Propovjednik Crtica O Predavanju Eliezer Papo

Kanon Hebrejske Biblije sadrži tri literarna korpusa koja potiču iz različitih perioda: Petoknjižje (najdrevniji - i stoga i najautoritativniji stratum kanona), Proroke (u ovom korpusu sadržane su kako knjige samih proroka – tako i i istorijografska djela pisana u vrijeme djelovanja proroka) – te Spise. Ovaj posljednji korpus posebno je interesantan zbog vlastite heterogenosti. – U njegov satav ušla su djela potpuno različitih pravaca misli – koji pružaju vrlo različite, često i sasvim oprečne slike svijeta. Nerijetko, ta djela imaju polemički karakter i nastala su kao odgovor na književne uratke rivalnih škola ili mislilaca (tako, na primjer, Knjiga o Rut teško da je šta drugo nego li univerzalističko-humanistički odgovor na uskogrudo-obskurnu etnocrentičnost Knjige Ezrine i Knjige Nehemijine).

Jedna od najinteresantnijih knjiga ovog korpusa je Knjiga Propovjednikova. Njen autor negira eshatološko-mesijansku viziju istorije (toliko tipičnu za jedno drugo djelo sadržano u Spisima, za Knjigu Danijelovu s kojom, i inače, naš autor teško da dijeli bilo koji svjetonazor). – Po njemu, istorija se ciklično i besprekidno ponavlja («što je bilo - ono će i biti – i nema ništa novo pod suncem»). Sa nemalo skepse on dovodi u pitanje vjeru u zagrobni život i nagradu na drugom svijetu, poteško izlazi na kraj sa vlastitim pesimizmom i izvjesnim nihilizmom koji proizilaze iz njegovog sagledavanja pojedinca kao prolazne – i, sljedstveno, poprilično beznačajne kategorije – da bi, na kraju, utjehu (za sebe i za čitaoce) pronašao u mogućnosti uživanja u plodovima vlastitog rada (koju smatra božanskim darom) i u mudrom raspolaganju životnom energijom koja, ma koliko beznačajna iz perspektive Istorije ili Univerzuma, pravilno investirana može biti izvorom radosti za pojedinca.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License