Smederevski Jevreji
Bez doma, bez groba
29.07.2009
Smederevo: Tvrđava
Photo: Jasna Ćirić
Piše: MILOSAV SLAVKO PEŠIĆ
http://www.pesic.name
FONET
Prirodno je: gde su Jevreji, tu su sinagoga i groblje. Eksplozija municije u smederevskoj tvrđavi 5. juna 1941. raznela je sinagogu, jevrejsku mahalu i neznatno dalje katoličku crkvu Katolici su u junu 2006. na temelju starog svetilišta osveštali novu crkvu. Za nekadašnje postojanje sinagoge nema nikakvog obeležja. Zapušteno jevrejsko groblje sa stanom za čuvara na 18,83 ara u najlepšem je i najvišem delu koji dominira gradom. Sinagoga sa kućom, dvorištem i vrtom na 9,14 ari postojala je u ulici Despota Stevana, u najužem centru. Između dva svetska rata u neposrednoj okolini sinagoge bila je jevrejska mahala.
Kada je 1979. groblje obišao teolog Leontije Pavlović bilo je 17 spomenika u visokoj travi. Sredinom oktobra 2007. kad je groblje posetila predsednica Jevrejske opštine Niš Jasna Ćirić, moglo se izbrojati 13 u divljem gustom šiblju i travi, u julu 2009. dva spomenika i nekoliko kamenih belega u zastrašujućem korovu. Pavlović je pisao da je groblje utemeljeno 1907. uprkos činjenici da su sinovi na tom groblju 1906. podigli spomenik Moricu Šnajderu. Groblje je, primetio je Pavlović, zapušteno i "nije isključeno da se u travi i pod zemljom nalazi još neki beleg".
Sefardsko groblje je najpre održavala do svoje smrti majka Marte Đorđević, potom sama Marta do duboke starosti. Od 1981. do smrti 1989. ugovor sa Jevrejskom opštinom imao je Rumun Avram Vasić, od tada njegova supruga Đurđevka, koja se retkim posetiocima žali da ne može da plati košenje trave na groblju. O održavanju mimo košenja ne govori. Dok je živela u Smederevu Jevrejka Mila Bižić organizovala je akcije čišćenja groblja.
Obelisk špediteru Josifu Avramu Ozeru, sa Davidovom zvezdom i ćiriličnim tekstom iz 1924, i sarkofag s otvorenom kamenom knjigom i tekstom na jevrejskom "Josef Mordehaj A. Levi umro 29. nisana 5692." iz 1932. jedini su nadvisili travu. Većina ostalih spomenika su usađenici (kamen koji se polaže iznad glave pokojnika. Uglavnom ih je teško naći, neke nikako. Đurđevka upozorava da na groblju ima rupa, i ne savetuje da se zalazi u visok korov. Tvrdi da su spomenici od veštačkog mermera ukradeni i prodati kamenorescima. Ne navodi pojedinosti: kako je moguće bez buke ukrasti spomenik sa tako malog groblja a da niko ne vidi i ne čuje, niti kako zna njihovu sudbinu, ni da li je krađu ikome prijavila.
Sefardi su još polovinom 16. veka počeli da naseljavaju Smederevo, razvijen zanatski i trgovački centar koji je tada bio biskupija. Imalo je 17 rezidencijalnih i dvanaest imenovanih biskupa da bi krajem 20. veka iz titule beogradsko-smederevskih biskupa, na predlog Alojza Turka, bilo izostavljeno Smederevo. Grad je na samom kraju 19. veka imao 6.875 stanovnika, od toga 139 Jevreja. Pred sam Drugi svetski rat u Smederevu je živelo 83 Jevreja; rat je preživelo troje.
NAJTUŽNIJI DAN U LUNARNOM KALENDARU JUDAIZMA
Jevreji u Izraelu i svetu postom će u sredu uveče obeležiti najtužniji dan u lunarnom kalenadaru judaizma, u znak sećanja na nedaće koje su pogodile jevrejski narod, uključujući razaranje hrama u Jerusalimu. Devetog dan meseca av, po jevrejskom lunarnom kalendaru, obeležava se dan kada je 586. godine pre nove ere vavilonski vladar Nabukodonosor Veliki uništio prvi hram u Jerusalimu i Jevreje odveo u Drugo vavilonsko ropstvo, kao i razarenje drugog hrama 68. godine nove ere u vreme rimskog cara Tita Flavija. Mnoge nesreće pogodile su jevrejski narod 9. ava. Na taj dan doneta je odluka o proterivanju Jevreja iz Španije 1492. godine, a 1994. godine desio se napad na Argentinsko-izraelsko udruženje u Buenos Ajresu, u kome je poginulo 85 osoba i 300 ranjeno. Post kojim Jevreji obeležavaju 9. av traje 25 sati.
Ministarstvo unutrašnjih dela dobilo je 1851. sugestiju Ministarstva prosvete da se "rasprostranjivanje Jevreja po Srbiji, koji su našim trgovcima i narodu na mnogi uštrb, koliko je moguće ograničiti". Smederevski trgovci gledali su popreko na konkurenciju Jevreja koji su se poglavito bavili trgovinom i na svaki način pokušavali da im onemoguće opstanak u gradu. Jevrejima je povremeno zvanično zabranjivano da se useljavaju u Srbiju.
Solomon Vajs, Avram Buli, Isak Hening, Jakov Kon, Baruh Lebl trgovali su pijavicama. Zakupljivali su u smederevskom okrugu bare i u njima hvatali pijavice za izvoz. Pijavice su bile veoma tražene u medicini i donosile lep prihod, ali država je imala monopol pa su bare izdavane pod trogodišnji zakup. Ni ispovedanje vere nije išlo bez negodovanja i pritužbi. četrdeset godina, od 1817. do 1857, sefardi su vodili prepisku s vlastima, Ministarstvom unutrašnjih dela, Sovjetom, moleći i kneza Aleksandra Karađorđevića da im se dozvole bogosluženja u jednoj sobi koja neće imati spoljnih obeležja. Dopušteno im je pod uslovom da budu tihi i da se "broj ne uvećava".
Rabin David Samson iz Smedereva, austrijski podanik, žalio se konzulatu 1873. da mu je predsednik Opštinskog suda, kmet Dimitrije Miletić, oduzeo pasoš i naložio da se "udalji iz Smedereva". Mardohaj Jakova Ozmo žalio se austrougarskom konzulatu da mu je Opštinski sud naredio da odmah zatvori svoj dućan. U protivnom biće kažnjen zatvorom i proterivanjem. Na nerazumevanje vlasti žalio se i krojač ženske odeće Moric Somberger. Njegove kreacije evropske odeće opčinjavale su smelije Smederevke dotle odevene u orijentalnu i srpsku narodnu nošnju.
Do početka Drugog svetskog rata dubok trag u Smederevu ostavili su trgovci Simon i Leon Tajtacak, Moric, Cadik i Adanja Levi, Jakov Bita, Moša Heskija i Moša Albahari, hotelijer Solomon Elijas, predstavnik osiguravajućeg društva Elazar Beraha, konfekcionar Solomon Zakaja, kantor Albert Altarac, rabin Benjamin Hazan, profesor nemačkog jezika Ahilo Kalman. Od zapuštenog sefardskog groblja, ko zna staze, ne boji se pasa i zmija, može prečicom doći do starog smederevskog pravoslavnog groblja koje se nekako održava, odatle do groblja vojnika iz Prvog svetskog rata. Na njemu ni traga od 5.000 humki pokopanih ratnika. Groblje, besprekorno uređeno - na njemu je sahranjeno i 1.700 nemačkih vojnika - samo je na razglednicama izdatim pre 88 godina u Frankfurtu na Majni.