Sletite Golubovi Sletite

SLETITE, GOLUBOVI, SLETITE…
Ljubo.R.WEISS

Sletite, golubovi moji, sletite,
na prozor bolničke sobe,
iako vam je pristup zabranjen;
Na sreću, ne mogu vas zarobiti,
kao nas kojima brane bacanje mrvica.

A vi ste, kao i mi, letači neba,
i vi, kao i mi, imate pravo biti ovdje.
Sletite da vam pod krilo udjenem pismo,
napisano teškom rukom, tužnog pjesnika:

“Meni su moji najbliži daleko,
doktorica se na mene, slabog sluha, obrecnu,
jer sam je, o grijeha, prekinuo u razgovoru;
ona mi raskinula paučinastu dušu.
Kažem joj da sam to i ja trebao činiti
kada su izbjeglice u knjižaru dolazile,
istodobno tražile, pitale, telefonom zvale.
Redovna vizita pita, a ja govorim
o dva pravca izlaska iz krize,
o tome kako ću ipak dočekati osvit noći duge;
Zaklinjem se Adonajem,
stat ću ja na noge, draga moja doktorice,
moram to zbog golubova, Talmuda i - prijatelja!
Talmud me vodi tamo gdje vi nikada
Nećete moći – ni poći ni doći –
jednom od 32 staze do svjetske duše,
iza privida, do novih svjetova,
i u jednom od njih, ispod cedara,
okruženi morem ljiljana,
otpočinuti i sabrati rasutu dušu.
Oni, za razliku od vas, imaju strpljenja i –
vole tužnog pjesnika.”