RUSKI RULET NA ARAPSKI NAČIN
Tokom aprila 2002. godine, u Ceceniji je ubijen Habib Abdel Rahman Khattab, Saudijac star 32 godine, borac za svetsku islamsku revoluciju protiv inovernika. U Ceceniji ga nisu narocito voleli, ali su ga slusali, s obzirom da su saudijski islamski borci rasejani sirom sveta, ne samo kao politicki komesari islama, veci i finansijski pokrovitelji njihove borbe. Rat Cecena nije u svemu saglasan sa ciljevima saudijskih emisara. Osim toga, Saudijci su suniti, a Ceceni pretezno siiti.
Otkud to da se ljudi kao Khattab nadju u Ceceniji, Bin Laden u Avganistanu i mnogi drugi Saudijci rasejani sirom evropskog, africkog i azijskog kontinenta, od Nigerije do Filipina? Delimican odgovor na to pitanje daje Ralph Peters, cija knjiga "Beyond Terror: Strategy in a Changing World" treba uskoro ba bude objavljena.
U listu "The Wall Street Journal", Peters daje zanimljivu analizu pogresne americke politike prema islamskom svetu. On smatra da je ta poluvekovna politika bila kontraproduktivna, da je data finansijska i vojna podrska pogresnim stranama i da ona nije izazvala naklonost i prijateljstvo, vec erupciju mrznje.
Pisac clanka smatra da je arapski svet, siromasan ili bogat, svejedno, na ivici beznadja. Sem nekoliko vaznih strateskih pozicija, on nema niceg znacajnog i njegova jalovost ce u 21. veku tek doci do izrazaja. Baviti se decenijama arapskim svetom gubljenje je vremena. Amerika je potrebna njihovim vladama i narodima radi zabasurivanja bankrotske politike koju vode.
Intelektualci nas uveravaju da islam nije problem, kaze dalje Peters u svom tekstu. Medjutim, po njemu, to nije tacno. Upravo je ta vera, koja se promovise u Saudijskoj Arabiji, a siri svetom putem fanatika, jezgro problema. Saudijci kod kuce potiskuju sva progresivna istorijska kretanja, a izvoze srednji vek u ostale muslimanske zemlje. Namera je Saudijaca da celom islamskom svetu nametnu svoj prozelitski duh.
Saudijska strategija je usmerena ka dusama podanika arapskog i nearapskog sveta. Medjutim, nearapski islamski zivalj granicnih podrucja jos uvek bi mogao da bude kanalisan u pravcu progresivnih istorijskih i ekonomskih kretanja.
Zemlje jugoistocne Azije, sa velikom muslimanskom populacijom, ulazu maksimalan napor da se ukljuce u svetsku ekonomiju. Njima je potrebna pomoc da bi spasli svoju veru i kulturu od destruktivnosti i istinski se ukljucili u svetske privredne tokove, zakljucuje Peters.
Arapska populacija je u manjini u svetu islama, ali ona intenzivno siri otrov infuzijama petrodolara, vitriolom antizapadne propagande i dogmama. U Indoneziji, Indiji i Pakistanu zivi polovina islamskog sveta. Zemlje Centralne Azije, Kavkaza, Jugoistocne Azije, Turska, Bosna, Kosovo, Albanija, Nigerija, trude se da razviju demokratiju u svom drustvu. Medjutim, u njih je vec usadjeno zrno zla, koje moze da ih odvede u ambis.
Da bi Amerika mogla da izmeni tok negativnih kretanja u tom svetu, trebalo bi da vodi daleko suptilniju spoljnu politiku od sadasnje, imajuci vise senzibiliteta i razumevanja za kulturu i obicaje tog raznovrsnog, sarolikog i bogatog duha. Treba imati u vidu specificnost svake pojedine zemlje, jer se samoubilacki radikali infiltriraju u njih na razlicite nacine, uvek koristeci sejtansku zavodljivost, nudeci lako bogatstvo, vecnu slavu i zagrobni zivot.
U zavrsnici svog teksta, Peters analizira ekonomske specificnosti pojedinih nearapskih islamskih zemalja, kao, na primer, Indonezije i Irana. Ovaj pisac pominje da americka strategija treba da izmeni taktiku u svojoj spoljnoj politici, nedovoljno naglasavajuci da je istinska promena na Istoku moguca samo uz izmenu drustvene strukture u tim zemljama. Dok se ne stvori jedan cvrsti gradjanski sloj kome vera nece biti vrhovni arbitar svih drustvenih kretanja, ne moze biti napretka ka demokratiji. Siromasni Istok je osnovica trpeze bogatog Istoka a da, pri tome, narod nije svestan toga. Prefinjeni saudijski pesnik, Ghazi Algosaibi, sadasnji ambasador svoje zemlje u Londonu i kandidat za generalnog direktora UNESCO-a, osudio je teroristicki napad od 9.septembra 2001. godine, kao sto je to ucinio sav civilizovani svet. Medjutim, nedavno je ispevao Odu muceniku, posvecenu osamnaestogodisnjoj Palestinki Ajat Akras, koja se ubila na jerusalimskoj pijaci 29. marta, odnevsi u grob i ranivski bezbroj ljudi, u kojoj kaze da su devojci-samoubici vrata Raja otvorena.
Sukob u islamu nije, prevashodno, ono sto Samjuel Hantington naziva sukobom civilizacija. Ovo je otmica islama i njegovo pretvaranje u evnuha saudijskih harema. Kavkaski mudrac Gurdjijev je tvrdio da je kvintesencija mudrosti Istoka u seretluku i prevari, ovaplocene u duhu vragolija Nasradina Hodze.
Na Istoku vreme sporo prolazi. Saudijci se trude da ga potpuno zaustave.
Apis, 8.5.2002. godine