Srpsko novinarstvo je nastajalo za vreme ratova, u tuđini. Prvi naš list "Serpskija novini", pojavio se u Beču, 14. marta (po starom kalendaru) 1791, to jest poslednje godine austro-ugarskog rata, koji je kod nas poznat kao Kočina krajina. Posle dvadesetogodišnje pauze, takođe u Beču, Dimitrije Davidović obnavlja naše novinarstvo pokrećući "Novine Srbske" 1813. godine, kada je, kako slikovito kaže Jovan Skerlić, Srbija posrtala na bojnom polju.
I ratna tragika, od tad do današnjih dana, sustopice prati noše novinarstvo.
Tako, između ostalih, u balkanskim ratovima stradaju Ljuba Jovanović i Vladeta Kovačević, a u Prvom svetskom ratu braća Vladislav i Darko Ribnikar, Dimitrije Tucović, Veljko Mušici, Milan Mićić, Radoje Radojlović, Jovan Mandil, Dušan Spasić… Ginu na bojištima Cera i Kolubare umiru u logorima (Nežider), stradaju u odstupanju ili podležu ratnim vihorima kod Valone, u Solunu, na Krfu, u Egiptu, Francuskoj, itd.
Mrtvi, izbegli i osuđeni
Od 264 novinara koji su bili članovi Udruženja novinara Srbije, na dan 6. aprila 1941. godine, život je izgubilo 36, po oslobođenju od okupatora osuđeno na robiju 7, zabranjen rad u novinarstvu 28, u emigraciju otišao 21, ostalo van profesije 94, a samo 78 nastavili su rad 1945. godine, uz još sedam koji su im se kasnije do 1947. godine pridružili.
Stradali su: Grigorije Božović, Miodrag Savković, Bogdan Simić, Jovan Tanović, a uz njih i bivši član Kosta Luković (streljali ga partizani), Jaša Miloslavić (ubile ga ustaše), Žiga Bošković (ubili ga ljotićevci), Vera Stefanović (zaklali je četnici), Krunoslav Žanko, Ernest Lefkovic, Eugen Mautner (stradali od okupatora), Nikola Aleksić, Vasilije Gluzdovski, Miodrag Inđić, Stipe Pekić (streljani od okupatora), Spasoje Đorđević, Gradimir Kozomarić, dr Oton Krstanović, Vasilije Medan, Đorđe Milovanović, dr Ivan Nevistić, Manojlo-Maša Ozerović, dr Milivoje Popović, dr Josif Flam (streljani), Veselin Masleša, Janko Tufegdžić, Predrag Udicki, Natalija Hadžić (poginuli), Gojko Božović i Dušan Jerković (ubijeni u logoru), Miloš Milošević (samoubistvo), od bivših Ljubomir Jovanović (samoubistvo pri hapšenju), Manojlo Sokić, Danica Šoć (umrli), Stevan Grković (umro u nemačkom logoru), Vojislav Vasiljević (umro od rana), Josif Aroeti, dr Dizider Gelej (nestali).
Osuđeni na robiju: Mića Dimitrijević, Zdenka Galovac, Nikola Marić, Damjan Sokić, Dragomir Stojadinović, Boško Tokin, Radenko Tomić, a od bivših članova Dragomir Stojadinović i Milan Jovanović Stojimorović.
Emigrirali: Dragoljub Aćimović, Jovan Banjanin, Gavrilo Velikić, Bora Gavrilović, dr Milan Gavrilović, Grga Zlatoper, Petar Ivanković, Kosta Krajšumović, Stanislav Krakov, Jovan Lazarević, Vlastimir Petković, dr Svetislav Petrović, Vladan Sotirović, Ratibor Stirović, Miloš Stevanović, dr Živko Topalović (u savezničke države), Ljubomir Boćinović (u Bugarsku), Zvonimir Golubić, Vladimir Žedrinski (u NDH), Eugen Mesner, Karlo Napravnik (pobegli sa Nemcima).
Izvan stroja
Zabranjeno da rade u novinarstvu: Dragan Aleksić, Vukašin Anđelković, Bora Antić, Konstantin Atanasijević, dr Velimir Bajkić, Vlastimir Belkić, Aleksandar Bilić, Stojan Bralović, Miloš Brašić, Svetozar Grdijan, dr Velimir Dimić, Svetozar Dinčić, Nikola Dragićević Vojin Đorđević, Živorad Đorđević, Milorad Đorđević, Momčilo Jojić, Borivoje Kesić, Vlajko Lalić, Živko Milićević, Milorad Milošević, Jovan Običan, Nikola Ciko Petković, Milan Radulović, Aleksandar Simić, Naum Simić, Milan Tokin i Sima Francen.
Ostali van profesije: Danilo Bukiš, Slobodan Vidaković, Arsen Gazivoda, Svetislav Glišović, Blažo Đurović, Slavko Ivanić, Milan Ivezić, dr Dragomir Ikonić, Mirjana Ikonić, Andra Ilijaš, Đorđe Đuka Janković, Branko Jovanović, Jovan Jovanović, Stanko Jovanović, Stojan Jovanović, Dušan Kasapinović, Stijepo Kobasica, Slavko Kosić, Grgur Kostić, Živko Kostić, Joško Krođelj, Milan krstić, Stanko Kukić, Ljubomir Lazičić, Ivan Maksimović, Nestor Malinić, Ruža Mandić, Dušan Manojlović, Stojan Marinović, Momčilo Marković, Radmilo Milenković, Miomir Milenović, Ljubiša Milovanović, Jelka Milutinović, Ljubomir Mićić, Maksim Mrzljk, Branislav Nedeljković, Borivoje Nešković, Radomir Pavlović, Dragomir Pajević, Đorđe Perić, Mikloš Petrović, Đorđe Pecarski, Gabro Pilić, Milivoje Ar. Popović, Jovan Popović, Ilija Radulović, Miroslav Ribnikar, Milan Roglić, Dejan Samardžić, Dušan Sekulović, Sima Simić, Joso Sironić, Leopold Skorepa, Josip Smolčić, Ljubomir Spasojević, Mirko Srećković, Vaso Srzentić, Dušan Staić, Raka Stanisavljević, Voja Stanojević, Dimitrije Stevanović, Milutin Stevanović, Miroslav Stevanović, Vasa Stefanović, Ratomir Stefanović, Božidar Stilinović, Milosav Stojadinović, Vladan Stojanović Zorovavelj, Aleksandar Stojković, Boris Sukdolak, Rafailo Talvi, Pera Taletov, Siniša Timotijević, Milenko Todorović, Dobrica Trifunović, Dragomir Ćeramilac, Viktor Fink, Anton Herenda, Mirko Cvetkov, Pavle Cerović, Marko Ciganović, Branko Čačuga Milojko Čolović, Milan Šantić, Lujo Šulić.
Povukli se: Milica Jakovljević, Đorđe Lobačev, Apolon Eropkin (ostario, bez penzije)
Nastavili rad u drugoj oblasti: Dragomir Vučković, Vuk Dragović, Mihailo Lalić, Božidar Todorović, Hamza Humo.
Od 264 novinara, 186 izvan stroja, uz još četvoricu predratnih bivših novinara, što je ukupno 190. Uz njih su prestali da rade u novinarstvu još 119 novinara, koji su pod okupacijom postali članovi Srpskog novinarskog udruženja i proglašeni izdajničkim, okupatorskim i fašističkim novinarima.
A među onih 90 - 10 se ubraja u stotinu najboljih srpskih novinara u poslednjih dvesta godina - Gligorije Božović, dr Milan Gavrilović, Vuk Dragović, Milica Jakovljević, Momčilo Jojić, Stanislav Krakov, Veselin Masleša, Živko Milićević, Manojlo Sokić i Jovan Tanović.