Sremski Jevreji

PRIKAZ KNJIGE - D. SINDIK

Beleške pri čitanju

Sremski Jevreji

Bilten / Jevrejski pregled, oktobar, 2001

Tražeći podatke o zanimanjima i o preduzimljivosti Jevreja u novijoj istoriji, naišao sam na dve izvrsne studije istoričara Slavka Gavrilovića* o "Mitrovici, tovarištu u Sremu…" - nadalje Gl - i "Jevreji u Sremu…" - nadalje G2 - gde sam našao veoma zanimljive opise o dolasku/naseljavanju Jevreja u te krajeve i njihovoj borbi za opstanak. Obrađenim arhivskim dokumentima obuhvaćeni su Jevreji Sremske Mitrovice, Petrovaradina, Zemuna, Rume i Vukovara, a delimično i Novog Sada.

Jevrejima za sve vreme austro-ugarske vladavine nije bilo dozvoljeno stalno stanovanje - što su neki od njih tokom vremena prebrodili nabavkom isprave tzv. inkolacije - niti da kupe kuće, ili da učestvuju u dražbama (Restrikt od 18. avgusta 1806.V.G 2, str. 73) i u drugim zakupačkim poslovima, a od 1811. im je zabranjeno i torbarenje, "budući da to dovodi do trampe"; nisu primani u trgovačka društva (komore), a srpski su trgovci, članovi tih društava vodili doslednu borbu protiv samog njihovog prisustva, povremeno zahtevajući izgon. Takode im je bilo zabranjeno otvarati apoteke (dekret od 1828. v.G2, str.4). Pored toga Jevreji su morali da plaćaju "taksu tolerancije" od 1744. do jula 1846, kada je ukinuta.

Kako su živeli pod tim okolnostima? S jedne strane, "parničenjem", odnosno podnošenjem predstavki, molbi, žalbi, odgovora na optužbe i slično, kao i prihvaćajući se svakog posla i pronalaženjem novih izvora zarade, s druge strane. U tom pogledu je poučno navesti šta se desilo u Sremskoj Mitrovici tokom 1837. godine u vezi sa skupljanjem krpa. Uzastopce, četiri trgovca htela su da dobiju pravo, tj. da zakupe ovu granu trgovine, s tim da bi sakupljači bili Jevreji. Evo navoda S.Gavrilovića:

"K.Jovanović je za skupljanje krpa unajmio Jevreje, ali mu je marta 1837. saopšteno da je saradnja sa Jevrejima zabranjena, pošto oni obično koriste da u Granici vode nedozvoljenu trgovinu odnosno trampu". Nadalje piše "U toku 1937, dozvolu za skupljanje krpa zatražio je i sitničarski trgovac Grigorije Nikolić komanda regimenta se ustezala, ali mu je Generalna komanda dozvolu dala, pod uslovom da 1 on plaća 20 forinti srebra poreza godišnjeg". Sledeća molba glasi ovako: "Konstantin Fotić (moli) da mu se dozvoli da koristi Jevreje kao sakupljače, što je Generalna komanda odbila, insistirajući na naredenju od 1829, po kojem je Jevrejima bilo izričito zabranjeno prikupljanje krpa kao mogućeg izvora… Krajem maja, dobio pravo uz plaćanje 20 forinti srebra i odricanje od Jevreja kao sakupljača dronjaka" i, najzad, još ovo: "Zakupac je postao Jovan Janković, koji je nešto ranije bio komisionar novosadskog Jevrejina Viljema Hiršla i njegovu robu prodavao u Mitrovici, što je, na zahtev domaćih trgovaca, morao da obustavi" (Gl, strana 140).

U vezi s kožom, spomenut je još jednan Novosadanin, Marko Sajnberger, "koji je dobrom i jevtinom kožom snabdevao mitrovačke obućare i kome je 1835. godine dozvoljeno da mesečno šalje kožu u Mitrovicu" (G2, str.92); na drugom mestu je naglašeno da je bio "jevtiniji od Slajfeldera) (Gl, str.104).

Kako navodi istoričar, nisu sve te antijevrejske "naredbe striktno primenjivane" (G2, str.3). Tako nailazimo na sledeći tip Jevreja: "Sa manjim količinama robe na leđima ili na konju, Jevreji su ulazili u kuće kupaca i snabdevali ih artiklima koje, često, domaći trgovci nisu imali, davali ih na zajam ili trampili za zanatske proizvode" (tamo). Bilo je i zakupnika krčmi, pečača rakije, kupoprodavaca žita, konoplje i vina" (G2, str.22). Još u vezi s krpama, Gavrilović je zabeležio sledeće: "Jevreji dolaze iz Novog Sada kolima punim raznih sitnarija koje trampe za krpe, ali i za polovnu odeću, pa cele godine borave u županiji iako nemaju domicil" (tamo). Autor navodi još jednu smetnju jevrejskoj trgovini - pljačku na drumovima… U jednom slučaju je steta iznosila 280 forinti, a potera protiv razbojnika ostala je bezuspešna (tamo, strana23).

Jevreji su se latili trgovine kamenom solju i konjima - kao što citirani autor to dokazuje za Petrovaradin. Uvoz je ugjavnom dolazio iz Češke (Brno) ili iz Madarske. Ovde, čini nam se, imamo novu i značajnu pojavu - korišćenje vodenih puteva. Tako je Jakob Hiršl iz Petrovaradina "raspolagao s četiri lade" s kojima je "iz Segedina za Osijek, Tisom, Dunavom i Dravom prevezao 2.100 kamena soli" (G2, str.48).

U ovoj vrsti transakcije dolaze do izražaja kako snalažljivost tako i preduzetništvo. Te su osobine, uz ostale uslove samoodržanja, jamačno doprinele tome da je sremskim Jevrejima pošlo za rukom da opstanu, sve do holokausta, koji je, u nas, počeo aprila 1941 godinee

Cvi Loker

Slavko Gavrilović "Mitrovica, tovarište u Sremu XVIII i XIX veka", Beograd, 1984.
Slavko Gavrilović "Jevreji u Sremu u XVIII i prvoj polovini XIX veka", Beograd 1989.

(Oba dela su štampana ćirilicom, u izdanju Srpske akademije nauka)

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License