Tamna Strana Ikee

Tamna strana Ikee
Ikea je tvrtka koja svoj planetarni uspjeh zahva-ljuje, između ostalog, i imidžu tvrtke koji utjelovljuje jednostavan i bezbrižan skandinavski način života. No na idiličnoj žuto-plavoj fasadi pojavile su se mrlje.

Kolovoz za PR stručnjake Ikee nikada nije bio mjesec opuštanja. Krajem ovog ljeta tradicionalno izlazi katolog ovog lanca trgovina namještajem, koji je za mnoge sljedbenike diljem svijeta štivo važnije od Biblije. Istodobno se s odmora vraćaju i brojne obitelji, koje nakon višetjedne apstinencije jedva čekaju da nahrupe u svoj omiljeni trgovački centar, koji u međuvremenu djeluje i kao neka vrsta zabavnog parka. No ove godine Ikea se morala pozabaviti i knjigom drugačijeg sadržaja. Naime, na najvažnijem Ikeinom tržištu, onom njemačkom, sre-dinom kolovoza se pojavila knjiga koja na globalno uspješnu tvrtku iz Švedske, ali još više na njezinog utemeljitelja i vlasnika Ingvara Kamprada baca sasvim novo svjetlo.
"Istina o Ikei: jedan menadžer svjedoči" - nije, kako bi se u prvi trenutak moglo pomisliti, klasični obračun frustrinanog uposlenika kojemu se bivši poslodavac zamjerio pa mu se sada sveti objavljivanjem internih tajni. Autor knjige Johan Stenebo doduše jest godinama bio visokopozicionirani menadžer Ikee, no njegova otkrića su više socijalno-ekonomska studija nego obračun. U tomu mu je uvelike pomogla nekadašnja bliskost šefu švedskog koncerna. Stenebo je naime godinama bio desna ruka Ingvara Kamprada i iz neposredne blizine je doživljavao višeslojnost ovog po mnogočemu jedinstvenog poduzetnika.
Stenebo prije svega napada lažnu fasadu Ikee koja dobrim dijelom počiva na, kako autor tvrdi, insceniranom imidžu njezinog vlasnika. Ingvar Kamprad javnost poznaje kao skromnog čudaka, starčića koji u sebi utjelovljuje sve odlike skandinavskog karaktera: simpatična šturost, skromnost i sklonost praktičnim rješenjima. Te odlike Kamprad je pretočio i u imidž Ikee. I to uspješno, jer je Ikea u međuvremenu jedan od najuspješnijih svjetskih brandova s visokim stupnjem prepoznatljivosti i što je važnije s rekordnim utroškom.
No Kampradove vrline su, kako tvrdi Stenebo, ništa drugo nego opsjena. U stvarnosti, kako tvrdi on, ovaj 84-godišnji Šveđanin ne zazire od luksuza, ne mari pretjerano za fair trade i prije svega je beskrajno su-mnjičav, pogotovo prema svemu što nije Švedsko.
Sumnjičavost ide toliko daleko da visokopozicionirana mjesta u koncernu popunjavaju isključivo Šveđani. I to po mogućnosti iz vlastitog sela. Za tvrtku koja živi od globalnog imidža je zapanjujuć podatak da, kako tvrdi Stenebo, i u prekomorskim podružnicima na istaknutim mjestima radi osoblje iz Švedske. "Uprava Ikee nema povjerenja u osobe drugačije boje kože, kulture ili koji govore nekim drugim jezikom", tvrdi Stenebo. Infiltriranje ljudi iz "vlastitog sela" u sve strukture tvrtke, kako se dalje navodi u "crnoj knjizi Ikee", služi isključivo špijuniranju i svjedoči o pomalo paranoidnom odnosu poglavara koncerna prema svojim radnicima.
Kao kruna ne baš laskavih informacija o Ikei, Stanebo navodi i iluziju o švedskom proizvođaču kao ekološki svjesnoj tvrtki. "Tvrdim da jedna trećina drva koje Ikea koristi za svoj namještaj potječe od ilegalne sječe", kaže Stanebo, koji zaključuje kako Ikea svoj imidž ekološki svjesnog proizvođača gradi na pogrešnim informacijama o zajedničkim projektima, između ostalog i s Greenpeaceom.
Da stvar po Ikeu bude još gora, nekako u isto vrijeme kada se i škakljivo štivo pojavilo u knjižarama, se oglasio i najveći njemački sindikat radnika u uslužnim djelatnostima. Povjerenik ovog sindikata za Ikeu, Dierk Hirschel švedskom divu predbacuje "organizirano izbjegavanje plaćanja poreza". "Struktura Ikee je svje-sno toliko komplicirana da nacionalni porezni uredi nemaju nikakvih izgleda otkriti tokove novca", tvrdi Hirschel u razgovoru za državnu TV postaju ZDF. Službeni vlasnik Ikee je, naime, Ingka Holding sa sjedištem u Nizozemskoj. Kako tvrdi Hirschel, Ingka Holding je na 2,28 milijardi eura dobitka, koristeći se raznim poreznim trikovima 2008. platio samo 19,3 posto poreza.
U pravilu bi na taj iznos tvrtka trebala platiti između 30 i 35 posto, tvrdi Hirschel, koji Šveđanima predbacuje "asocijalno" i društveno štetno ponašanje. Iz Ikee po-ručuju da porez u svakoj zemlji plaćaju sukladno lokalnim zakonima. Dalje, Ikea je optužena i za izrablji-vanje radnika. U nekim poslovnicma u Njemačkoj deset posto rada obavljaju najamni radnici. "Neki od ovih radnika zarađuju toliko malo da od države dobijaju socijalnu potporu", kazao je za ZDF ekonomist Rudolf Hickel.
U mjesecu loših vijesti za Ikeu, recenzent knjige "Istina o Ikei: jedan menađer svjedoči" u austrijskom dnevniku Die Presse zaključuje: "Ikea znači očito nije bolja od većine koncerna koji djeluju globalno, ali isto tako ni gora". No to zasigurno neće umanjiti popu-larnost kataloga koji ovih dana stiže u njemačke poštanske sandučiće.

N. Kreizer (Die Presse)

Nekad I Sad Godina 1 Broj 5 Septembar/Oktobar 2010

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License