TISUĆU SINAGOGA
(povodom Roš hašane, 5769.)
Ljubo R. Weiss
S prozora kuće gledao sam na Zapad,
Nekoliko niskih zgrada i toranj Crkve,
Mislio: ovaj vidik ne mijenja se nikad.
Dođoše kamioni, bageri, dizalice i zidari,
Kopaju, betoniraju, armiraju, zidaju,
Uvjereni da grade mudro, ti neimari.
Podrum, temelj, prizemlje, prvi kat,
Zakloniše krošnje platana uz crkveni toranj,
Strše u kolovozu šipke; istežem vrat.
Još jedan kat treba više, uz buku, tutanj.
I u nekoliko mjeseci, od ožujka do rujna,
Baš za Roš hašana zakriliše Crkvu na Zapadu,
U tom gradiću gdje 1941.srušena je sinagoga,
Zakriliše mi neimari pogled prema Crkvi.
Što učiniti kada oskrnave pogled spram Zapada?
Ukradoše mi vidik, udarili me po tikvi:
Iznikla – ružna stambeno-poslovna zgrada!
Uzet ću kipa, Talmud, violinu i šofar,
Siguran da je kraj, ako se ne zna kuda,
Popet ću se na krov kuće, sjesti na dimnjak,
Pročitati odlomak iz prastara Talmuda.
Duboko udahnuti, izmamiti zvuke ovnujskog roga,
Cilik violine strujat će iznad krovova,
Prema obzorju koje promijenila svaka nova cigla.
I nicat će u daljini, jedna sustižući drugu -
TISUĆU SINAGOGA!
Aškenaskih, sefardskih,
Neobaroknih, klasicističkih,
S kupolama i bez kupola,
Žutih, smeđih, plavih, bijelih.
Kol Nidre odjekivat će iz svih njih,
A iz tisuću šofara poletjet će niska zvukova,
Glasnih i snažnih poput jerihonskih truba.
Čut će ih samotni violinista, kralj krova!
(Virovitica, 1.10.2008.-2.tišri 5769
