Sobicak Slobode

Raša Todosijević
Sobičak slobode
Kratka i ulepšana verzija mog mizernog života u Beogradu

Rođen sam drugog septembra 1945. godine u Beogradu u ulici Narodnog fronta; ta se ulica pre Drugog svetskog rata zvala Ulica kraljice Natalije.
Prvo smo – moji čestiti roditelji i ja – stanovali u Rumunskoj ulici, gore na Dedinju. Posle smo se, ko zna zašto, preselili u Šajkašku ulicu br. 17. To vam je dole kraj železničke stanice Dunav. Kada su gradske vlasti iz neobjašnjivih razloga srušile to lepo zdanje u francuskom stilu, preselili smo se u Cvijićevu br. 115, blizu Novog groblja. Posle nekih desetak godina, a možda i koju više, otišli smo na periferiju grada, Bogu iza nogu, u Jablaničku br. 21.
Mnogo kasnije sam konačno dobio svoj stan, sobičak slobode, na Senjaku, u Prahovskoj ulici, tačnije, u bivšem Američkom sokačetu. Kada su Kekini roditelji napustili ovaj svet skrasio sam se u centru grada u ulicu Generala Ždanova, koja je pre neku godinu ponovo dobila svoj stari, predratni naziv: Resavska.
Prvo me je moja nagluva tetka Stojanka grdno nagovarala da odem na tapetarski zanat i da postanem tapetar kao i njen brat a moj ujak Pedi. Potom sam pokušao da budem vojni pilot u Mostaru. Kako mi ni to nije išlo od ruke niti mi se sviđalo dosadno kadetsko društvo, vratio sam se u Beograd.

Dve godine sam pohađao Kurs crtanja i vajanja u Šumatovačkoj ulici 122a. Konačno, 1964 godine, dakle godinu dana posle zemljotresa u Skoplju, upisao sam Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu. Moji profesori na Akademiji su bili ljudi neprijatno skromnog dara i još skromnijeg obrazovanja; smrtonosna mešavina mediokriteta, ulizica i sujetnih fantoma.
Preostalo mi je da putujem svetom i da se sam obra-zujem onako kako sam znam i umem, ne bih li, eto, mojim malenim snagama nekako uspeo da skršim nevidljivi jaram svekolikog provincijalizma.
Atelje sam dobio posle ravno trideset godina, i to na takozvanom Starom sajmištu koje je za vreme Drugog svetskog rata bilo nemački koncentracioni logor.
Poneki put, dok u ateljeu preko radija slušam tihu muziku, čini mi se kao da mi u pohode dolaze i učtivo pozdravljaju nesretne duše pobijenih logoraša. Politika

LAMED, Broj 5, Maj 2010
Lamed
List za radoznale
Redakcija: Ivan Ninić i Ana [omlo
Adresa: Shlomo Hamelech 6/21
42268 Netanya, Israel
Telefon: +972 9 882 61 14
e-mail: li.ten.noisivten|cinin#li.ten.noisivten|cinin

Novo lice http://www.književnost.org

Istraživački i dokumentacijski centar http://www.cendo.hr

Ne zaboravite da otvorite http://www.makabijada.com

Da li čitate EL MUNDO SEFARAD? http://elmundosefarad.wikidot.com
BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License