Sto Nije Eticno Nije Djelo

Već sam nekoliko puta napisao, ne samo za »Novi list«, zašto svake godine želim pratiti židovsku kulturnu scenu »Bejahad« (što na hebrejskom znači »zajedno«). Ova koja je trajala u Opatiji od protekle nedjelje do danas, deveta po redu i druga na Kvarneru, ponudila je toliko toga inspirativno da se teško odlučujem što valja istaknuti. Ipak, napravit ću nešto što osjećam da moram: naglasiti važnost nastupa svih ovih godina sarajevskog filozofa Predraga Fincija (zbog rata je preselio sa suprugom u London) jer se radi o osobi koja piše izvanredno dobro, obilno, potpuno pogađajući uvijek i trenutak i temu koja se traži i koju vrijeme nameće ali koja se ne samo-reklamira. Finci se bavi, između ostalog i estetikom. I čini to majstorski. Knjige su mu melem za umorne oči i otrovane duše od onoga što čitatelje, gledatelje ili slušatelje naših medija ubija. Ostanimo kod našeg medija. Preširoki je, inače, taj problem. Mi pišemo. Ali za koga? I zašto? Mi u »Novome listu« pišemo, tepam si, dakle, za sve one koji vide da u nas poražavajući raste nezainteresiranost za pisanu riječ. Pišemo zato da bi čitatelje spasili od smrti. Pišemo zato što znamo da naša riječ neće i ne ostaje bez odjeka. Nismo pozeri. Nismo željni slave. Pišemo, kao i Finci, jer vjerujemo da se ljepoti i pameti mora dati prava cijena.

»Bejahad« je napor ali i užitak

U dogovoru s predobrim Predragom Fincijem, bez kojeg mi susreti na »Bejahadu« ne valjaju skroz, iako su sami po sebi vrijedni i bez Fincija i, naravno, bez mene, ta ja sam samo mali promatrač, eventualno, štaka na koju se na čas može osloniti neka gromada od čovjeka kao što je, primjerice, neumorni gost »Bejahada«, slavni skladatelj i dirigent Oskar Danon (95), uzimam nekoliko riječi i misli iz njegove najnovije knjige »Djelo i nedjelo – Umjetnost, etika i politika«, objavljene u prestižnoj kući Demetra, također vrhunskog intelektualca, istančanog sluha i oka za dobro i potrebno, izdavača Dimitrije Savića. Prva misao je i naslov ove kolumne. Naime, osnovno bi pitanje nakon ove početne tvrdnje (»Što nije etično, nije djelo«) trebalo bi glasiti: »Je li umjetnost sredstvo za nešto drugo ili je samo predmet estetskog užitka?«. Odgovor koji Finci nudi kaže da ništa, pa ni umjetničko djelo nije samo po sebi i takvim postaje tek kada u sebi ostvari vrijednost, kada transcendira situaciju svog nastanka, kada se oslobodi diktata okolnosti, kada postane važenje po sebi. Na »Bejahadu« sam svake godine kao početnik pučkoškolac. Sve mi je novo i uzbudljivo. Vidim stare, ne tako stare i mlade Židove kako stvaraju, ljudske odnose i umjetnička djela, što mi dođe na isto, jer je to želja da se bude s onu stranu mržnje i destrukcije.

Židovsko je stvaralaštvo nama na ponos

Piše dalje Finci da je umjetnost stvaralaštvo, te da je ono – nasuprot destrukciji – po sebi etično. Dolazim na »Bejahad« jer sam u zamisao dr. Vladimira Šalamona, spiritus movens ovog zaista prevažnog kulturnog programa i u nakanama svih oni koji doprinose vidio silovitu energiju koja nadahnjuje, oslobađa, oblikuje, transformira umorna srca i poletne slikare koji crtaju onu ultimativnu crtu koja razdvaja djelo od nedjela. Dolazim da se upijem jednostavne, blage, duboke, pak i ozbiljne Fincijeve riječi, ovoga puta, ponavljam, znam da se tom bratu na putu prema razumu, dobroti, ljepoti i egzistenciji moram odužiti, makar ovim skromnim redovima. Na »Bejahadu« sam i želim ostati jer sudjelujem u židovskom stvaralaštvu koje nam mora biti na ponos, kojem moramo pristupiti, ne više kao aktivnost jedne manjine, već kao važnom segmentu hrvatske, europske i svjetske kulturne baštine kakva je, primjerice, umirujuća jidiš kultura na kojoj se može zaraditi i Nobelova nagrada za književnost (Singer). U estetskom je biće još jedanput. U stvaralačkom činu, kakvih na ovoj židovskoj kulturnoj sceni imamo jako, jako puno, ostvarujemo svoje najbolje, razabiremo, predlaže Predrag, sve što biće može biti. Ja želim ovim prijateljima Židovima i svima vama koji nas čitate da dadnemo sve ono najbolje što imamo i što jesmo. Naše razlike, bliska drugost, naše suze, vedro stanje svijesti. I nemojmo se puno opravdavati. Jer, rečeno je, ljepota sama sebe brani.

Drago Pilsel

© Copyright 2002 NOVI LIST d.d. Sva prava pridržana.

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License