Prijedor

Prijedor
Najstariji i prvi Jevrejin koji je doselio u Prijedor bio je Jakob Mevorah, porijeklom iz Beograda. Pošto je proveo više godina u Banjoj Luci, kada se oženio, odluči da se preseli u Prijedor. Tu svoju odluku 1880. g. i ostvari. Bistar, samosvjestan i pun inicijative, on postaje javni i društveni radnik. Vrlo brzo njegova radnja postaje jedna od vodećih manufakturnih radnji ne samo u Prijedoru nego i u cijeloj Bosanskoj krajini. S njime su u radnji radili njegovi sinovi Salamon, Jozef i Šandor.
Pred prvi svjetski rat dolaze u Prijedor i neke aškenaske familije; apotekar Lujo Hiršman. On je spadao među najstarije apotekare u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je u Zagrebu 1885. godine.
Dr Moses Šifer, rođen 1859. godine. Studirao je medicinu u Beču, koju je završio 1893. godine. Pred sam rat sklonio se u Zagreb sa ženom ali su oboje uhvaćeni i odvedeni u logor. Jakov Rajh bio je činovnik na uskotračnoj pruzi Prijedor — Drvar.
Arnold Berger, direktor pilane u Kozarcu.
Mihael Fliker, došao iz Sarajeva i radio kao računski činovnik ,,Šipada".
Daniel Štern bio je trgovae. Imao je gvožđarsku radnju i građevinskog materijala.
Familije Sabataja Levija i Davida Kabilja držale su manufakturne radnje. Još je bio jedan knjižar, jedna trafikantica, jedan krojae, jedan mašinski inženjer pri Direkciji željeznica, jedan građevinski tehničar, jedan sudija, jedan profesor.
U Prijedoru je do drugog svjteskog rata živjelo 57 Jevreja sa ženama i djecom. Po godinama starosti broj je varirao od 2—86. g. Preovladavali su oni od 25—35 godina. Znači oni koji su bili u jeku mladosti, snage i životne sposobnosti. Među djecom je bilo više muške nego ženske djece. Bavili su se u slobodnom vremenu sportom, lovom i ribolovom.
Jevreji su bili članovi svih nejevrejskih mjesnih kulturnih, sportskih, karitativnih društava. Pomagali su sve njihove akcije, moralno, materijalno i u njima aktivno sarađivali. U gradskoj opštini uvijek su imali po jednog svog predstavnika.
Jevreji Prijedora nisu imali svoju opštinu. Oni su po statutu pripadali susjednoj opštini Banje Luke. Postojalo je groblje na periferiji grada, zvano „Urije", koje je za vrijeme rata uništeno i danas više ne postoji.
Ustaše su 1941. godine počele sa domaeim izdajnicima da organizuju svoju strahovladu. Prvi na udaru su bili Jevreji. 22. juna 1941. godine pokupljeni su svi viđeniji Jevreji i držani kao taoci zatvoreni u tamošnjem zatvoru. Kako u zatvoru nije bilo dovoljno mjesta, bili su pušteni iz zatvora, ali su držani pod vrlo strogom prismotrom. Očekivala su se daljnja naređenja od ustaških glavara iz Zagreba.
Mlađi i odlučniji građani, znajući šta ih čeka, nastoje da se što brže prebace na Kozaru, gdje se već nalazio sa svojim Ijudima legendarni junak dr Mladen Stojanović. Mlađi Jevreji i đaci gimnazije bježe isto tako sa svojim drugovima na Kozaru. 1941. godine u septembru je bilo drugo hapšenje. Tada su pokupljeni svi prijedorski Jevreji i odvedeni u Banju Luku u zatvor ,,Crna kuća". Neki su odmah tamo strijeljani, a drugi odvedeni i pobijeni u Jasenovcu. U Iogor je odvedeno 43 lica iz Prijedora.
Svojim nastojanjima da se poistovete sa suštinskirn i dugoročnim interesima grada, prijedorski Jevreji su zaslužni za kulturni razvoj grada.
Jakob Mevorah, poštujući djelo i misao Petra Kočića, dočekao je znamenitog pisca i narodnog tribuna sa Zmijanja na prijedorskoj željezničkoj stanici, kada su iga austrijski žandarmi provodili iz banjalučkog u tuzlanski zatvor. Dao mu novaca, duvana i hrane. Za tako nešto trebalo je biti vidovit i hrabar.
Salamon, sin Jakovljev, bio je niz godina blagajnik „Zajednice doma i gimnazije" u Prijedoru. Svake godine je ovoj zajednici činio velike usluge, naročito u podmirivanju neophodnih materijalnih potreba za koje nije bilo sredstava.
Druga dva sina bili su aktivni u sportu. Jozef u sportskom društvu „Slavija", gdje je osnovao i vodio hazenski ženski klub, a Šandor u nogometnom klubu „Građanski".44
Od 57 Jevreja u životu je ostalo svega 14. Svi su oni služili kao oficiri do svoje demobilizacije. Poslije su se zaposlili u raznim strukama. Niko od njih ne živi u Prijedoru. U Armiji su ostali Samuel Kabiljo i Ruben Mevorah, aktivni pukovnici JNA. Jakob Mevorah demobilisan je kao major. Diplomirao je pravo. Danas radi u Uredu socijalnih radnika u Zagrebu.
PINTO, Avram, Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Veselin Masleša,Sarajevo, 1987, ISBN 86-21-00090-3

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License

Subscription expired — please renew

Pro account upgrade has expired for this site and the site is now locked. If you are the master administrator for this site, please renew your subscription or delete your outstanding sites or stored files, so that your account fits in the free plan.