Smatra se da je Jevrejska veroispovedna opština Novi Pazar, osnovana sredinom XVIII veka, predpostavlja da su oni u ovim krajevima bili već u XVI veku,ovaj podatak vezan je za razne putopisce koji su prolazili kroz ove krajeve.
Putopisac Andre Šomat navodi da je 1807.g. u Novom Pazaru bilo oko 100 Jevreja. Putopisac Ruso piše da je 1866.g. u Novom Pazaru bilo oko 200 Jevreja. 1896.g. u Novom Pazaru je registrovano 156 jevrejskih stanovnika I to 73 muških i 83 ženskih lica.
Novi Pazar je bio raskrsnica puteva , koji su vodili za Beograd, Sofiju, Solun, Istanbul i dalje. U XVII veku Novi Pazar izrasta u veliki trgovački i privredni centar, tada je pripadao bosnskom pašaluku i bio posle Sarajeva drugi grad po veličini. Jevreji su se uvek naseljavali tamo gde su bili veliki trgovaćki centri pa tako i ove u Novom Pazaru i okolini bili su većinom dobri i pošteni trgovci.Kada su dubrovački trgovci napustili Novi Pazar, njihovo mesto su u privrednom životu nasledili Jevreji.U jednom dubrovačkom izveštaju iz 1776.g. piše da je Luka Miljković, dubrovački trgovac iz Novog Pazara, ustupio svoj bezistan jevrejskim trgovcima.
Većina novopazarskih Jevreja bili su sefardi i maternji jezik im je bio ladino. Bili su dobri susedi, porodični ljudi, vredni trgovci . U Novom Pazaru bilo je 44 jevrejskih trgovaca, Sjenica je imala 4, Duga Poljana 2, Tutin i Raška po jednog jevrejskog trgovca. Jedan Jevrejin bio je veterinar, jedan kafedžija i bilo je i limara, berberina, šnajdera, šnajderki, stolara itd. Službenici su bili bankari, trošarinci, opštinski i verski službenici. Aktivno je radilo 93 člana Jevrejske opštine a samo tri porodice nisu imale nijednog zaposlenog člana i bili su socijalni slučajevi. Jevreji se nisu bavili poljoprivredom, ali su finansirali gajenje stoke na Pešterskoj visoravni.
Najbogatiji Jevrejin Novog Pazara i okoline bio je Samuel Konforti zvani Sumbuliko, pored trgovine bio je banker osnivač i Novopazarske banke, u narodu poznatije kao Jevrejske banke.
Kuća Samuela Konfortija zvanog Sumbuliko, snimljena aug.2008.g.
Jevrejska veroispovedna opština je opstala i u periodu 1912-1915g. kada je Novi Pazar bio okupiran od Austro-Ugarske i tako sve do proleća 1942.g. U periodu između 1920-1941.g. Jevrejska veroispovedna opština je obuhvatala Novi Pazar, Sjenicu,Dugu Poljanu, Tutin i Rašku.Ukupno je u ovim mestima bilo je oko 70 porodica sa približno 304 Jevreja i to:
Novi Pazar 61 porodica 247 Jevreja
Sjenica 4 porodice 31 Jevrejin
Duga Poljana 1 porodica 10 Jevreja
Raška 2 porodice 8 Jevreja
Tutin 2 porodice 8 Jevreja
Sinagoga u Novom Pazaru bila je centar religioznog, obrazovnog i društvenog života Jevreja. Sinagoga je zidana 1857.g. i nalazila se Podhamamom pored reke Raške u samom centru. Izgradnja sinagoge počela je i završila se u toku mandata predsednika Jevrejske opštine Heskije Bahara – Čelebona. Izrada projekta za izgradnju sinagoge I opštinskog doma poverena je ing. Mihailovu Balašovu, kome je pomagao i Leon Bahar, koji je prikupljao novčane sredstva za izgradnju ovih objekata.
Strelice označavaju mesto bivše sinagoge u Novom Pazar, kao i mesto kupljenog placa za zidanje sinagoge
Uporedo sa izgradnjom sinagoge u Novom Pazaru, podignuta je i ćuprija na reci Raški. Ona je povezivala centar sa Podhamamom, gde je živeo najveći broj jevrejskih porodica.Ćuprija je bila u neposrednoj blizini Sinagoge te su je stoga i nazivali „jevrejska“, „jehudijska“ ili ,,čifutska“ ćuprija.Srušena je zbog zatvaranja ulice cara Lazara (sada Svetozara Markovića) 1960.g.
Strelica označava gde se nekada nalazila Čifutska ćupruja.
Leon Bahar bio je bio predsednik Jevrejske veroispovedne opštine Novi Pazar izabran 1936.g. i na toj funkciji ostao do početka Drugog svetskog rata. Pre ove funkcije honorarno je vodio finansijske poslove jevrejske opštine , jedno vreme bio i njen podpredsednik, dok je zvanično radio u jevrejskoj banci u Novom Pazaru.
Kuća braće Bahar u centru Novog Pazara.
U tom periodu opštinski odbor Jevrejske veroispovedne opštine Novi Pazar, doneo je tri vrlo važne odluke : ograđivanje, uređenje i čuvanje jevrejskog groblja u Potok Mahali. Sa južne strane u ulici Donji Aleksinac, groblje je ograđeno debelim kamenim zidom sa dvokrilnim ulaznim vratima kao i jednim jednokrilnim vaima. Sa ostalih strana groblje je ograđeno debljim tarabama i bodljikavom žicom. S desne strane od ulaza u groblje bila su postavljena četiri stola sa klupama od dasaka, za odmor posetilaca. Na ovom groblju su sahranjivani Jevreji iz svih mesta koji su pripadali Jevrejskoj veroispovednoj opština Novi Pazar. Na severnoj stani groblja nalazila se kuća u kojoj je stanovao čuvar groblja sa porodicom, koji je groblje uređivao, čistio i čuvao. U Jevrejskoj veroispovednoj opštini Novi Pazar, postojala su tri društva . Društvo za podizanje novog jevrejskog hrama (Tavot anavim), Dobrovoljno društvo za pomaganje sirotinje (Tiferet bahurim) i Mesna cionistička organizacija, osnovana 1930.g.
Pred sam početak rata, Odbor jevrejske opštine i njegovi članovi, obilazili u jevrejske porodice u ovom regionu i upozorile ih na dolazeću opasnost. Upozoravale su ih i opominjale komšije da se sklone i sakriju , ali stav vežine Jevreja bio je da će ostati u svom gradu i da dele sudbinu svojih sugrađana.Jevrejske porodice u Raškoj, ponašale su se malo drugačije , porodica Isaka i Rene Papo, pobegla je i krila se u podkopaoničkom selu Jelakce, porodica veterinara josipa Franje pobegla je i krila se u selima na Goliji. Obe porodice su preživele ratne strahote Drugog svetskog rata.
U proleće 1942.g. nastali su crni dani za Jevreje Novog Pazara,ponižavanje Jevreja, maltretiranje, zlostavljanje i mučenje počelo je prvih dana okupacije.Odmah su registrovane njihove kuće, svi su obeleženi žutim trakama sa Davidovom zvezdom. Na izlogu svake jevrejske radnje pisalo je krupnim slovima na nemačkom jeziku JUDEN GESCHÄFT . Uporedo sa tim krenula je i pljačka jevrejske pokretne i nepokretne imovine.To su bili najtragičniji dani za Jevreje Novog Pazara, dani koji su nagoveštavali njihovu likvidaciju. Aprila 1942.g. na praznik Purim,uhapšeni su svi Jevreji u gradu , od novorođenčadi, starih, bolesnih, iznemoglih ljudi i žena. Zatim je oterano i likvidirano na Starom sajmištu u Beogradu, preko 200 Jevreja iz Novog Pazara, Duge Poljane i ostalih mesta. Ujedno je nemačka policija pretresla sve prostorije sinagoge i kancelarije jevrejske opštine . Prvo su demolirali sinagogu, zatim u dvorište izbacili matične knjige rođenih, venčanih i umrlih, celokupnu arhivu jevrejske opštine. Zatim su sve to spalili i bacili u reku Rašku. Nameštaj iz svih prostorija, nemaci su preneli u svoje prostorije i kancelarije. Tako su uništili sve materijalne tragove koji su stvarani kroz vekove a svedočili su o životu i radu Jevreja u Novom Pazaru.
Za vreme rata organi albanske vlasti su u prostorijama sinagoge smestile izbeglice iz Bosne.Početkom novembra 1944.g. saveznička avijacija je tri puta bombardovala Novi Pazar i tom prilikom je znatno oštećena zgrada sinagoge. Posle oslobođenja zgradu sinagoge i jevrejske opštine koristio je Sekretarijat za unutrašnje poslove Sreskog narodnog odbora deževskog sreza. Kasnije je ugostiteljsko preduzeće ,,Lipa“ ove prostorije adaptiralo i koristilo za zgradu gradske vešernice. 1979.g. kada je Novi Pazar zadesila velika poplava nestala je zgrada sinagoge.
Posle rata izvedena je statistika o broju Jevreja, nastanjenih pre rata na području Novog Pazara, Sjenice, Duge Poljane,Tutina i Raške, zatim ubijenih, preživelih i onih koji su otišli u Izrael.
MESTO BROJ STANOVNIKA IZGUBILO ŽIVOT PREŽIVELI OTIŠLI U IZRAEL
Novi Pazar 245 217 20 8
Sjenica 38 9 17 12
Duga Poljana 10 10 - -
Raška 14 - 9 5
Tutin 13 6 4 3
Posle rata većina preživelih Jevreja iz ovih krajeva otišla je za Izrael, nekoliko njih se preselilo u Beograd i u druge gradove Jugoslavije. Poslednji Jevrejin u Novom Pazaru, Moša Mentović sa svojom porodicom preselio se za Beograd 1972.g. Od te godine u Novom Pazaru nema više Jevreja.
Novi Pazar , centar oko 1970.g.
PUTOVANjE PO SRBIJI
NOVI PAZAR AUGUST 2008
CILJ MOG ODLASKA:
Snimiti jevrejsko groblje koje se nalazi u POTOK MAHALI u ulici Donji Aleksinac,površine 18a 26m²,(K.P. 125, posedovni list 2260). Na skicama ove parcele nije nacrtana kapela na jevrejskom groblju jer su svi planovi iz 1952.god.. Ali definitivno znam da je čuvareva kuća postojala pre II sv.rata, on jet u živeo i održavao groblje.
Takodje trebam da pronadjem gde se nekada nalazio plac bivše sinagoge kao i plac kupljen pre II sv.rata za zidanje sinagoge u Novom Pazaru (nalazi se na K.P.2057, posedovni list 2260).
Autobusom iz Niša posle 6 sati putovanja stigla sam u Novi Pazar u popodnevnim satima. Smestila sam se u Hotel ATLAS, na samoj pijaci i raskrsnici glavnog puta za Crnu Goru, nisam znala da možda i ima boljeg smeštaja ali ovo je u blizini centra.
Temperatura od 37 C nije me sprećila da u popodnevnim satima krenem sa Nadžibom Kočanom istoričarem i Tanjom iz Muzeja RAS, kao i Mijom Radovićem istoričarem ,starim 87.godina , na jevrejsko groblje u Novom Pazaru.
Jevrejsko groblje nalazi se u Potork mahali u ulici Donji Aleksinac, prostire se na 18 a i 26 m2, na K.P. 125, posedovni list 2260.
Nemoguće je naći ulaz, postoji rastinje, šiblje, ambrozija, djubre, spomenici su polomljeni, uništeni, raskopani, dislocirani sa svojih mesta, prekriveni sa biljnom plesni koja ih „napada“, znači čitav „milje „ koji inače zatičem na napuštenim jevrejskim grobljima, u mestima gde nema više Jevreja.
Ulazim u groblje, sa željom da slikam ostatke jevrejskog groblja, sa mnom polazi Nadžib. Tanja i čika Mijo ostaju kraj drva spremljenih za grejanje, koja se nalaze na delu gde može da se udje u groblje.
Na jednom delu groblja postoji zauzeće dela grobljanske parcele sa dve – tri kuće kao i pomeranje ograde u korist okolnih kuća, tako da divlja gradnja uzima maha i jedno je sigurno da groblje polako nestaje.
Čika Mija istoričar, krepak starac, koji završava svoju knjigu o Jevrejima Novog Pazara kaže mi da je ovo jevrejsko groblje u Potok mahali nekada bilo najlepše održavano i uređeno groblje i tako je bilo sve do početka II svetskog rata, postojala je divna zidana ograda u to vreme koja je ograničavala groblje sa jedne strane dok je sa drugih strana groblje bilo ograđeno drvenom ogradom (nešto kao tarabe). Pre nego što su Jevreji iz Novog Pazara kupili ovu parcelu za groblje, sahranjivali su se u delu grada koji se zove SVOJBOR, na grčkom groblju.
Pravim seriju snimaka na ovom groblju /276 fotografija/ .
Posetu groblju završavamo posle sat vremena i krećemo ka centru gde mi moji prijatelji pokazuju jevrejske kuće koje još odolevaju vremenu i nalaze se u centru Novog Pazara, kuća Samuela Konfortija koji je držao kafanu KORZO, stambeno poslovni objekat braće Bahar, kuća Binje Bahara trgovca kao i kuća Morica Papa trgovca.
Zavšavam naporan dan i opraštam se od domaćina.
Sutradan se u 08h ujutru nalazim se u muzeju RAS, sa Nadžibom Kočanom i istoričarem Mijom Radovićem, odlazimo da mi čika Mija pokaže mesto gde je bila sinagoga u Novom Pazaru kao i plac koji je 1937.god. kupila Crkveno školska jevrejska opština u Novom Pazaru, za zidanje nove sinagoge, odmah pored stare sinagoge, ali je II svetski rat sprečio da se to izgradi.
Na kraju ulice koja se danas /2008.g./zove Svetozara Markovića, / nekada ul.Cara Lazara/, nailazimo na mesto gde je bila tkz. Čifutska ćuprija, snimam mesto gde se nekada prostirala ova ćuprija, danas je to uređen kej a Čifutske ćuprije nema jer je od starosti propala, pa su je jednog trena srušili i napravilim kamenom ozidan kej.
U ulici Svetozara Markovića br.4, nalazi se kuća Jevrejina zvanog Sumbuliko /Samuel Konforte/, danas u njoj žive neki drugi ljudi, Sumbulika koji je imao ovu najlepšu kuću u gradu nema odavno.
Ovaj deo grada zovese PODHAMAM, nalazi se ispod starog hamama ka reci Raški, tu je stanovalo najviše Jevreja iz Novog Pazara (danas je to ugao ulice 7 jula i ul.Dr.Tirša i izlazio je do dela grada SVOJBOR, sve do reke Jošanice.
Izmedju ulica Svetozara Markovića br.4 i ulice 7.jula, sam kej ulica Prvog maja, nalazila se sinagoga u Novom Pazaru zidana od ćerpića kao i prostor kupljen za novu sinagogu i opštinske prostorije.
Ostatke sinagoge koja je bila već urušena odnela je poplava 1979.god. i tako je sve unušteno.
Pravim seriju snimaka, da to ipak ostane u dokumentaciji ako neko reši da istražuje ovo područje.
Rastajem se od svojih domaćina koji mi objašnjavaju da je drugi deo zgrade današnjeg Katastra, ustvari bila privatna kuća Jevrejina Moše Bahara trgovca iz Novog Pazara, na kojoj je kasnije dozidan sprat, za vreme II sv.rata služila je kao zgrada specijalne policije.
Treći dan u Novom Pazaru počinjem odlaskom u MUZEJ RAS, tamo me čeka čika Mija Radović sa ćerkom Mirjanom, ni vrućina od 37 C ga nije sprečila da me i danas sretne.Istoričarima iz Muzeja sam ostavila na poklon sve fotografije koje sam uradila ovih dana u Novom Pazaru, fotografije jevrejskog groblja, jevrejskih kuća i svih bitnijih mesta u Pazaru.Kupujem knjige koje će mi značiti a gde se nalaze stare fotografije jevrejskih kuća i stare slike iz Novog Pazara.
Spoljna temperature je i dalje 37 C, a u kancelarijama Muzeja,mislim još i viša. Odlazim na stanicu da kupim autobusku kartu za povratak kući, nažalost ne prodaju karte, nije mi baš jasno zašto ali nije mi ni jasno da iz Novog Pazara ide samo jedan autobus do Niša, a iz Niša ide pet autobusa dnevno do Novog Pazara. Još jedna noć u Novom Pazaru i rano ujutru odlazim kući.
Na slikama: MIJA RADOVIĆ ISTORIČAR IZ NOVOG PAZARA I U POZNIM GODINAMA ISPISUJE ISTORIJU JEVREJA U NOVOM PAZARU I NE DA DA SE USPOMENA NA NJIH ZABORAVI. AUG.2008 JASNA ĆIRIĆ
Mija Radović
Mija Radović
Jasna Ćirić, avgust 2008.