Prilozi za biografiju biskupa đakovačkog Antuna Akšamovića
Veljko Đurić Mašina
Književne novine, 15-31. oktobar 2003.
Jedan od kontroverznih prelata Rimokatoličke crkve ovoga veka sa prostora Balkana bio je biskup Antun Akšamović - zaređen 1900. godine (u danima proslave 50-godišnjice biskupovanja Josipa Juraja Štrosmajera), od 1902. profesor Bogoslovskog sjemeništa na predmetu: moralno i pastoralno bogoslovlje, od 1915. rektor Sjemeništa, od 1916. vikarni biskup Đakovačke biskupije, od 1920. do smrti 1959. biskup „bosansko-, -đakovački i srijemski". (Naimenovanje za biskupa skoro da je dovelo do diplomatskih neprilika između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Vatikana, jer Kurija nije obavestila Vladu u Beogradu o svojoj odluci, što je uobičajeno u takvim slučajevima. Sve nesporazume razrešio je lično regent Aleksandar Karađorđević).
Prvi period Akšamovićevog biskupovanja bio je u znaku onog jugoslovenstva kako ga je shvatao i formulisao biskup Štrosmajer: „Program svoga rada istakao sam geslom: „Sve za vjeru i jedinstvo crkava… Ovo je bila u jezgri deviza velikog našeg vladike Strossmayera, te mislim da ću time iskazati svoje štovanje i harnu uspomenu prema svojem velikom učitelju i ocu… Duša je Strossmayerova utješena! Plemena se naša složiše i osnovaše sebi državu. Bogougodni genij Jugoslovenski dade joj divno ime kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca…. Osnovala se voljom i samoodređenjem našega naroda mlada Jugoslavija… Duh sadašnjega vremena naziva se duhom slobode, duhom jednakosti i bratimstva, duhom narodnosti i domoljublja.."!
Tridesetih godina biskup Akšamović je prihvatio frankovačku ideologiju i ustaške ideje. Proglašenje Nezavisne države Hrvatske 10. aprila 1941. dočekao je kao ostvarenje dugogodišnjeg sna. A ta ustaška država trebala je unutar sebe da reši srpsko nacionalno i versko pitanje. Hrvati su ozvaničili svoje ustaško „sveto trojstvo" govorom ministra Mile Budaka u Gospiću, juna 1941. godine: „Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti a ostale prevesti u katoličku vjeru i tako pretopiti u Hrvate".
Biskup Akšamović je 22. aprila pismom pozdravio poglavnika Antu Pavelića, onako kao što su to uradili i drugi prelati: „… Biskup i svećenstvo starodrevne biskupije đakovačke, koja je kroz vjekove krvlju branila najsvetije ideale Hrvatskoga naroda: Krst zlatni i slobodu zlatnu - idući svijetlim stazama prošlosti, u svetom zanosu moli himnu zahvale Bogu Svemogućemu na divnom daru u Svetoj Godini Hrvatskoga naroda: Uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske…"2
Biskup Akšamović je, kao i ostali rimokatolički crkveni prelati u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, prekrštavao pravoslavne Srbe u svojoj biskušgji i tako dao priličan doprinos prozelitizmu. O prekrštavanju je sačuvano u arhivima dovoljno autentičnih i verodostojnih dokumenata koji nedvosmisleno potvrđuju biskupovu antipravoslavnu delatnost. Mnogi od tih dokumenata pominjani su ili citirani u različitim obimima.3
Biskup Akšamović je, zajedno sa profesorima Bogoslovskog sjemeništa, franjevcima i svim podređenim sveštenicima nasilno pokatoličavao pravoslavne Srbe i pretvarao pravoslavne hramove u rimokatoličke. Vrhunac pripreme verskog terora bio je štampanje i rasturanje letka „Prijateljski savjet" u leto 1941. godine u kome je jasno najavljivao: „Gospodin Isus Krist je objavio da će biti jedan ovčinjak i jedan pastir… To znači: bit će jedna Crkva i jedan vrhovni crkveni poglavar, koji je Kristov namjesnik na Zemlji i vrhovni svećenik u Kristovoj Crkvi. To jedinstvo treba da provedemo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj…. Biskup đakovački primio je do sada u Svetu Katoličku Crkvu na hiljade građana, koji su od državnih vlasti dobili svjedodžbu čestitosti…"4
Biskup Akšamović je, za svoje zasluge hrvatskoj ustaškoj državi, dobio od poglavnika Ante Pavelića orden „Red za zasluge - velered sa zviezdom".5
Ovaj tekst predstavlja mali doprinos tvrđenju da je biskup Akšamović aktivno učestvovao u prekrštavanju u dogovoru sa vlastima hrvatske ustaške države.6
Dokumenta koja su se do 1990. godine čuvala u arhivama u Hrvatskoj verovatno su doživela „sređivanje", odnosno uništavanje. A „sređivanje" je dug nove hrvatske politike Rimokatoličkoj crkvi za njen doprinos dolasku na vlast. Stoga je njihova vrednost tim značajnija. Publikovanje dokumenata je samim tim spasavanje od propasti i zaborava.7
I.
Prepiska biskupa Akšamovića i hrvatskih ustaških vlasti o prekrštavanju: „BISKUPSKI ORDINARIJAT Djakovo, 3. listopada 1941. DJAKOVO
Broj: 3533/941.
Predmet: Tenje, fil. mjesto župe Osijek III, otvorenje nove župske ispostave.
Nezavisna Država Hrvatska VELIKA ŽUPA BARANJA -VJERSKI ODSJEK OSIJEK I
Na temelju dobivenih vijesti od župskih ureda moći će se u mjestu Cepin i u mjestu Tenje obaviti vjerozakonski prelazi grčko-istočnih žitelja tih mjesta u masama od nekoliko hiljada žitelja dne 12. listopada o.g. Za ove svečane prelaze dana su posebne upute, te se jedan primjerak ovdje prilaže uglednom Naslovu znanja radi.
Umoljava se ugledni Naslov da izvoli od državnog ravnateljstva za ponovu, Vjerski odsjek u Zagrebu, hitno ishoditi najveru za naplatu troškova u svrhu otvorenja nove župske ispostave, u Tenju.
U Cepinu nije za sada potrebit nikakav novi trošak, budući prelaznici mjesta Čepina automatski se uključuju u administraciju župe Cepin.
U Tenju je sasvim druga potreba. Selo Tenje je udaljeno od Osijeka 7 km. Prelazom grčkoistočnjaka u katol. Crkvu umnožava se broj rimokatolika do blizu 5.000 ljudi. Samo školske djece će biti oko 600. Uslijed toga isti dan iza velikoga masovnoga prelaza 12. listiopada o.g. treba da ondje bude odmah postavljen samostalan upravitelj župske ispostave sve dotle dok se uzmogne sa Ministarstvom Pravosudja i Bogoštovlja provesti postupak za utemeljenje nove rkt. župe koja će brojiti oko 6.000 katoličkih vjernika. Budućega župnika platiće vjernici te župe iz vjerskog prireza koji će se odrediti na dan utemeljenja iste župe, ali ovo prelazno stanje ne može se na drugi način financirati nego na taj način, da Državno ravnateljstvo za ponovu, Vjerski odsjek u Zagrebu odredi za privremenog upravitelja župske ispostave razmjernu svotu za njegovo uzdržavanje. Mišljenja smo da ovako velikoj župskoj ispostavi njegova mjesečna plaća treba da se kreće izmedju 2.500-3.000 Kn. mjesečno. Za propovjednike misijonare koji saradjuju kod priprave grkoistočnjaka za prelaze bili smo predložili 80 Kn. dnevno s razloga toga, što može katekumenat da se u manjim mjestima završi i za 14 dana, a u drugima traje više. Ovaj honorar smatramo dovoljnim za njegovo uzdržavanje, budući stanovanje dobivaju misijonari redovito besplatno, ali kada se uvede brina stalna uprava nove župske ispostave, tada svećenik mora da se sam brine i za stan i za punu obskrbu. Na selima se teško dobiva obskrba u gostionama, a još teže ц privatnim kućama, pak je svaki prisiljen da si uvede vlastito kućanstvo, a to je spojeno sa većim troškovima. Stoga molimo da se ovo objašnjenje uvaži i da se prema tomu odrede plaće razmjerne sve dotle, dok provizorij traje.
Čim bude pitanje plaće osigurano, Biskupski ordinarijat će odmah postaviti upravitelja župske ispostave.
Antun Akšamović, biskup djakovački
2. O istim problemima pisao je i veliki župan župe Baranja Državnom ravnateljstvu za ponovu:
„NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
VELIKA ŽUPA BARANJA
OSIEK
Broj: 4164/41 Osiek, 8.Х.1941.
Predmet: Otvaranje nove župske ispostave u Tenji filijalnom mjestu župe Osijek III.-
DRŽAVNOM RAVNATELJSTV U ZA PONOVU Vjerski odsjek ZAGREB Dostavlja se naslovu gornji dopis Biskup. Ordinarijata u Djakovu s molbom da se udovolji te se osiguraju sredstva za uzdržavanje privremenog upravitelja rkt. župske ispostave koji bi imao nastupiti na dužnost 15.t.mj. jer će se 12. t.mj. obaviti prelaz sa grkoistočne na rimokatoličku vjeru.
ZA DOM SPREMAN!
VELIKI ŽUPAN"
3. O истом проблему писали су и из Државног равнатељства за понову:
„NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA DRŽAVNO RAVNATELJSTVO ZA PONOVU
Zagreb, dne 22. listopada 1941
ZAGREB
Vjerski odsjek
Broj: 23390/41.
Predmet: Uspostavljanje novih župa na teritoriu grčkoi stočnih parohija
MINISTARSTVU PRAVOSUDJA I BOGOŠTOVLJA
Zagreb.
Dostavlja Vam se gornji spis Biskupskog Ordinariata Djakovo na riešenje kao na Vas spadajuće, s napomenom da smo u tom pogledu konferirali s Poglavnikom i da Vam se stavlja u dužnost da odmah javite općenito svim Biskupskim Ordinariatima da stave žurno na taj naslov svoje priedloge o osnivanju novih župa, koje ćete Vi odobriti i registrirati, pa nove župnike na tim župama svrstati već prema postojećim zakonima u isplatni spisak.
Stvar je od zamašne važnosti i s narodne državne strane zato treba požuriti.
Pročelnik Vjerskog odsjeka: D. Juričev".
II.
Biskup đakovački Antun Akšamović dobio je 1959. godine od Josipa Broza orden Bratstva i jedinstva prvoga reda:
1. Komisija za vjerske poslove Izvršnog vijeća Sabora Narodne Republike Hrvatske 26. septembra 1959. svojim pismom Pov. 08-27/2 i 40/1-1959 obavestila je Komisiju za verske poslove Saveznog izvršnog veća u Beogradu o predaji od-likovanja.
1 Citirano prema: Dinko Davidov, „Đakovački biskup Antun Akšamović i Srbi", Zbornik - Srbi u Hrvatskoj, 2, Beograd, 1991, 310.
2 Isto, 314.
3 Sima Simić, Prekrštavanje Srba za vreme Drugog svetskog rata, Titograd, 1958; Veljko Đ. Đurić, „Prekrštavnje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj" - Prilozi za istoriju verskog genocida, Beograd, 1991.
4 Ovaj letak objavilo je više istraživača: Dinko Davidov, n. d.; Veljko Đ. Đurić, n.d., 113; Ljubomir Durković-Jakšić, Srbija u Vapškan 1804-1918, Kraljevo-Kragujevac, 1991, 550.
5 Joža Horvat, Zdenko Štambuk, Dokumenta o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, Zagreb,1946, 199.
6 O prekrštavanju videti: Veljko Đ. Đurić, n. d.; Viktor Novak, Magnum Crimen, Beograd, 1986.
7 Dokumenta su čuvana u Arhivu Hrvatske, u Zagrebu. Kserokskopije sam nabavio u vreme istraživanja za knjigu Ustaše u pravoslavlje - Hrvatska pravoslavna crkva: Arhiv Hrvatske, Nezavisna Država Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja, Inv. br. 4800-B.
Kako biskup nije mogao lično da primi odlikovanje, on je uputio zahvalnicu onom koji ga je odlikovao:
„Zahvala
na dan predaje ordena Bratstva i Jedinstva I-voga reda po uglednom članu izvršnoga Odbora Sabora Maršalu Titu.
Na dan 27. svibnja ove godine objavile su svi naši dnevnici u Jugoslaviji -visoko odlikovanje, koje je izvolio Maršal Tito milostivo podijeliti meni starcu, koji ulazim u 85. godinu života. Ovo visoko odlikovanje ordena Bratstva i Jedinstva I-voga reda, koje danas primam nije zasluga sadašnjega rada, budući sam za svaki rad nemoćan i starac sam sklerozom opterećen, nego je blagonaklonjeno priznanje Njegove Excelencije Maršala Tita za prijašnja djela izvršena za nacionalnu snagu i prestiž naših naroda.
Ovo visoko odlikovanje je za mene, a gradjani djakovački kažu i za grad Djakovo velika čast i ponos. Velim, daje osobiti ponos za mene iz dva razloga:
Ja sam nasljednik velikoga biskupa Strossmayera. Nije lakho biti dobar sin velikoga i slavnoga Oca, a eto taje sudbina mene snašla. Ja sam imao baštiniti i čuvati ideologiju Strosmayerovu. Ja sam ju doista čuvao i njegovao. Strossmaver je javno govorio: Mora doći i doći će vrijeme zbliženja za Jugoslavene. Gledao je to u duhu državljanstva. Eto doista došao je veliki državnik i nepobjedivi heroj Maršal Tito, te je ostvario i učinio svojinom jugoslavenskih naroda. Bratstvo i Jedinstvo je danas snaga i slava nekada pocijepanih Jugoslavena.
Drugi razlog je u tome što je Maršal Tito nacionalnu politiku Jugoslavije postavio na temelje podpune ravnopravnosti. Sudbinom Jugoslavije ravna maršal Tito osobno i u svakoj republici savezne ove Jugoslavije prisluškuje zadovoljstvo i sreću, koju svaki narod osjeća. Stoga je moj osobiti ponos da sam podignut na dostojanstvo rodoljuba koji želi i hoće da Bratstvo i Jedinstvo ostanu sekularna - a još više - vječna snaga i sreća naših naroda u Jugoslaviji.
Žarkim manifestom izjavljujem, da se od svega srca zahvaljujem Njegovoj Excelenciji Maršalu Titu na visokom odlikovanju ordenom Bratstva i Jedinstva I-voga reda i da gajim permanentnu punu odanost i vjernost Maršalu Titu Vodji i Predsjedniku sretne Jugoslavije.
Živio Maršal Tito!
Živjela Federativna N.R. Jugoslavija!
Slava našem Bratstvu i Jedinstvu! Đakovo, 17. rujna 1959.
Dr. Antun Akšamović, biskup"