Tikun Olam

Ivan Ninić

Tikun olam

Ovim brojem Lamed ulazi u sedmu godinu izlaženja. Kada sam ga pokrenuo 2008. godine nisam razmišljao o njegovoj sudbini. Želeo sam da budem u kontaktu sa svetom. Smislio sam ovaj časopis kao način komunikacije sa prijateljima u kome ću objavljivati članke o knjigama i tekstove koji su zanimljivi, mada ne zastupaju uvek moje mišljenje. Vremenom, Lamed se virtuelnonom piramidom otisnuo u nepoznate prostore iz kojih povremeno dobijam poruke i podršku. One daju podstrek za svaki sledeći broj i evo, ušao je u 2014. godinu.
Sećam se kako smo, mi preživeli na kraju Drugog svetskog rata, 9. maja 1945. mislili da ovako strašnog rata više neće biti i da ulazimo u period blagostanja. Stvarnost nas je brzo deman-tovala nekoliko meseci kasnije, 6. avgusta 1945. u Hirošimi. Svet nije bio svestan da ulazi u jedno doba neizvesnije od onog iz vremena rata: u doba hladnog rata i trke za nuklearnim oružjem. Hladni rat je završen kolapsom Sovjetskog Saveza, ali tajni rat svetskih sila oko energenata nije bio nika-da žešći nego danas. To se vidi i po člancima u Lamedu: tekstovi o nacizmu, o komunizmu, Tito-vom periodu govore o vremenu kada je dobro pre-raslo u zlo, a istina u laž gde se naše doba vrti i sve više zapliće.
Novi broj Lameda uglavnom se bavi tim te-mama. Lešek Kolakovski je pisac kome se često vraćam jer je ličnost koja na jasan način ume da analizira čovekove metafizičke dileme, on, koji uspeo da se oslobodi totalitarne ideologije i stega jednoumlja.
Da nacizam sadrži u sebi mefistofelovsku su-štinu pokazuje njegova sposobnost transformacije i pojavnost u raznim sredinama u svetu, što jasno demonstriraju tekstovi Ivana Ergića i Borisa Dežulovića.
Za one koji su stasali i veći deo života proveli u Titovom dobu, njegova ličnost uvek izaziva pažnju, bez obzira kako smo se snalazili i prolazili u to vreme. Ivan Ivanji ima jednu vizuru Josipa Broza Tita sa kojom se mnogi danas neće slagati. Međutim, Ivanji je svedok iz prve ruke onoga o čemu piše, dobar deo svog radnog veka proveo je na relacijama jugoslovensko-nemačkih odnosa, kao pisac, kao prevodilac nemačke literature, diplomata i kao Titov lični prevodilac i tako bio u prilici da u bliskim kontaktima i razgovorima sa savremenicima stvori svoju sliku o jugoslovenskom predsedniku. Ivanjijev Tito je možda jednostrano predstavljen, ali je ipak autentičan. A najlepša crta ovog autora je da ne prećutkuje svoje mišljenja danas, kada to mnogi čine.
U razgovoru Dragana Vukotića sa Kitom Džefrijem dobija se jedna sasvim druga slika o Titu, a neki od nas se možda sećaju knjige Vilje-ma Stivensona, zvanog Neustrašivi - A Man Called Intrepid, The Secret War 1939-1945, u kojoj ovaj kanadski avijatičar i ratni heroj iz Prvog svetskog rata, 1939. godine postaje rukovodilac BCS-a (British Co-Ordination), anglo-američke združene obaveštajne agencije koju su kreirali ^erčil i Ruzvelt. U njoj autor pominje budućeg jugo-slovenskog maršala kao ličnost "kojoj smo dali kanadski pasoš" pod imenom Spiridon Mekas, sa kojim je slobodno mogao da putuje širom sveta.

Tikun olam je hebrejski izraz za ispravku jednog iskvarenog sveta da bi postao bolje mesto za življenje. Postoji mišljenje da reč tikun može da znači i lečenje. Mnogi politički analitičari po-stavljaju pitanje da li je sprečavanje Irana da stvori nuklearno oružje čin lečenja sveta - tikun olam? U geostrateškom smislu, nuklearni Iran bi postao nesumnjiva pretnja ne samo za Izrael, već i Ujedi-njenim Arapskim Emiratima, Saudijskoj Arabiji i, uopšte, širem muslimanskom prostoru Bliskog istoka. Dosadašnji energetski balans sveta bi se poremetio. Naftom bogati kaspijski bazen bio bi u potpunosti zaokružen Iranom, Rusijom i njenim saveznicima. O tome je pisao još davnih tridesetih godina prošlog veka Antoan Ziška u svojoj knjizi Rat za petrolej (Antoine Zischka: La guerre secrete pour le petrole).
Mir nema alternativu, ali uvek se postavlja neizbežno pitanje šta je bolje: sprečiti rat ili da imperija uzvrati udarac?
Pred takvom dilemom se nalazio Albert Ajn-štajn kada se 1939. godine priključio Menhetn projektu. Deklarisani pacifista bio je u užasnoj di-lemi - da bude deo tima koji će omogućiti stvara-nje najrazornijeg oružja u istoriji čovečanstva. Da nije Amerika imala prva to oružje, nacistička Nemačka svakako bi izmenila tok Drugog svetskog rata i istorije.
Da li je Iran pretnja čovečanstvu kao što je to bila Hitlerova Nemačka pre osamdeset godina? To ne znamo i dobro bi bilo da tu mogućnost nikada ne saznamo.
Rat je zlo. Ali zlo je samo protivteža dobru kome većina nas teži. Lešek Kolakovski na virtuo-zan način varira tu temu. Zar ta manihejska slika sveta, dualizam dobra i zla, nije utemeljena baš u persijskoj teologiji?
U kabalističkoj verziji tikun olam označava želju za savršenstvom. Zna se šta mističari sma-traju savršenstvom. Utapanje jedinke u božansku Sveprisutnost.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License