRIJUMF FILOZOFIJE PALANKE
Za mnoge je neshvatljivo da u Srbiji, u kojoj je stotine hiljada ljudi stradalo od fašističkih i nacističkih zločina u Drugom svetskom ratu, narasta otpor antifašističkom nasleđu i povećava se broj organizacija i grupa koje veličaju fašizam. Odricanje od antifašističkog nasleđa usko je povezano sa jačanjem onih tendencija koje imaju veoma jako uporište u određenim političkim, parapolitičkim, nacionalističkim i verskim organizacijama. Sve su glasniji i prisutniji zahtevi za rehabilitacijom kvislinga i kolaboracionista iz Drugog svetskog rata, uz nipodaštavanje i pot-cenjivanje antifašističkih snaga. Borbi protiv okupatora daje se čisto ideološka, odnosno negativna dimenzija. Komunisti, to je istorijska činjenica, jesu u najvećoj meri organizovali otpor okupatoru i borili se protiv fašizma, ali antifašizam daleko nadilazi svaki usko politički pokret pa i komunizam.
Ima i onih koji se otvoreno, javno deklarišu kao naslednici fašističkih ideja Adolfa Hitlera, slave njegov rođendan i diče se fašističkim simbolima pod čijim je znamenjem ubijeno hiljade stvarnih patriota i rodoljuba. Ove grupe, dobro organizovane, postaju sve agresivnije, prekidaju promocije knjiga, upadaju na izložbe i predavanja, obračunavaju se na ulici sa neistomišljenicima. To nisu ni malobrojne ni beznačajne skupine, a sastoje se uglavnom od mladih ljudi koji logističku podršku dobijaju od intelektualnih krugova nove srpske desnice, političkog podzemlja, ali i od ličnosti iz uticajnih institucija. Karakteristično je da sve ove grupe ističu istovetne uzore, što se može proveriti na njihovim Internet sajtovima. Ti uzori su: Dimitrije Ljotić (osnivač fašističkog „Zbora"), Milan Nedić (predsednik okupacione kolaboracionističke vlade), episkop i svetac Nikolaj Velimirović, te general Ratko Mladić (optužen za genocid u Srebrenici).
Danilo Kiš je pisao kako je nacionalizam totalitarna ideologija, „ideologija banalnosti i kiča" i da se u našim uslovima pre ili kasnije preobražava u opasni šovinizam. Posle pada komunizma, nacionalizam je u mnogim glavama, ali i institucijama, zauzeo upražnjeno mesto.
EPISKOP NIKOLAJ VELIMIROVIĆ ISTIČE SE KAO DUHOVNI OTAC NACIJE. A OSNOVNI STAVOVI OVOGA SVECA SU ANTIZAPADNJAŠTVO, ANTISEMITIZAM I SUPROTSTAVLJANJE MODERNOJ KULTURI. TE IDEJE PREDSTAVLJAJU TRIJUMF FILOZOFIJE PALANKE
Nedavno je sačinjen spisak antisemitske literature koja se može pronaći u mnogim „boljim" knjižarama, na sajmovima knjiga ili u uličnoj prodaji. Taj spisak je već narastao na preko stotinu naslova od kojih su većina reprinti ove „literature" iz vremena nacističke okupacije Srbije.
Odricanje od antifašističkog nasleđa zapravo je odricanje od civilizacijskih, kulturnih i političkih vred¬nosti Evrope. Nova, posleratna Evropa zasnovana je na antifašizmu. Talas restauracije suprotnog sistema vrednosti prisutan je u nas poslednjih petnaestak godina. Milan Nedić uvršten je u knjigu Stotinu znamenitih Srba, a jedan ne tako mali broj književnih kritičara i publicista tvrdi da je za vreme nacističke okupacije Srbije, Srbija doživela svoj najviši uspon u ukupnoj svojoj kulturnoj istoriji. Nedavno je zvanično zatražena i politička rehabilitacija Dimitrija Ljotića.
Episkop Nikolaj Velimirović čije se knjige štampaju u velikim tiražima ističe se u crkvenim krugovima, i ne samo crkvenim, kao duhovni otac nacije. A osnovni stavovi ovoga sveca, tako prisutni u njegovim knjigama, sadrže antizapadnjaštvo, antisemitizam i suprotstavljanje modernoj kulturi. Te ideje, kako je to već više puta rečeno, predstavljaju „trijumf filozofije palanke". Odricanje od antifašističke prošlosti ili umanjivanje njenog značaja zapravo je odricanje od boljeg i svetlijeg dela srpske istorije, uz istovremenu restauraciju onog goreg i mračnijeg.
Da bi se ova situacija počela suštinski menjati, neophodno je menjati „kulturni model" uspostavljen „događanjem naroda" a potom i u ratovima koji su sledili, danas još uvek dominantan u mnogim obla-stima javnog, političkog i kulturnog života. Da li je tako nešto moguće u složenoj ekonomskoj situaciji, dok postoji ozbiljna frustracija širokih narodnih masa zbog svega što se dogodilo, kao i nespremnost za suočavanje sa počinjenim zločinima, u neizgrađenom građanskom društvu sumnjivih intelektualnih elita? Svakako, nije lako izvodljivo ni jednostavno, ali se u svakom času mora imati na umu da nas odbacivanje antifašizma i odricanje od antifašističkog nasleđa udaljuje od normalnog života i uvodi u područje mnogih velikih iskušenja, unutrašnjih obračuna, opasnih etničkih napetosti, kao i mogućih sukoba sa susedima i većim delom sveta. Beton

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License