Rika Uspavanih Lavova

"Po mnogo čemu ti kamenovi su osobeni i kazuju ponešto ne samo o mrtvima nego i o živima." – Ivo Andrić

Rika uspavanih lavova - Snježana Mulić-Bušatlija

Na 62-godišnjicu "Kristalne noći", kada se zemlja zrcalila od polomljenog stakla sa jevrejskih dućana, čime su hitlerovci započeli stravično uništenje Jevreja, u noći Sabata, na Jevrejskom groblju u Sarajevu polomljeno je 28 nadgrobnih spomenika! Spavajuće lavove polomila su djeca?!

Čuvari brda Fasciniran ogromnim bijelim spomenicima na Jevrejskom groblju u Sarajevu, što su nalik uspavanim lavovima u sjedećem položaju, Ivo Andrić je prije 35 godina zapisao: "Po mnogo čemu ti kamenovi su osobeni i kazuju ponešto ne samo o mrtvima nego i o živima." I zaista, ove gromade, koje iz daljine izgledaju kao bijele tačke, puno su više od tački stavljenih na kraj nečijih života.

Ovo je groblje koje govori, budi neopravdanu zebnju i ničim izazvanu sigurnost, groblje čiji vas epitafi tjeraju da konstruirate prošlost i prizivate slike ljudi koje nikad niste poznavali. Gledajući ga odozdo - iz grada, javlja se ta neopravdana zebnja kako će se vojska uspavanih lavova iznenada strmoglaviti i probuditi među tramvajima i autima. A gledajući groblje s brda, ili stojeći na njemu, ono budi osjećaj sigurnosti - "lavlje noge i teška tijela" zavaljena u zemlju čine se kao najčvršći temelji koji čuvaju brdo da se ne strmoglavi u nizinu.
Stećak za rabina Jevrejsko groblje u Sarajevu nije uvijek bilo u centru iz jednostavnog razloga što u doba njegovog osnivanja, a uzima se da je to bila 1630. godina, grad i nije dosezao do Kovačića i Debelog brda, na kojem se ono nalazi. Bila je to periferija grada, u vlasništvu Vakufa, koju su Jevreji protjerani iz Španije (Sefardi), uzeli prvo u zakup, a potom i otkupili. Na tom povelikom komadu strme zemlje, što je dopirala sve do Miljacke, tih godina počeli su se rađati prvi "uspavani lavovi". Ovakvih spomenika, koji svojim oblikom i simboličkim motivima najviše podsjećaju na bogumilske stećke - nema u jevrejskoj tradiciji. Zato je ono svih ovih godina ostalo jedinstveno u svijetu i uvijek zanimljivo historičarima i javnosti. Zašto su Sefardi u Bosni dizali ovakve spomenike svojim umrlim, teško je dokučiti, ali postoji pretpostavka da su oni samo držali do tri bazna judaistička načela: Ne zaboravi ko si i šta si,Poštuj zakone zemlje u kojoj živiš i Nauči jezik zemlje u kojoj živiš.

Spomenici u obliku stećaka ili uspavanih lavova na Jevrejskom groblju dizat će se do početka ovog stoljeća, kada ih zamjenjuju uspravljene monumentalne ploče koje karakteriziraju savremena gradska groblja. Skoro svi spomenici na Jevrejskom groblju napravljeni su od kamena iz obližnjeg kamenoloma Šatorija, a pravili su ih domaći majstori.
Ovo je bilo isključivo sefardsko groblje do 1953 , kada je donesena odluka da se na njega prenesu i posmrtni ostaci Jevreja aškenaza sa groblja na Koševu. Tad je u centralnom dijelu groblja podignuta spomen-kosturnica s ekshumiranim ostacima, obilježena spomenikom u vidu Mojsijevih zavjetnih ploča, po nacrtu prof. Jahiela Fincija.

Najstariji sačuvani nadgrobni spomenik na ovom groblju pripada prvom sarajevskom rabinu. Na prsima njegovog stećka piše: "Samuel Baruh, 1630-1650. Nadgrobni kamen pravednika."

Pored njega, ispod 3.850 spomenika počivaju familije: Abinun, Albahari, Altarac, Atijas,Baruh, Daniti, Danon, Finci, Gaon, Kabiljo, Kajon, Kalderon, Kamhi, Katan, Konforti,Kunorti, Levi, Maestro, Montilja, Ovadija, Ozmo, Pardo, Pesah, Pinto, Salom. A najveći i najteži spomenik pripada pokojnom Samuelu Pinti.

Razgovor sa živima Dovoljno je samo pogledati natpise i epitafe na spomenicima pa biti svjestan svog kulturnog bogatstva sarajevskih Jevreja. Samo na tom komadu zemlje i glatkom kamenu oni su ostavili svoje biljege: hebrejsko kvadratno pismo - uspomenu na domovinu njihovih predaka, stihove na španskom jeziku - uspomenu na Andaluziju, i epitafe na našem jeziku - potvrdu da su prihvatili i naučili jezik zemlje u kojoj žive.

Spomenici sa ovog groblja jednostavno komuniciraju sa posjetiocem. Oni ne otkrivaju samo ime i prezime pokojnika i godinu njegovog rođenja i smrti. Neki govore i o tome kojim se poslom bavio onaj što leži ispod njega, kakav je bio njegov odnos prema radu i familiji, kako su ga ukućani nazivali, gdje je volio da ide, pa čak i kako se osjećaju njegovi prijatelji nakon što ih je napustio.

Tako jedan spomenik veli kako je onaj ko pod njim počiva bio: Vicepresidente, de la Komidad / Presidente de sosjedades / Lavrador publico dija i trade, odnosno: Potpredsjednik općine / Predsjednik raznih društava/ Javni radnik danju i noću.

Sa drugog opet, možete saznati, da je pokojnik Leon Levi bio planinar. Spomenik su očigledno podigli njegovi drugovi - planinari, koji su zapisali kako je planina pusta bez njega i da ga oni nikada neće zaboraviti.

I nije ovo groblje za tišine. Jer španski stihovi naprosto tjeraju čovjeka da zapjevuši, a neki natpisi opet izmame smiješak na licu. Takav je i onaj na spomeniku Raheli Izrael, na kojem je rodbina pored njenog imena dopisala i nadimak kojim su je zvali - "Gospoja".

Groblje načetih knjiga Na Jevrejskom groblju u Sarajevu pod kamenim gromadama ne spavaju samo preci Sefarda i Aškenaza. U jugoistočnom dijelu groblja nalazi se "Geniza", odnosno grobnica oštećenih knjiga. Jevreji, ili, kako ih nazivaju, "narod knjige" i "narod iz knjige", njeguju kult knjiga, pa se prema njima, a naročito prema svetim ophode kao prema ljudima. Oštećene Tore (pet Mojsijevih knjiga) i sve druge molitvenike Jevreji sahranjuju u groblju na isti način kao ljude. Jevrejska sahrana vrlo je slična muslimanskoj dženazi - mrtvac se umota u čaršafe i sahranjuje na tabutu, odnosno daski bez pokrova. I oštećeni molitvenici se zamotavaju u čaršafe, postavljaju na tabut i nose do groba, gdje se nakon pokopavanja uče molitve. Nad ovakvim grobovima diže se spomenik kakav se diže i ljudima.

Na Kovačićima ima i nekoliko kenotafa, tj. praznih grobnica, sa imenima ljudi koji su umrli na nekom drugom mjestu i kojima se, uglavnom, ne zna za grob. Najviše ovakvih spomenika podignuto je u godinama nakon završetka nacističkog progona Jevreja. Tako je na nadgrobnom spomenikuSimona Katana, koji je umro 1933, naknadno upisano "1882-1942 Nepoznat grob Done Katan". A pri samom vrhu groblja nalazi se i simbolična "kolektivna" grobnica u obliku bijele piramide. Na njoj piše: "Jevrejima palim borcima i žrtvama fašizma - Jasenovac - Stara Gradiška - Đakovo - Jadovno - Loborgrad - Aušvic - Bergen - Belzen".

Pod ćirinim šinama Jevrejsko groblje u Sarajevu danas je puno manje nego što je bilo prije. Austro-Ugari su 1901. godine počeli gradnju željezničke pruge od Sarajeva do Užica. Da bi "ćiro" prošao, Jevreji su morali svoje mrtve ekshumirati i spomenike im pomjeriti. Međutim, jedan broj spomenika i mrtvih vječno je ostao pod šinama čađavog voza, a onda su i šine i spomenici ostali pod onim što danas u Sarajevu zovemo "gradska zaobilaznica".

Smanjeno groblje 1924. dobilo je oblik koji ima i danas. Tada je ono ograđeno kamenim zidom sa kapijama od stilizovanog željeza, a unutar njega napravljene su česma i kapelica "Ciduk adim", po nacrtu izvjesnog inžinjera Scheidinga.

Jevrejsko groblje na Kovačićima bilo je u upotrebi do 1966, kada je gradska vlada donijela odluku o otvaranju Novog gradskog groblja na Barama, gdje je napravljena i posebna parcela za Jevreje.

Iako se smatra jednim od najvrednijih memorijalnih kompleksa u Evropi, Jevrejsko groblje u Sarajevu nikad nije dospjelo na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Mada je za to pred rat rađena elaboracija, ona nikad nije završena.

Djeca među lavovima Interesantno je napomenuti da nacisti nikada nisu oskrnavili ovo groblje. Spomenici su i nakon rata 1992 - 1995. ostali gdje jesu. Samo neki su bili oštećeni od šrapnela granata i metaka, ali je cjelokupna površina groblja bila prekrivena minama. Norveška narodna pomoć je 1998. godine izvršila deminiranje groblja, a američki Kongres je bh. vlastima obećao da će materijalno pomoći njegovu restauraciju.

Između desetog i jedanaestog novembra, tačno na 62-godišnjicu "Kristall Nachta" - kada se zemlja zrcalila od polomljenog stakla sa jevrejskih dućana, čime su hitlerovci započeli stravično uništenje Jevreja - u noći praznika Sabata, na Jevrejskom groblju polomljeno je 28 nadgrobnih spomenika, od kojih su neki težili i do dvije tone. Navodno, spavajuće lavove polomila su djeca - njih petero u dobi između 14 i 15 godina!

Iz arhive časopisa BH Dani

http://www.bhdani.com/arhiva/181/t18109.shtml

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License