Sto Je Svet Proleteo Tak Pokraj Mene Risard Kapuscinski

Ljubica Rosić
Rišard Kapušćinski
ŠTO JE SVET PROLETEO TAK POKRAJ MENE
Posle teške bolesti, u Varšavi je 23. januara umro Rišard Kapušćinjski, legenda poljske i svetske reportaže. Vše od trideset godina bo je ratni reporter u zemljama Trećega sveta, svedok 27 revolucija i državnih udara. Pisao je reportaže, knjige, pesme… predavao faktografsku književnost na amenčkim i evropskm univerzitetima. Poslednnih godina bo je jedan od glavnih kandidata za Nobelovu nagradu.
Rođen je 4. marta 1932. u Pinjsku (današnja Belorusija). Studirao je istoriju na Varšavskom univerzitetu i još tada počeo da se bavi novinarstvom. Godine 1956. redakcija časopisa Štandar mlodih poslala ga je na prvo veliko putovanje u Indiju, Avganistan i Pakistan. Reportaže koje je tada napisao dopale su se čitaocima, a sledeće, s putovanja u Japan, Kinu i Hong Kong donele su mu pravu slavu. Izvesno vreme radio je u poljskom nedeljniku Politika. Prvu knjigu - "Buš (šiprag, žbun, engl.) na poljski način", ciklus reportaža s poljskom tematikom, objavio je 1962. Poljska novinska agencija poslala ga je za svog stalnog dopisnika u Afriku na šest godina. Bio je jedini poljski dopisnik u čitavoj Africi, u kojoj je organizovao čak i diplomatsko predstavništvo. U Poljsku je slao izveštaje iz zemalja u kojima su neprekidno izbijale pobune, ratovalo se, smenjivale se vlade… Bio je tamo gde drugi nisu imali hrabrosti da idu. Napisao je tada dva ciklusa reportaža "Crne zvezde". Od 1968. pet godina radio je u Latinskoj Americi. Bio je stalni dopisnik iz Čilea, Brazila i Meksika. Plod ovih putovanja su knjige: "Zašto je poginuo Karl fon Spreti", "Hristos s karabinom na ramenu" i "Futbalski rat". Neumoran u traganju za izvorima savremene istorije, Kapuščinjski je često bio očevidac, a ponekad i učesnik istorijskih događaja u Aziji i Africi, Bliskom istoku, a 1975/76. u Angoli. O tome šta je video i doživeo u ovoj zemlji napisao je u knjizi "Još jedan dan života".
Kad mu reportaža sa elementima informacije više nije odgovarala, počeo je da piše drugu vrstu reportaže koja se sastojala od slika, raspoloženja, refleksija… "Car" (1978) i "Šahinšah" (1982) bile su već sasvim drugačije knjige. Osamdesetih godina Kapušćinjski je proveo uglavnom u Varšavi. Plod njegovih razmišljanja o životu su njegove publicističke i refleksivne knjige "Beležnica" i "Lapidarijum". Posle raspada SSSR odlučio je da poseti njegove bivše republike o kojima je napisao knjigu "Imperija". Godine 2002. vratio se Africi. Izdao je album fotografifa "Iz Afrike" koje je sam napravio. "Putovanja s Herodotom" (2004), pesme "Zakoni prirode" (2006) poslednje su knjige najviše prevođenog poljskog pisca. Osim brojnih nagrada i odlikovanja koje je dobio u Poljskoj, od 1983, kad je Sandej tajms proglasio "Cara" knjigom godine, ređale su se strane nagrade i počasni doktorati mnogih univerziteta.

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License