Secanja Na Proslost Rtnja

SEĆANJA NA PROŠLOST RTNJA

Negde početkom prošlog veka oko 1923 godine moj deda Matija Zdouc (električar) došao je sa porodicom iz Vrbasa (gde je imao radnju za prodaju i popravku radio aparata) na Rtanj.U to vreme vlasnik rudnika je bio Jevrejin gdin Julius Minh iz Austrije.
On je živeo sa suprugom Gretom u naselju gde i ostali radnici-naravno u vili okruženoj parkom koji su sami osnovali po dolasku, a ostali radnici su živeli u koloniji.Bili su poznati po darežljivosti jer su iskreno brinuli o svojim radnicima - svake godine za Božic gdja Greta je delila poklone u odeći i hrani deci a i preko godine ako bi čula da je neki rudar popio platu a deca bila gola i gladna ona nije propustila priliku da im pomogne.
Slučajno sam pomenula njeno ime posle mnogo godina u razgovoru sa starim komšijom u Paraćinu i on je sa velikim oduševljenjem ispričao kako ta gospodja Greta dolazila sa kantama mleka i druge hrane na stanicu i u tada paraćinsku bolnicu gde su ležali ranjenici iz Prvog svetskog rata!!!
Gospodin Minh kao i mnogi milioneri toga vremena nije mogao da zamisli da će njegovo bogatstvo propasti u svetskoj finansijskoj krizi te je izvršio samoubistvo. Njegova supruga koja je volela Srbiju kao svoju otadžbinu nije nikada napustila zemlju do svoje smrti.Podigla je svome suprugu kapelu na vrhu planine Rtanj od klesanog kamena u kojoj je iza drvenih i od kovanog gvoždja kapiji gorelo kandilo godinama.
Seljaci su iz obližnjih sela minirali kapelu (tražeći zlato) i razneli lepo klesani kamen za svoje gradjevinske potrebe.Gdja Greta je posle Drugog svetskog rata nastavila da živi u selu Ilinu. Moja pokojna majka Edita Radovanovic-Cander (devojacko Zdouc) -pošto je bila omiljeno dete izmedju ostalih gospodji Greti i na njen zahtev posećivala je staricu. Tako sam je i ja u svojoj 12-toj godini 1952 upoznala (mada me je znala i kao malo dete) u seoskoj kući u Ilinu.
Sećam se da je imala samo jednu veliku sobu ispod koša i nešto od svojih stvari prenetih iz vile na Rtnju - voda i klozet su bili u dvorištu!!! Bio je vrlo tužan prizor videti bivšu austrijsku aristokratkinju u takvom ambijentu.
Posle kratkog vremena čuli smo (a tada smo još živeli u Beocinskoj fabrici cementa u Sremu) da je gdja Greta umrla.
Pre svoje smrti (posto nije imala dece) napisala je pismo rodjacima u Izraelu - poruku. Ljudi koji su joj dali sobu i boravak u svom dvorištu nadali su se naći novac i zlato posle njene smrti ali ništa od toga - ona je ostavila metalnu kutiju sa novcem i zlatom u šupljem stablu u obližnjoj livadi. Kada su obavestili familiju o njenoj smrti - rodjak je došao sa dva milicionera iz Boljevca i uzeo iz šupljeg stabla (kako mu je ona objasnila u pismu, koje su ukućani predali na postu ne znajući sadržinu) i uzeo iz šupljeg stabla zaostavštinu a gospodja Gretine posmrtne ostatke preneo do Beograda. Sahranjena je u porodičnoj grobnici familije Minh.
Da li je to bila njegova odluka ili njena necemo nikada saznati.

Ljiljana Stanikić

SEĆANJA NA PROŠLOST RTNJA

PORODICA MINH NA RTNJU (1902-1941)

SEĆANJE NA PROŠLOST RTNJA FOTOGRAF DJURA

Za rubriku"KORENI"- Ljiljana Stanikić

FOTOGRAFIJE - RTANJ, LJUDI

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License