Samokovlija Isak

Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. decembra 1889 u obitelji sefardskih (španskih) jevreja. Njegova obitelj se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beču. Nakon studija, radio je kao liječnik u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu pripovjetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika.

Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje.

Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću "Svjetlost".

Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.

Umro je 15. januara 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića.

Posebno se zahvaljujem gospođi Jelici Bokonjić, unuci Isaka Samokovlije na dobijanju dozvole da prenesem na stranicu tekstove o Isaku, Žaku, Mirjani i Milutinu. MH

DJEČAK ARON

MIRJANA BEBA SAMOKOVLIJA-VUJOŠEVIĆ

ŽAK SAMOKOVLIJA

KAKO SAM SKIDAO HITLERA, Piše: Milutin VUJOŠEVIČ, Jevrejski glas 14.2.200.

DUBINA JEVREJSKE DUŠE Mirjana Samokovlija-Vujoševic, Milenko Pajić

MOJ OTAC ISAK SAMOKOVLIJA, Mirjana Samokovlija - Vujošević

MY FATHER, ISAK SAMOKOVLIJA, Mirjana Samokovlija - Vujošević

Nosač Samuel

O LJUDSKIM PATNJAMA I RADOSTIMA Povodom 90-godišnjice rođenja Isaka Samokovlije

ISAK SAMOKOVLIJA, Slavko Mićanović Objavljeno u SPOMENICA, 400 GODINA OD DOLASKA JEVREJA U BOSNU I HERCEGOVINU, Sarajevo, 1966

3 neobjavljene pesme Isaka Samokovlije, zahvaljujući bratu Haimu Samokovliji koji je omogućio i dozvolio štampanje u časopisu KADIMA, br.32 1975.god.

FELJTON, UPIJAO SAM TAJ SVIJET U SEBE... Piše: Senka RAČIĆ, Jevrejski glas, april 2003.

PISAO JE U BIJELOM MANTILU

PRIČE O RADOSTIMA ISAKA SAMOKOVLIJE

PRIPOVIJETKA KADIŠ

PRIPOVIJETKA GAVRIJEL GAON

BILJEŠKA O PISCU Staniša Tutnjević

Isak Samokovlija na Wikipediji: http://bs.wikipedia.org/wiki/Isak_Samokovlija

Članak na engelskom: Meša Selimović - ISAK SAMOKOVLIJA

Članak na engelskom Rešada Gogalije: http://www.sefarad.org/publication/lm/029/sarayevo.html

Članak u BH Dani: Doktor naše književnosti, http://www.bhdani.com/default.asp?kat=txt&broj_id=396&tekst_rb=22

O logoru na Alipašinom mostu, na engleskom: http://genocideinvisegrad.wordpress.com/2009/09/page/2/

Članak Muharema Bazdulja povodom 50 godina od smrti: http://www.fojnica.ba/2005/06/14/isak-samokovlija-1889-1955.html

CITATI ISAKA SAMOKOVLIJE I O NJEMU:

• "Drina je za me jedan od najdubljih doživljaja. Zanosila me je kao neko živo, božanstveno biće." (Sunce nad Drinom)

• "Što me se tiču vaši snovi i riječi vaših smjelih želja? Osjećanja moja isprela su konce i satkala veo; da na suncu bijelom postanem dijelak ovoga svijeta i svijet ovaj cio." (Bijela nirvana)

• "Vremena nisam imao mnogo, jer sam bio zauzet kao 1jekar. Radio sam u ambulanti i poslije podne vodio privatnu ordinaciju. Zato sam uglavnom najviše pisao noću. Kad bih završio medicinske poslove, bacio bih se na književnost. A to je za mene bilo najveće uživanje. Volio sam da pišem i volio sam stvari koje pišem, doživljavao ih. Ali držao sam ih suviše dugo u ladici i nije mi bilo stalo da ih štampam. Ja sam imao teme, imao sam ljude, pa sam htio da dam te ljude, da kažem nešto o njima u pripovijetci." Drugi o Samokovliji

• Enver Čolaković

o "Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipičniji bosanski pisac." (intervju s Enesom Čengićem, Svijet, Sarajevo, 26. februar 1971)

• Ivo Andrić

o "Srećna je okolnost (okolnost koja pokazuje važnost i značaj umjetnosti, u ovom slučaju književnosti) da je sefardska zajednica Bosne i Hercegovine dala našoj književnosti jednog pisca od vrijednosti i tako se u njegovom djelu sačuvala sa svim svojim bitnim osobinama."

• kćerka Rikica Najdanović

o "Mi, djeca, nismo voljeli to njegovo pisanje. Zatvorio bi se u radnu sobu, pisao. Mnogo je precrtavao i ispravljao a poslije bi mati to prepisivala na mašinu. Sjećam se te slike. Radna soba, u koju nismo smjeli mnogo ulaziti, tišina, otac piše, mati kuca. Uvijek je imao mnogo rječnika po stolu, tražio je odgovarajuće riječi. Mi smo bili skoro ljubomorni na toliko vrijeme koje je posvećivao pisanju. A mama nam je uvijek govorila da se ne bunimo jer je ono što tata piše jako važno. Ljubomora je nestala nakon prvog izvođenja drame Hanka u Narodnom pozorištu. Cijela porodica sjedila je u loži u dupke punoj sali. Tada sam prvi put doživjela oca kao književnika. Kada se predstava završila publika je ustala i počela skandirati: Autora na scenu! Ja tada nisam dobro ni znala šta je autor, ali sam bila jako ponosna. (…)

Dvije stvari koje nam je uvijek govorio bilo je kako moramo dobro učiti, te voljeti sve ljude bez obzira na vjeru. Meni je u životu vodilja često bila poruka koju mi je napisao u spomenaru a govori o njegovom shvatanju života. Napisao mi je:

Šta da ti napišem u tvoju knjigu uspomena? Da si moja radost, to znaš. Uči i sabiri znanje što više možeš jer u znanju je mudrost. Čitaj dobre knjige pa ćeš upoznati život i ljude. Voli prirodu, uživaj u zlatnoružičastim zalascima sunca, tu ćeš imati mnogo lijepih časova. I voli ljude, ne gledajući njihov imovinski status, njihovo obrazovanje, njihovu religiju i nacionalnost. Ima toliko dobrih ljudi. I ostani moja radost. Tata.

Ja danas više ne vidim čitati, ali ove riječi pamtim kao svoje najveće bogatstvo."

(sa Wikipedije)

Za 3. decembar 2002. godine povodom 113. godišnjice rođenja mog oca Isaka Samokovlije, ljekara i književnika, umjesto buketa cvijeća njemu u spomen za taj dan napisala sam ove stihove …

FACEBOOK GRUPA: http://www.facebook.com/search/?init=quick&q=samokovlija#/group.php?gid=50857353397&ref=search&sid=556884578.55960764..1

Obilježeni dani Isaka Samokovlije

BIJELA NIRVANA
Isak Samokovlija

Što me se tiču vaši snovi i riječi
vaših zanesenih želja?
Moja je duša sita
kad sunca lijepo griju
a pale su krupne kiše.

Crvena krv ko plamen rumen i vreo
oblijece selom na bijelom suncu;
sljepoočnice biju
i ćutim: talasi zelenog žita
rastu i zriju.

Sunce, moja te misao voli
i tvome žaru ona srće smjelo.
Zrije.
U vlažnu zemlju prosiplje se iz nje
sjemenje svijetlo i zrelo.

I bijela ova klijališta dišu,
na moje grudi bronzane i svježe
korijenje se spušta u dubine tople :
svijet jedan raste i stvara se svijetom.

Podne je. Insekti zuje
i sjaje ko metal.
Ja pijem boje, mirise i zvuke,
ja ispijam svemir i rađam ga opet,
ja rastem sa zelenim biljem i cvijecem
i pružam ko cvjetove plave
svoje vrele ruke.

Što me se tiču vaši snovi i riječi
vaših smjelih želja?
Osjećanja moja isprela su konce
i satkala veo;
da na suncu bijelom postanem dijelak
ovoga svijeta
i svijet ovaj cio.


Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License