Dubrovnik , taj vjećni grad Svetoga Vlaha , Gundulića , Marina Držića , Cvijete Zuzorić , trubadura …
Pohodih ga nakon punih 25 godina , koje proživih dosta sjevernije u srcu Dalmacije u starom Krešimirovom gradu Šibeniku.Težačkom gradu ribara , spužvara , maslinara koju svoju prastaru Kalelargu čuva kao naša Raguza svoj Vječni Stradun .
Pođosmo nas tri kćeri Mojsijeve vjere Lući , Rebeka i Blanka , petka 26. mjeseca Hešvana , kišnoga jutra u posjet našoj Židovskoj općini Gospara Dubrovnika .
Split ta moja vjećna ljubav , dočeka nas u oblacima , dnevnoj vrevi svakodnevnice života velike luke , na koju samo bacih pogled ka sivoj pučini Jadrana pa ne ugledah Šoltu .
Mala skupina Judejskih korjena rasutih sa svih prostora Balkana , sakupi se u jedan tirkizni mini bus , nas 18 i naš vozać Marjan . Krenusmo preko Makarske , Brela , Živogošča prema mojoj dragoj Bosni, mojim korjenima od kuda đođoh davnih 80 tih godina proslog stoljeća.
Naša Ana Lebl voditeljica puta , zaželi nam dobrodošlicu da pozdravi gospodina Šua Abinuna bez kojeg ovo moje putovanje nebi dobilo novi adrenalin.
Gospođu Betika Spicer Fabrio , gospođa Maja , gospođa Nada , gospođa Morpurgo, naše zlato Tina Marpurgo, Nenad Morpurgo, Blanka Levi, Lući Šupe, Rebeka Levi , poštovani gospodin i gospođa Tilda i Edo Tauber, Nenad Morpurgo, Dragan Kon, Josip Morpurgo,gospođa Ljubica Maestro,gospođa Mirjana i naša draga Alfa i Omega Dražena,( po mjestu sjedenja u busu ) .
Neum ta mala granica naših država, zaustavi nas na zajedničkom doručku koju je draga gospođa Tilda Tauber srčano pripremala za nas.Burek onaj starinski mirisni, šareni meso i krompir , zeljanica za prste polizat.
Napravismo kratku stanku za piš puš pauzu , napih se bosanske vode, posladismo se čokoladicama i krenusmo ponovo u Ljepu našu , ka Dubrovniku.
Nakon 6 h dobre vožnje od našeg odredišta , obrisi Dubrovačke pućine naziru se tri otičića koje je naša Ana istraživala , stanite Mali Zaton na vidiku , vičem da dotaknem tlo koje sam prvi puta pohodila na svome prvom jevrejskom ljetovalištu.
1961 godine starim vlakom «Čirom» koji je krenuo sa stare Sarajevske željezničke stanice sa koje me je ispratio pokojni ujak mr ph
Samuel Elazar i ujna Flora. Stigoh sa mladima Sarajeva , Mostara sestre Lajhner Kamila , Lejla i Darja.Stigosmo u Dubrovačku željezničku luku i dočekaše nas brača Emilijo Tolentino i sestra Regina. Pamtim tu gospodu u sivim odjelima , crne postole kao iz renesansnog doba , već sjede kose.
Dočekaše nas i nahraniše , dobrodošlicu zaželješe.
Krenusmo ka Zatonu Malom .
Smjestiše nas u prekrasnu vilu « ZAMANJU « koju još nosim u mislima svoje mladosti.
Radovan Milanov Rambo , Albert Frolih Froljo , Etela Pardo , Diana Nana Jelinek, Ina Atijas , sestre Lajhner, Nenad Morpurgo, Dudo Latinger, Ferdo ja Blanka Atijas iz Doboja i mnogi drugi , naš pok.poštovani Mikša Bencion je bio predsjednik doma i pok.poštovani Joža Levi.Bile su to nezaboravne godine… MORALA SAM STATI …
Sa magistrale propinjem se po zidu , nadzirem Rimske stupove gdje mi je u blizini bila kam kućica u ogromnom dvorištu , punog lavande , nara , olijandra i lovora. Sada čista engleska trava posijana, vila obnovljena poslije nedavnog požara, stojimo do crkvice preko puta muškog paviljona, koji je često preskako našu ogradu u kasnim satima.Slika za sječanje i nastavak prema novom Jedru , dubrovačkom novom mostu koji je stvarno prekrasan iz daljine.Ogromni kruzeri zaposjeli taj biser Jadrana , prolazimo pored jednoga u luci, grdosija od koje me jeza hvata , valjda fobija od visine , uopšte me ne privlaći mada je to danas in
Odlazimo na staro Židovsko dubrovačko groblje , imala sam obavezu pokloniti se tim plemenitim Dubrovačkim Gosparima obitelji Tolentino. Naš opstanak , naše svete relikvije našu Sinagogu oni su tako srčano održavali i prenosili njenu slavu i svoja vrata otvarali za putnike namjernike , prve naše turiste , a sada ih je veliki broj.
Groblje prilično očuvano , posječivano vidi se po kamenčičima.., ciklame koje nikada nisam znala da rastu na grobljima,pronašle su svoje stanište iznad grobova Tolentino , neka mirno spavaju . Laka im i mirna Dubrovačka zemljca .
Hotel i stanka , od 1,5 h vremena za osvježenje i pravac ka Stradunu i Židovskoj općini Dubrovnik.
Noć je padala na Dubrovnik kada smo prošli Velika vrata Straduna.
Žamor ini turista, zamječujem najviše Japanaca , butige otvorene samo gledam prema starom zvoniku.
Koji osječaj naći se poslije toliko godina u tom jedinstvenom povjesnom gradu.Grad za koji me je od djetinjstva vezalo moje porijekolo , vezano za ljetovalište i prekrasnu Sinagogu u Žudiotskoj kali , pamtim sofu Bidermaera crvenog satena na kojem sam sjedjela i dvije rustične katrige istog dezena , koje će vječito ostati u mojim sječanjima.
Protokole sam uvijek poštivala , (sada sam ušla ranije par minuta , valjda radi nostalgije za proteklim vremenima i događanjima ) mada posljednjih godina od domovinskog rata nisam skoro nigdje putovala na izlete i druženja osim u moju dragu Bosnu , da posjetim svoju dragu majku Bertu dok je bila živa i braču sa obiteljima i nekoliko starosjedica moga Doboja .
Uđoh na vrata te stare Sinagoge iz 13 stoljeća , Šabat Šalom na vrhu skalina poželih domaćici predsjednici prof.dr Sabrini Horović. Osmjeh i dobrodošlica , ja sam Šibenčanka stigle smo tri sa našim dragim Spličanima , ulazak naše vesele skupine u taj naš stari hram , našu Sinagogu.
Prekrasna dobrodošlica domaćina , novo lice staroga hrama .Dva direktna pogotka granata kroz domovinski rat , zemljotres u 16 stoljeću mislim da smo u B…. Milosti kada čuva ta naša svetišta za nas rasutu svoju djecu čitavim Kosmosom.
Domačini nam podjeliše prekrasne darove , zahvališe poštovanom humanitarcu gospodinu Edi Tauberu za veliku pomoć i brigu, kada se zajedno sa pok.gospodinom dr Brunom Horovićem zuzimao za povratak našeg Velikog Blaga, koji su nečasni ljudi pokušali otuđiti.
Odlazak na Šabat druženje, večera u susjednoj kali.Upoznavanje sa našim domaćinima koji su došli u velikom broju da nas pozdrave.Posljednja sam za ulazak i pogled na gracioznu gospođu Blanku Danon Kurpijel , Vi ste ona naša sopranistica !!!!
Imala sam 20 setak i kusur godina kada sam je posljednji puta gledala na TV.
Da li ja to sanjam ili je to prst sudbine , sresti Veliku Primadonu danas u Dubrovniku i njenog poštovanog gospodina supruga, stvarno tog trenutka za mene to je bila velika čast.Pogotovo što smo imenjakine i moram priznati u fazi moje adolostencije (riječ pubertet se u našim kućama tada nije spominjao ) bila mi je uzor. Sve ono što je ona bila htjela sam biti i ja. Pravilan nos , svjetle oći , lice kao od alabastera , ljepotica , samozatajna …,
ja tamnoputa , orlovski nos , oniža popunjena , kosa crna ricana..temperamentna , vic za ispričat , pjesmu povest i mi Židovke volimo humor , pa makar i na svoj račun koji mi je najdraži .
Malo društvo u pročelju stola , započe svoju prvu pjesmu , našu baladu « Kad ja pođoh na Bembašu «
ja započeh preduboko i prepustismo se našoj dragoj Primadoni g. Blanki , taj glas da čujem poslije toliko godina , tu milinu B….. dara , što nagradi našu poštovanu gospođu Blanku nosiću u srcu čitav život , kao i njenu jednostavnost , toplinu kao i njenog poštovanog Bubija , plemenitih sestara Horović i njihove drage gospođe mame koja me osvojih.( ona je Zavidovička , a ja Dobojka krv nije voda , mi se uvijek pronađemo čak se sjetismo i starog našeg znanca Kakice , tako je sa Bosancima ma gdje krenuli .)
Prekrasna večera , moja prva rožata u životu , upoznavanje sa prekrasnom mladom Dubrovčankom Elazarkom , koja povremeno živi i u Americi , najvjerovatnije smo u rodu samo što nije bilo više vremena da istražujemo korjene.Ispračaj za laku noć , dobre želje do susreta ponovo u Splitu , Adios ….Kerida ..
Novo jutro Dubrovnika je svanulo , oblačno ali se ipak veselimo još jednom odlasku na Stradun , čeka nas poštovana Gosparka gospođa Ana , naš vodič kroz povijest Raguze.
Ne znam što bih prije gledala od ljepote dali našu voditeljicu pr.povijesti umjetnosti ili Tvrđu.Obadvije su neponovljive, šarmantne svaka te pljeni na svoj način da ih zadržiš zauvijek u mislima i crcu.
Hvala Dubrovniku, Horovičkama, Gospođi Blanki Danon i suprugu, svim članovima ŽOZ DUBROVNIKA, hvala našoj gospođi vodiču.
Kratka stanka iza podneva za jedan kapučino u Gradskoj dubrovačkoj kavani , odlazak u Knežev Dvor na izložbu , Ferbeže «Carskih jaja « neke sam svojedobno vidjela u Ermitražu u Rusiji kada sam bila davne 1972 godine. Neponovljive stvari za oko i dušu , stvarno Fantazija umjetnosti , majstorstva , ljepote . EVALA TI ( kako kažu moji Šibenčani )
Polazak u 15,30 minuta iz Dubrovnika sa Pjace , za budućih 25 godina …
Sa magistrale još jednom se pozdravljamo sa panoramom Malog Zatona , da li zauvjek ?
Ston moj prvi susret sa tim srednjovjekovnim gradičem od 1000 stanovnika, Kineski zid , ručak već unapred dogovoren.Mala ugodna toverna domaćin sa tisuču šibenskih prijatelja , domačice lipe šešne.Spiza čista 10 desetka kao i usluga.
Draga gospođo Nado , dragi Naš gospodine Šua , Ana , Dražena , čika Edo i teta Tilda , gospođo Beti , Majo , Morpurgovi , Kon , Šupe, Levi hvala Vam za nezaboravan ručak, druženje, zezanciju da nije bilo Vas ne bi nam bilo bilo tako lijepo , zabavno sa toliko bratske ljubavi, zezancije da sam se ismijala za sve «Suhe godine «
Gazda toverne nas je pitao tko smo , odakle smo, da se za svojih 30 i kusur godina obrta, ovaku veselu i zabavnu družinu nije vidio. Nek se vidi nek se zna , kad se bratska pjesma zapjeva Hava Nagilah , Evenu Šalom Malehem, Cena , Cena Hava naturena ..-..
Sabahom se budim , dočekujem sa osmjehom e mail , od gospođe Blanke Danon Kurpijel Jutro je moja snaga , jedan novi korak u novi dan , neka ovakvih dana i susreta bude više,
Novih poruka , novih poznanstava , jako smo daleko dragi prijatelji , a u srcima tako blizu.
Hvala Vam za novi poticaj, hvala za nezaboravni vikend u Dubrovniku , mojim Spličanima,
Hvala teti Regini Kamhi koja me je sinoć nazvala u 21,30 h , da popričamo o izletu u Dubrovnik, do sljedečeg susreta na proljeće u Mostaru .
.
Dubrovniku
U predvećerje ŠABATA
Bratskoj općini Gospara , s
Radošču dođosmo podjeliti HALU ,
Obred naših
Velikih otaca
Nojevom Arkom kada krenuh
I iskrcah nas na naš Jadran od Raguze, Splita i Šibenskih
K O R N A T A .
Blanka Atijas Levi
Šibenil , 01.11.2007 godine