Rimske Perspektive Pre Pola Veka

Cvi Loker
Rimske perspektive pre pola veka

Došavši iz Beograda – gde sam služio pet godina u Poslanstvu stigoh u Rim, na dužnost savetnika Ambasade. Tokom relativno kratkog boravka, od proleća 1957. do leta 1958. godine, doživeo sam izvesne zanimljive momente, pa bih o tome nečto ovde ispričao.
Italijanski jezik nisam znao. Poslužio sam se gimnazijskim latinskim, čto je često primljeno s osmehom, ali bez poruge. Trudeći se da naučim taj divan jezik odlazio sam povremeno u Montecitorio, Parlament, i tamo slučao debate, a pokatkad i besede onorevole (tako nazivaju narodne poslanike). U diplomatskoj loži bilo nas je obično 35, a medju njima pamtim ^erneja, iz Ljubljane. U toj palati razgovarao sam s pojedinim poslanicima, s Cavalieriem, pa sa socijalistima Vecchiettiem i Pietrom Nenniem.
Upoznali smo se i družili s Pietrom i Malvinom Blajer. Oni su posedovali čtampariju i živeli isprva u Fiumeu. Kad je ona postalau Rijeka, preselili su se u Rim, otvorili tamo novu čtampariju. Malvina je bila na čelu italijanske sekcije WIZO, ženske cio nističke organizacije, dok je Pietro bio aktivan u loži Bnej Brit. On me je uveo u članstvo tog bravsta. Po tradiciji, Ambasada je redovno imala jednog predstavmika, a počto se predjačnji član, Shimon Yallon, vratio u Izrael, ta čast je meni pala u deo. Nisam voleo ceremonijalni deo, ali sam upoznao nekoliko vrsnih intelektualaca. Na čelu lože, koja nosi ime filozofa Ben Hamozega, stajao je admiral Gualtiero Sadun. Ne susreće se čovek svakog dana sa jevrejskim admiralom. U mojoj evropskoj karijeri sreo sam joč jednog admirala, Louisa Kahna, dugogodičnjeg predsednika Konsistorije, tj. Saveza jevrejskih opčtina Francuske.
Sastajali smo se s arhitektom Bruno Zeeviem (vidi Lamed 7 od jula 2008) i njegovom suprugom Tulliom koji su stanovali na kraju ulice Nomentane, jedne od najdužih ove metropole. Bruno nam je ispričao da je bio član Medjunarodne komisije za projektovanje zgrade Kneseta, ali da je glasao sa manjinom protiv projekta koji je usvojen. Smatrao je taj projekat suviče konzervativnom imitacijom klasične grčke arhitekture. Tullia Zeevi bila je dugo predsednik Unione (Saveza opčtina) pa smo se viče puta načli u Jerusalimu. Njegov sam trag izgubio…
Prilikom jednog ručka u stanu ambasadora Sasona sa Goldom Meir, tada ministrom spoljnih poslova Izraela (docnije premijerom), upitala nas je Golda da li bismo mogli dovesti na razgovor Pietra Nennia, lidera Socijalističke stranke. Sason je meni poverio taj zadatak. Uz pomoć Gina Gentilia, simpatizera te partije, stvar je uspela. Doveo sam Nennia na kafu. Golda ga je ispitivala o italijanskim koalicionim mogućnostima. Nenni je objasnio da postoji nerečivi jaz izmedju katolika s jedne i levice s druge strane. Na povratku, Nenni mi reče "Gospodja Meir je veoma zanimljiva i odlučna ličnost". Povodom njene "odlučnosti" setio sam se sledećeg: jednog dana, bez ikakve pripreme, Golda me pozove u svoj kabinet i kaže mi: "Preksutra putuječ u Beograd kao otpravnik poslova; ideč sam, pa ako to potraje viče od tri meseca, poslaćemo ti Rahel"
Pomenuti Yallon bio je atače za komercijalne poslove, koji nije bio smenjen u toj funkciji. U to vreme se, naime, sprovodila akcija "smanjenja kapaciteta", pa je u Jerusalimu rečeno da ga ja smenim. Sasonu je poručeno "Ne brini, Loker je nedavno obavio trgovački ugovor s Jugoslavijom". Drugim rečima, pored političkih i kulturnih akcija, postadoh i privredni predstavnik. Mogao sam to uvrstiti u svoju delatnost jedino zaslugom efikasne sekretarice Marine della Sete. Zahvaljujući toj situaciji, imao sam prilike da upoznam Mesinu na Sicilji, Cagliari na Sardiniji, pa Bari na Jugu, dok sam u Firenci učetvovao u jednom forumu koji je održan u renesansnoj zgradi Segnoria. Budući da ondačnji italijanski poslovni ljud uglavnom nisu znali strane jezike, morao sam malo poboljčati svoj italijanski.
Lina Castelnuovo, rodjena u Firenzi, kasnije je živela u Rimu. Ona je elegantno prevodila poeziju sa hebrejskog na italijanski. Sprijateljili smo se. Živela je u blizini u ulici Bartenoro. Na rastanku, jula 1958, poklonila mi je primerak Danteove 'Divine Comedia", sa kojom sam se tokom godina zanimao, uz komentare i prevode, a joč i sada prolistavam tu i tamo to remekdelo.
Linina ljubaznost je nezaboravna.
Cvi Loker je diplomata i istoričar iz Jerusalima, autor Jews in the Caribbean i drugih knjiga

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License