Ivan Ninić
Izraelsko-palestinski odnosi nakon povlačenja iz Pojasa Gaze
Privredni oporavak i teror ne idu zajedno
Izraelska štampa podseća svoje čitaoce da povlačenje iz Gaze predstavlja značajan i dobrovoljan ustupak Palestincima, kao prvi korak na putu ka miru. U Izraelu su svi jedinstvenog stava da je druga strana sada na potezu da dokaže spremnost ka tom putu. Sprečavanje terora bio bi pravi dokaz da su Palestinci okrenuli list u svojoj istoriji i počeli novo poglavlje u stvaranju sopstvene države. Američki general Viljem Vard pomoći će im da organizuju snage bezbednosti kao oružano jezgro Palestinske autonomije u borbi protiv terorističkih organizacija Hamasa, Islamskog džihada i drugih. Bušova administracija jasno daje na znanje Palestincima da je sada njihov potez na redu u kreiranju novog Bliskog istoka. Miljenik administracije, Arijel Šaron, biće ostavljen na miru za neko vreme da konsoliduje svoj uzdrman položaj u stranci Likud i da u međunarodnoj zajednici pokupi poene zbog uloge u povlačenju iz Gaze. Nekadašnji izraelski šampion popularnosti u Americi, Benjamin Netanijahu, ne može da izađe iz pozamašne senke izraelskog premijera.
Lament nad Gazom se u Izraelu ublažuje podsećanjem da taj grad nikada nije bio srećan za Jevreje. Zar nije prostitutka iz tog grada onemoćala biblijskog junaka Samsona koji je sa krajnjim naporom srušio gazanske kapije? Još mnogo pre Šestodnevnog rata i zauzimanja Pojasa, Izraelci su govorili: "Idi u Gazu", sa značenjem "Idi do đavola". Šabtaj Cvi, lažni mesija iz 17. veka rođen u Gazi, zaveo je dobar deo Jevreja u turskoj carevini i istočnoj Evropi, da bi se nakon toga poturčio i bio pokopan u crnogorskoj zabiti, gusarskom gradu Ulcinju. Ben Gurion, držeći se cionističke doktrine, nije bio za zauzimanje, niti za okupaciju Gaze, prema pravilu: što više teritorije sa što manje Arapa.
Vlada Arijela Šarona preduzima maksimalne mere da na diplomatskom planu i međunarodnoj privredi Izrael dobije u kvalitetu žrtvovanjem teritorija. Živa diplomatska aktivnost oseća se posebno sa muslimanskim zemljama. Postoje realne šanse da Izrael poboljša svoje odnose sa zemljama Magreba i nekim državama Zaliva. Posebno se podvlači aktivnost da se uspostave odnosi između Pakistana i Izraela, pa čak i sa Irakom. Upravo je potpisan ugovor između izraelske Bank Hapoalim i turske C-Kreditne banke, prema kome Izraelci postaju prvi put većinski akcionari u jednoj muslimanskoj banci. Govori se i o tome da će Saudijci ublažiti embargo prema firmama koje posluju sa Izraelom. Sve su to pozitivni signali za jevrejsku državu koji su svakako vezani za povlačenje iz Gaze. Sastanak američkog predsednika Buša i izraelskog premijera Šarona prvog dana boravka u Njujorku na zasedanju Ujedinjenih nacija, odvijao se na zadovoljstvo Izraelaca. Bušova izjava bila je jasna - jedna strana je uradila značajan pomak ka miru i sada Palestinci treba da preduzmu adekvatne korake.
Za sada, izraelska pozicija je jasnija od palestinske. Arijel Šaron, pored međunarodne aktivnosti treba da se učvrsti na domaćoj političkoj sceni, pre svega, ako je moguće, u svojoj stranci Likud. To pokušava da postigne manjim ustupcima desnici i prolongiranjem izbora u stranci. Septembar će proći u znaku zasedanja UN, u oktobru su veliki praznici u Izraelu, u novembru i decembru definisaće se pitanje graničnih prelaza iz Gaze u Izrael i Zapadnu obalu, iz Gaze u Egipat i otvaranje i kontrola luke i aerodroma. Ta su pitanja od životne važnosti za palestinsku ekonomiju, ali i izraelsku bezbednost. U januaru će palestinski izbori pokazati odnos snaga među novim susedima. Nakon toga, prema rezultatima izbora, redefinisaće se izraelska odbrambena strategija. Nagoveštava se modernizacija izraelske vojske u tehničkom i taktičkom pogledu. Odbrambeni zid nastavljaće da se izgrađuje, uz odgovarajuće korekcije maršrute, jer je pogodan za borbu protiv infiltratora, ali raketno gađanje izraelskih naselja ne može da spreči. Upravo u tom segmentu će Izraelske odbrambene snage (IDF) da modifikuju svoju strategiju i to na četiri nivoa, zavisno od eskalacije sukoba.
Nastaviće se izgradnja na Zapadnoj obali u nekoliko naselja, najviše pet, koja Izrael ni po koju cenu neće napustiti.
Jerusalim, kao kruna razrešenja izraelsko-palestinskog sukoba, biće okružen izraelskim naseljima, sem u jednom, severo - istočnom delu, koji bi omogućio da Zapadna obala bude povezana s arapskim svetim mestima u tom gradu. Ono što je važno u vezi sa Jerusalimom je da međunarodna zajednica, više nego u drugim delovima Bliskog istoka, bude zadovoljna razrešenjem spora. Vatikan pre svega, pošto je njegov stav presudan u mnogim katoličkim zemljama. Stabilnost položaja Izraela u velikoj meri zavisi od mišljenja Vatikana.
Palestincima su poznati reperi izraelske strategije. Sve ne može da dobije nijedna strana. Obe moraju da se pomire sa bolnim ustupcima. Pre druge intifade, tadašnji izraeski laburistički premijer Ehud Barak i američki predsednik Bil Klinton velikodušno su ponudili Jaseru Arafatu 95 odsto teritorija zauzetih Šestodnevnim ratom. Palestinski predsednik nije prihvatio ponudu. Nekoliko hiljada ljudi je izginulo i na jednoj i na drugoj strani. Sada se ukazuje Palestincima nova šansa da stvore nešto što nikada, ni u jednoj istorijskoj epohi, nije postojalo: Palestinu kao državu. Nova državna tvorevina je na vidiku, međunarodni kapital je gleda sa simpatijama i zanimanjem. Čak je i Izrael spreman da lobira i pribavi za palestinsku stvar 2,2 milijarde dolara, da stvori ekonomsku oazu za proizvodnju robe koja bi se prodavala u supermarketima širom sveta. Sve je to moguće, uz dva uslova: sprečiti teror i reći "Da".
Danas, 17-18. 9. 2005.