Principi Medunarodne Saradnje U Otkrivanju Hvatanju

Rezolucija Generalne skupštine 3071 (XXVIII) od 3. decembra 1973.
Generalna skupština,
Sećajući se rezolucija 2583 (XXIV) od 15. decembra 1969. 2712 (XXV), od 15. decembra 1970, 2840 (XXVI) od 18. decembra 1971. i 3020 (XXVII) od 18. decembra 1972,
Uzimajući u obzir posebnu potrebu za međunarodnom akcijom da se obezbedi sudsko gonjenje i kažnjavanje osoba krivih za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti,
Razmotrivši principe zakonskog predloga o međunarodnoj saradnji u otkrivanju, hvatanju, izručivanju i kažnjavanju osoba krivih za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti,
Izjavljuje da Ujedinjene nacije sledeći principe i ciljeve iznete u Povelji, koji se tiču unapređivanja saradnje među narodima i održavanja međunarodnog mira i bezbednosti, proklamuje sledeće principe međunarodne saradnje u otkrivanju, hvatanju, izručivanju i kažnjavanju osoba krivih za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti:
1. Ratni zločini i zločini protiv čovečnosti, gde god počinjeni, biće predmet istrage, a osobe za koje postoje dokazi da su počinile takve zločine biće podvrgnute gonjenju, hapšenju, suđenju i, ako se nađe da su krive, kažnjene.
2. Svaka država ima pravo da sudi svojim državljanima za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti.
3. Države će međusobno sarađivati na bilateralnoj i multilateralnoj osnovi sa ciljem zaustavljanja i sprečavanja ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti, i preduzimaće domaće i međunarodne mere u tom cilju.
4. Države će jedna drugoj pomagati u otkrivanju, hvatanju i izvođenju pred sud osoba osumnjičenih da su počinile takve zločine i, ako im se dokaže krivica, u njihovom kažnjavanju.
5. Osobe za koje postoje dokazi da su počinile ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, biće podvrgnute suđenju, a ako se pronađe da su krive, biće kažnjene, onako kako je to uobičajeno u zemljama u kojima su počinile te zločine. U tom smislu, države će sarađivati u pogledu izručivanja takvih osoba.
6. Države će sarađivati jedna sa drugom u prikupljanju informacija i dokaza koje bi doprinele da se izvedu pred sud osobe spomenute gore u paragrafu 5, i izmenjivaće takve informacije.
7. U skladu sa članom I deklaracije o teritorijalnom azilu od 14. decembra 1967, države neće davati azil bilo kojoj osobi ako postoje ozbiljni razlozi da se smatra da je počinila zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovečnosti.

8. Države neće preduzeti nikakvu zakonodavnu ili drugu meru koja može da ugrozi međunarodne obaveze koje su preuzele u pogledu otkrivanja, hapšenja, izručivanja i kažnjavanja osoba krivih za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti.
9. Pri saradnji sa ciljem da se otkriju, uhvate i izruče osobe protiv kojih ima dokaza da su počinile ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, i ako se nađe da su krive, pri njihovom kažnjavanju, države će delati u skladu sa odredbama Povelje Ujedinjenih nacija i Deklaracije o principima međunarodnog prava koje se tiču prijateljskih odnosa i saradnje među državama u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License