Robert J Domani
Domanyi.JPG

Domany Josipa Robert
Rođen je 16. travnja 1918. u Slavonskoj Orahovici, Osijek, Hrvatska.
Prije rata studirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu.
Još na studiju je prišao revolucionarnom omladinskom pokretu. Godine 1937. je primljen u Komunističku partiju. Iste godine odlazi u Španjolsku, da se u redovima internacionalnih brigada bori protiv fašizma. Već od prvog dana pokazao je na ratištima Španjolske izuzetnu hrabrost i vojničku spremnost, i napreduje do cina artiljerijskog kapetana Republikanske armije. Krajem 1937. postaje komandir baterije "Liebknecht" u Drugom divizionu teške artiljerije "Škoda", koji je bio u sastavu 21. korpusa, a početkom 1938. u sastavu 45. divizije. U proljeće 1938. godine, prebačen je s divizionom na Aragonski front, gdje je neprijatelj koncentrirao znatne snage zbog nastupanja prema morskoj obali. U ogorčenim borbama neprijatelj je, zahvaljujući velikoj nadmoćnosti svoje artiljerije i avijacije, uspio da potisne republikanske snage, uz obostrano velike gubitke. Drugi divizion se istakao u borbama pod Moskitom de Harku, kada je baterija "Liebknecht", pod komandom Roberta Domanyja, vatrom zaustavila napad fašističkog bataljona i nanijela mu osjetne gubitke. U nastupanju prema Valenciji i uz morsku obalu od Vinarosa do Kasteljona de la Plate, u ogorčenim borbama koje su vodene naročito na komunikaciji Teruel — Valencija, fašističke snage su dolazile tako blizu da ga je artiljerija diviziona mogla tuči neposrednim gađanjem. U svibnju 1938. godine, za komandanta Drugog diviziona "Škoda" bio je postavljen Koča Popović, a poslije njegova ranjavanja, u srpnju 1938, komandant diviziona je postao Robert Domany, koji se proslavio kao komandir baterije "Liebknecht", i stekao slavu kao artiljerijski stručnjak. Kao komandant diviziona je ostao do povlačenja pripadnika internacionalnih brigada iz Španjolske. Poslije dolaska u Francusku, interniran je u logor Verne, gdje ostaje do 1940. godine, kada se s ostalim Jugoslavenima javlja za rad u Njemačku, nadajući se da će se tako lakše prebaciti u domovinu.
U Njemačkoj se Robert Domany zaposlio u gradu Desau, u tvornici aviona "Junkers". Neopreznošću jednog druga, Gestapo je otkrio grupu od 20 JugoslavenaŠpanskih dobrovoljaca, medu koji ma su bili Robert Domany, Kosta Nad, Danilo Lekić, Otmar Kreačić i Dušan Kveder. Oni su, u proljeće 1941, odvedeni u koncentracioni logor Braunschweig, gdje su bili mjesec dana podvrgnuti nacističkoj torturi. Poslije toga, bili su vraćeni na rad u tvornicu, s obrazloženjem "da Nijemci poštuju ugovor o radu", ali da su bili u logoru zato da "vide što ih čeka ako se budu bavili politikom".
Preko tada već uspostavljenog kanala za povratak Španjolskih dobrovoljaca u zemlju, Robert Domany se vraća u Zagreb, i odmah se uključuje u pripreme za podizanje ustanka. U kolovozu 1941. godine radi na organiziranju partizanskih jedinica na Kordunu, koristeći iskustvo koje je stekao u Španjolskoj. Ubrzo je postavljen za komandanta 2. kordunaškog partizanskog odreda. Sa svojim odredom se istakao u mnogim borbama, a naročito kod Slunja, Vojnica, Veljuna i Plaškog.
Robert Domany je pao kao žrtva izdaje. Jedan vod 3. čete 3. bataljona 2. odreda je prišao četnicima, pa su tada iznenadili 3. četu i razoružali je. Tada se s 3. četom nalazio i komandant odreda Robert Domany, kojeg su četnici iste noći, zajedno s komesarom 3. bataljona Brankom Latasom, komandirom i komesarom 3. čete Stevom Čuturilom i Adolfom Steinbergerom, ubili kod Balinka Peći, u Lici, 3. travnja 1942. godine. Da se ne bi pronašla njihova tijela, bačeni su u jamu Balinka, duboku oko 360 metara. Tek 1966. godine engleska speleološka ekipa je pronašla njihove ostatke pa su sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Plaškom.
Narodnim herojem proglašen je 24. srpnja 1953. godine.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License