Rasuta sećanja na šabačke Jevreje
U zimu 1939. Šabac je otvorio svoja vrata za 1.300 Jevreja koje niko u svetu nije hteo da primi. Još nema obeležja za ovaj plemenit čin i tragediju koja je potom usledila
Šabac – U Šapcu danas nema Jevreja. Sumornog 13. oktobra 1941. nemački vojnici su sve muškarce starije od 14 godina na najbestijalniji način umorili u bari Zasavici kod Mačvanske Mitrovice. U jednoj raci našlo se 1.057 ljudi Mojsijeve vere – 131 starosedelac, a ostalo izbeglice iz srednje Evrope, kojima je ovaj grad širom otvorio svoja vrata, u trenutku kada niko u svetu nije želeo da ih primi. Jevrejske žene i deca su u januaru 1942. prebačeni marvenim vagonima do Rume, a odatle peške do koncentracionog logora u Zemunu, gde su zauvek ostali…
Poslednje dve jevrejske porodice iz Šapca, čiji je predak Haim Avramović, kao oficir kraljevske vojske, čudom preživao zarobljeništvo u Nemačkoj, iselile su se u Izrael početkom raspada bivše SFRJ. O narodu koji je u ovom gradu živeo više od dva veka svedoče još samo jevrejsko groblje, najveće u zapadnoj Srbiji, zgrada sinagoge u Ulici Vlade Jovanovića, čije je vlasništvo neočekivano postalo sporno, i izložba o konfiskaciji i sekvastraciji imovine, koju je ovih dana pripremila viši arhivar Nedeljka Sarić, a otvorio sudija Okružnog suda Gojko Lazarev.
Spomen bez obeležja jeste i zapušteni mlin u krugu trgovinskog preduzeća „Nama”, u Ulici Janka Veselinovića, nekada vlasništvo vinarskog trgovca Jakova Vukosavljevića. Pred zimu 1939. godine u Šabac je stiglo 1.300 Jevreja iz Austrije i Čehoslovačke, čija su tri broda mesecima bila ukotvljena na Dunavu kod Kladova, jer je Rumunija zabranila prelaz preko svoje teritorije, a Engleska nije dozvoljavala useljavanje u Palestinu. Šabački gradonačelnik, doktor prava Miodrag Petrović, ponudio im je gostoprimstvo i u grad koji je imao svega 16.000 stanovnika počela je da se sliva reka ljudi.
Rođaka Petrovićevih, kasnije poznata šabačka učiteljica Mara Jovanović, zabeležila je svoja devojačka sećanja na otmene, odmerene, vredne i brižne ljude koji su govorili uglavnom nemačkim jezikom.
U starom mlinu bilo je smešteno 500 Jevreja, a ostali u žitarskim magacinima Drage Tošković i Praškoj bancina kraju Pop-Lukine ulice i po kućama u gradu i okolini. Ugledni domaćin Dragić Adamović iz Jevremovca prihvatio je sedmoro stranaca, a svoju vilu u Velikoj Vranjskoj otvorio je i predsednik opštine Petrović. Pridošlice su uspostavljale prisne veze sa Šapčanima, stariji ljudi su odlazili u čitaonicu i uzimali knjige na nemačkom i francuskom, a mladići i devojke pripremali priredbe.
Trojica Jevreja igrala su u prvom timu „Mačve”, od kojih je najveća zvezda bio Kurt Hilkovec, za koga se pričalo da je čuvenom Zamori dao pet golova.
Sa okupacijom sve se izmenilo… Jevrejima, i starosedeocima i izbeglicama, oduzeta je sva imovina i stavljena pod sekvestar, o čemu svedoči izložba u šabačkom Arhivu. Lekarima i zanatlijama zabranjeno je da rade, dodeljene su im žute trake, a krajem jula prebačeni su u logor na Savi.
Ubijanja u gradu počela su u noći između 20. i 21. avgusta 1941. Likvidirani su ugledni lekari dr Bora Tirić i dr Alfred Bata Koen, abadžija Milutin Jovanović, žitarski trgovac Rista Ukropina, zemljoradnici Milutin Petrović, Milorad Misojčić, Nikola Perić… Jevreje logoraše Nemci su naterali da mrtva tela obese po banderama u centru, a sutradan pokupe i utovare na opštinska kola kojima se vuklo đubre. Ubijeni su sahranjeni u zajedničkoj grobnici na Donjošorskom groblju.
Posle neuspelog oslobađanja grada, 25. septembra, iz Francuske je prebačena 342. pešadijske divizije, koja je sprovodila odmazdu. Oko 5.000 Šapčana, kojima su Nemci priključili i 1.057 Jevreja iz logora na Savi, naterani su da trče 23 kilometra do logora u sremskom selu Jarak. Jevreji su likvidirani 13. oktobra u zaseoku Poloj, između Save i puta Mačvanska Mitrovica – Zasavica. Jama je bila dugačka 202, široka 2-2,5 i duboka 2 metra. Na jednakom rastojanju Nemci su poboli 50 kočeva, a svaka žrtva morala je da ga opkorači, licem okrenutim jami. U leđa su pucala po dva vojnika.
Očevidac zločina, zemljoradnik iz Majura Milorad Jelesić, koji je iz šabačkog logora doveden da zakopava mrtve, ispričao je da su Nemci bili prostrli ćebe na koje su Jevreji spuštali novac, prstenje i sve što se moglo naći od dragocenosti. Ubijenim ljudima čupali su kleštima zlatne zube, a ako se nije moglo – odvaljivali su ih cokulama.
Stari mlin u krugu „Name” još postoji. Međutim, nema obeležje da su tu živeli i nestali mnogi sugrađani. Predsednik Udruženja likovnih stvaralaca Šapca Slobodan Peladić predlagao je da se zgrada prevori u muzej. Sinagoga je zapuštena. Posle rata, jevrejska zajednica u Srbiji predala je zgradu opštini, a od 1987. do 2009. godine ovde je bila smeštena periodika Biblioteke šabačke.
Ovih dana pojavio se izvesni gospodin Stefanović, koji tvrdi da je zgrada njegovo vlasništvo…
Miroljub Mijušković
objavljeno: 21/12/2009
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Rasuta-secanja-na-shabachke-Jevreje.lt.html
Rasuta Secanja Na Sabacke Jevreje