Proroci I Kraljevi U Svetom Gradu

Marina Vulićević
Proroci i kraljevi u Svetom gradu
Više od tri hiljade godina Jerusalima opisao je britanski istoričar Sajmon Sibag Montefjore u svojoj knjizi
„Jerusalim biografija”

lamed5.jpg

Istorija čitavog sveta u jednom gradu, Jerusalimu, svetom i raskalašnom u isti mah, koji postoji na zemlji i na nebu; mestu osude na smrt, vaskrsenja i vaznesenja Isusa Hrista, razaranom, ponovo građenom, deljenom i prisvajanom. Oduvek je to bila i obećana jevrejska zemlja.
Kao da je vremenom opstajala stalna neime-novana sila koja je težila da se naruga njegovoj svetosti, a oni koji su očekivali stalnu mističnu ushićenost u Jerusalimu ostajali su pokunjeni.
„Svako ko sanja o Jerusalimu, svaki njegov posetilac u svim razdobljima, od Hristovih apostola do Saladinovih ratnika, od viktorijanskih hodočasnika do današnjih turista i novinara, stiže u grad s vizijom autentičnog Jerusalima, a potom oseti gorčinu i razočaranje pred onim što zatekne.”
U svoje vreme Gogolj je proveo jednu noć u molitvi kraj Svetog groba, ali je izjavio da nikada nije bio tako nezadovoljan stanjem svoje duše. Flober je Jerusalim smatrao „đavolski veličan-stvenim”, Tekeri je zaključio „da tu nema mesta gde nije počinjeno neko nasilje, neki idol slavljen uz krvave obrede”.
Melvil je ovaj grad nazvao „lobanjom koju su opkolile vojske mrtvih”, a Edvard Said, palestinski hrišćanin rođen u Jerusalimu i profe-sor književnosti na Univerzitetu „Kolumbija” u Njujorku, sećao se da je njegov otac mrzeo Jerusalim zato što ga podseća na smrt. Amos Oz u svom romanu „Moj Mihael” pitao se može li se iko u Jerusalimu osećati kao kod kuće, čak i ako tu živi sto godina.
Više od tri hiljade godina Jerusalima opisao je britanski istoričar Sajmon Sibag Montefjore u svojoj knjizi „Jerusalim biografija”, bestseleru nefikcije broj jedan u Velikoj Britaniji čitava četiri meseca, koji je u vrhu lista čitanosti u Izraelu, Americi i velikom delu Evrope. Delo je predstavljeno i u vidu televizijske serije na kanalu Bi-Bi-Si 4, a kod nas ga je objavio Evro-Đunti, u prevodu sa engleskog Gordane Subotić.
Sajmon Sibag Montefjore u jednom intervjuu izjavio je da je biografiju Svetog grada osmislio na način dovoljno zanimljiv za sve, čak i za one koji ga nisu posetili ili prethodno slušali o kralju Davidu ili krstašima.
Pred čitaocem defiluju proroci, kraljevi, sveštenici, lepe i opasne žene. To je istorija opi-sana kroz živote ljudi i njihove velike žrtve, porodice koje su stvorile Jerusalim – Davidovu, Makabijevu, Irodovu, Umajadinu, kuće Boldvina, Saladina, Huseinija, Halidija, Spaforda, Rotšilda i Montefjora.
Opis se završava stvaranjem Jevrejske države 1948, a zatim i zbivanjima iz 1967, arapsko-izraelskim Šestodnevnim ratom koji je „nametnuo odlučan prekid” (kralj Husein priznao je da su mu dani između 5. i 10. juna te godine bili najgori u životu, izgubio je polovinu svoje teritorije i Jerusalim).
Ova knjiga je epska, avanturistička priča dostojna velikih filmskih spektakla u duhu „Bena Hura” ili „Pada Rimskog carstva”, ali i povest koja pokazuje princip težnje suštinskom posedo-vanju onoga što se voli.
„Moj zadatak bio je da pronađem činjenice, a ne da presuđujem tajnama različitih religija”, istakao je autor.
Iako prikazuje stalne sukobe, manipulativne vladare, gospodare rata žednih krvi, genocidne imperatore čije su odluke ostavile traga u trajnim sukobima Izraela i Palestine, onaj ko čita nije podstaknut da zauzme bilo čiju stranu. „Svako ko želi da shvati religijske i političke strasti koje uobličavaju moderni svet imaće koristi od ove knjige”, stoji u jednoj od recenzija.
Mnogo je kultura umreženo u Svetom gradu, a svoj „trenutak” imali su Rimljani, krstaši, pred-stavnici Otomanskog carstva, Arapi, Jevreji, Britanci, Francuzi, Rusi, Kopti, pravoslavni Jermeni, Gruzini, Srbi, Etiopljani, protestanti, Amerikanci…
„Jerusalim je nekada smatran središtem sveta, a danas je to istinitije nego ikada - grad je žarište borbe između Avramovih religija, svetilište sve rasprostranjenijeg hrišćanskog, jevrejskog i islamskog fundamentalizma, strateško bojno polje sudara civilizacija, linija fronta između ateizma i vere, zvezda vodilja sekularne fascinacije, pred-met vrtoglavog stremljenja teorijama zavere i internetskog stvaranja mitova, i večito osvetljena scena pred kamerama, u današnjem svetu u kojem vesti ne traju duže od dvadeset četiri sata”, piše autor.
Sajmon Sibag Montefjore (1965) inače je autor i uzbudljivih biografija o ruskoj carici Katarini Velikoj i Potemkinu, kao i o Staljinu, „koje se gledaju kao HBO serije”, a predaje istoriju na Univerzitetu u Kembridžu. Jevrejin čiji je slavni predak Mozes Montefjore jedan od važnih junaka ove knjige, čovek koji je bio najčuveniji i najbogatiji jerusalimski dobročinitelj u 19. veku (često je kanalisao i novac Rotšilda).
Knjiga „Staljin: dvor crvenog cara” S. S. Montefjora (Laguna, 2007), osvojila je nagradu za istorijsku knjigu godine koju dodeljuje British book awards. Montefjore je napisao i roman „Sašenjka” (IPS, 2009).

Jerusalim u srpskoj epici

Srpske narodne pesme pominju Jerusalim kao mesto u kojem Bogorodica šeta sa malim Hris-tom, i kao mesto podviga i smrti patrijarha Save Jerusalimskog (Mirjana Detelić „Epski gradovi”, Balkanološki institut SANU), a sledeći stihovi „Propasti carstva srpskoga”, pesma Kosovskog ciklusa, daju da se nasluti kako je reč zapravo o nebeskom Jerusalimu: „Poletio soko tica siva/ Od svetinje od Jerusalima,/ I on nosi ticu lastavicu./ To ne bio soko tica siva, /Veće bio svetitelj Ilija;/ On ne nosi tice lastavice,/ Veće knjigu od Bogorodice.

Politika

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License