Slucaj Jesurun Novi Podaci I Zakljucak

Cvi Loker
Slučaj Ješurun
Novi podaci i zaključak
U časopisu Dubrovački horizonti br. 44/2005. objavljene su moje bibliografske bilješke u povodu optužnice obrednog ubojstva 1622. godine. Taj tekst je preneo Most u br. 3/2007.
Sada želim da dopunim tu temu u smjeru cjelo-vitosti i metodijske točnosti. Evo što sam pronašao. Prvo da vidimo po jezicima i vremenima pojedinih pomjena/referenci:
Na hebrejskom jeziku: U jerusalimskom dvo-mjesečniku Sinaj 19471, odnosno 19492 nalazimo dva pomjena tog slučaja. Iz prvog saznajemo da je djelo dubrovačkog rabina "Maasej Ješurun" citirano kao "dubrovačko zbivanje 481. godine", te da su uslijed toga dogadjaja izvesni Židovi napustili grad; drugi pomjen nam veli da je knjiga rabina Cohena štampana 1653 (umjesto prave, 1657) i da ju je za štampu pripremio ankonski rabin Samuel Semaja Papo, sin Cohenova naslijednika u dubrovačkom rabinatu.
Nadalje, iz knjige profesora Ješaje Tišbia "Putovi vjere i hereze", Jeruzalem 1964. godine3 doznajemo, iz jedne nuzgredne primjedbe, imena onih koji su finansirali izdanje. Bili su to tada imućni Dubrovčan David Franco i Rafael ha-Cohen4. Taj navod je po-novljen u Zborniku "Sefunot" br.l, Jerusalem 1974, str. 115.
Na engleskom jeziku: Američki povjesničar Wittmayer Baron, navodi Ješuruna u XVII tomu svoje monumentalne "Društvene i vjerske povijesti Židova", izdate u New Yorku i Philadelfiji. 1980. godine5.

U poglavlju "Talijanska i slavenska penetracija" ovaj autor posvećuje nekoliko stranica Dubrovniku, gdje spominje pjesnika Pirusa i boravak liječnika Amatusa Lusitanusa; spominje i ghetto, a naš slučaj ocjenjuje na slijedeći način: "Samo su povrijemeno ugroženi (dobri) odnosi izmedju Židova i njihovih susjeda, primjerice tekom optužbe Isaka Ješuruna za ritualno ubojstvo", te na koncu detaljnog opisa slučaja, piše: "Život Židova Dubrovnika bio je relativno stabilan i umjereno (srazmjerno) bezbjedan"6.
Na hrvatskom jeziku: Romantiziran članak Slavice Stojana "Priča o Isaku Ješurunu" objavljenom u zagrebačkom "Novom Omanutu" 1994. godine.
Zaokružili smo, na neki način, temu. Znamo tko je dao novac i tko je provjeo Cohenov rukopis kroz štampu. To su važni, mada tehnički detalji.
Treba naglasiti da je Baronov prikaz jedan od najopsežnijih, a po svoj prilici i najobjektivniji. Kao opći židovski povjesničar on se istakao, suprotno curopskim, uglavnom nemačkim kolegama. Baron se ogradio od po njemu prozvane "plačljive istorije". Trudio se, naime, tretirati dogadjaje u općoj perspektivi, odnosno šire od ranije, poglavito martirološke kronike.
Baron je, u isto vrijeme, ispravno uočio uske veze izmedju Židova Dubrovnika s braćom na drugoj strani Jadrana, naročito s Ankonom. Ovi podaci jasno impliciraju (dokazuju) činjenicu da hebrejski izvori izvrsno i korisno kompletiraju domaću arhivsku i ostalu literaturu. Na osnovu postojeće dokumentacije nije pretjerano reći da je dubrovačka židovska zajednica bila, doduše malena, no ipak tradicijama vjerna, borbena, i solidna židovska zajednica koja s pravom izaziva pažnju i interes kako općih tako i domaćih medija i povjesničara. Vidi značajne radove J. Tadića, Krekića, a u poslednje vrijeme i Vesne Miović.
Naposlijetku, takva diskriminatorska epizoda, koja se napokon "srecno", znači bez ljudskih žrtava, okončala, nije mogla proći nezapaženo u židovskom svijetu, pogotovo ne nakon emancipacije, te u dobi procvjata znanosti o židovstvu.
Zahvaljujuć'i suvremenom, preciznom svjedoku, Aharonu Cohenu, a možda i njegovim književnim ambicijama, označeni su, po sebi značajna i krasna dalmatinska luka i grad/republika, pa su "ušli" i u spektar židovske povijesti.
Napomene
1 24. godište, izdanje august-septembar
2 25. godište, strana 81
3 Jerusalem, 1964, strana 63, napomjena br. 103. Autor opisuje jadranska putovanja Natana Azatia, proroka i porteparola lažnog mesije Šabetaja Cvia, te njegova pisma pristašama toga pokreta. Tamo se spominju Dubrovčani Franco i ha-Cohen.
4 Ime gorenavedenog Rafaela ha Cohena pojavljuje se u dubrovačkom arhivu i to 28. januara 1684. godine, kada se, ujedno s Samuelom Papom, požalio vlastima protu "židovskog maskiranja" tijekom Uskrsa. (Diversa e postes de criminali, seria 37, 19f, 106 i 106v).
5 Baron ni u svom zadnjem tomu, XVIII, izdatom u Philadelphiji 1983, nije "stigao" dalje od 1650-te godine. Podučavao je na Columbia University, izdavača cele te serije knjiga, zajedno sa Jewish Publishing Society, Philadelphia 5743/1983.
6 Vidi tom XVII, str. 106. i 144. u fusnoti br. 73 (strana 343) gdje spominje knjigu Jakira Eventova "Povijest Židova Jugoslavije", uz moj prikaz iste u američkom časopisu Jewish Quarterly Review" (LXVn, Philadelphia, 1977, kao i Tadićeve radove sa X kongresa istoričara u Rimu (1950), te u djelu "Historiographie Yugoslavie" Belgrade, 1955-1965.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License