PRIČA O ŠULI DORFMAN
Istraživačkim radom počela sam da se bavim pre 30 godina, od rane mladosti me fascinirao život Jevreja u periodu pre II Svetskog rata. Priču o Jevrejima i njihovom životu nije imao često ko da ispriča i kaže. Počela sam sa da pregledavam dokumentaciju po Arhivima, Muzejima, da tražim po predratnim novinama priče o Jevrejima, da tragam za preživelima, jednostavno da probam da oživim priču na svoje sunarodnike Jevreje, koji su ubijeni tokom II Svetskog rata ali i na one koji su preživeli ratne strahote , probala sam svih ovih godina moga rada i istraživanja, da oživim priče Jevrejima.Danas mislim da sam uspela u tome, jer o svima njima o kojima nije imao ko da priča ili nije imao ko da ih se seti, o ubijenima i o onima koji su čudom preživeli ratne stahote, uspela sam da sačuvam i ispričam priču .
1995 godine otkupila sam od Jevrejskog istorijskog muzeja u Beogradu Arhivu Naftalija Bate Gedalje.
U biografiji Naftali – Bate Gedalje , koju sam u toj dokumentaciji našla sem osnovnih podataka piše : Naftali-Bata Gedalja, predstavnik Saveza , bio je aktivni saradnik u Aliji B. Tokom 1938g.,1939-40g., bio je redovan pratilac transportnih brodova, koji su prolazili kroz Jugoslaviju, sa emigrantima iz Austrije, Nemačke, Češke…….Skoro godinu dana proveo je i administrativno vodio transport od preko 1000 ljudi, žena i dece, koji nisu mogli zbog nedostatka odgovarajućeg broda a i usled ratne situacije da nastave svoj put za Erez Jisrael. Ovaj transport je poznat po imenima mesta dužeg boravka, kao :Transport Kladovo, ili Transport Šabac. Mnoge su knjige, zbornici i priče napisane o »Kladovo transportu«, ovog puta ne bih da ponavljam tu priču. U svojoj biografiji Bata Gedalja, nije napisao nigde podatak da se prvi put oženio sa Noemi Goldberg iz Beča , emigrantkinjom, koja je takođe boravila na brodu u u Kladovu. Prvi put su se venčali na brodu « Kraljica Marija» u Kladovu, i to venčanje neko je proglasio nevažećim. Drugi put su se venčali posle godinu i po dana od prvog venčanja, venčanje je bilo u Aškenaskoj opštini u Beogradu, iako je Bata bio član Sefardske opštine.Uz saglasnost Vrhovnog rabina Isaka Alkalaja, venčanje je obavljeno u stanu nadrabina Ignjata Šlanga. Za vreme rata, od 1941 do 1945god., Gedalja je bio u Nemačkoj, u raznim zarobljeničkim logorima, kao rezervni oficir Jugoslovenske vojske, u činu pešadijskog potpukovnika. Bio je u logorima u Nirnbergu, Osnabriku, Strasburgu, Grosbornu i drugim prolaznim logorima.
U zarobljeništvu je u zimu 1941 g. dobio je poslednje pismo od roditelja iz Niša i kako on kaže i « pismo moje drugarice kroz život Noemi» kao i slike…
Jula 1942g. u Osnabriku, primio je i poštansku kartu školskog druga iz niške gimnazije. Samo nekoliko reči
»Dragi Bato, žalim da si ostao sam na svetu.« Tačka…
Saznao je da su otac i dva brata streljani na Bubnju kod Niša, a majka, žena kao i dve sestre odvedene su na Sajmište i ugušene…
I posle rata, u periodu od 1945 do 1948 god. bio je jedan od organizatora Alije B, za izbeglice i logorske povratnike iz Rumunije i Mađarske, koji su tražili prolaz kroz Jugoslavijiu za Erec Jisrael. U svojstvu sekretara Saveza bio je aktivni saradnik u organizaciji četiri alije Jevreja iz Jugoslavije u već proglašenu Državu Izrael- U ovim alijama, sa dozvolom vlasti, uz mogućnost da se ponese i sva pokretna imovina – uz dobrovoljno odricanje državljanstva, kako je tada zakon predviđao, iselilo se iz Jugoslavije oko 7500 ljudi, žena i dece. U Beogradu se oženio po drugi put sa Ružom Weinberger iz Pančeva, novembra meseca 1948 god., dobijaju sina Nahuma.
Juna 1951 god. odlazi za Izrael sa porodicom, gde umire 1989 god.
1956g. Bata Gedalja je za YAD VASHEM napisao listu od 47 imena žrtava iz svoje porodice. Tu su na listama bili njegov tata, mama, braća, sestre, puno rodjaka kao i prva supruga Noemi Goldberg/rođ.1920g.
Kada sam dokumentovala Arhiv Bate Gedalje,zaintrigiralo me je ko je bio on , fascinirao me je njegov život, ljubav prema porodici, posvećenost jevrejskoj zajednici i društvima , njegovi opisi Niša i jevrejskog života u njemu, posvećenost porodici, skromnost, humanost i briga o ljudima, zaintrigiralo me i to zašto skoro nigde nije pominjao svoju prvu suprugu Noemi koju je izuzetno voleo, zašto nigde nije spomenuo i pismo zaljubljene devojke sa “Kladovo transporta” a napisao je i za sobom ostavio gomile beležaka, priča, tekstova iz novina, intervjua,itd..itd.. Želela sam da saznam još više o čoveku koji je sa “ 1150 emigranata proveo 11 meseci na zaleđenom Dunavu. Čoveku koji je posle II Svetskog rata zajedno sa Avramom Mevorahom podneo izveštaj o tragičnoj sudbini Jevrejskih emigranata koji su iz Kladova prebačeni u Šabac i streljani u Zasavici..
U dokumentaciji i materijalu koji posedujem pronašla sam jednu zanimljivost, jednu pesmu posvećenu Naftali – Bati Gedalji.
Šula Dorfman /Schula Dorfmann/ iz Beča, emigrant, piše pesmu Bati, nov-dec 1939 godine u Kladovu. Hladnoća, led, život na brodu, glad, nemaština, nisu sprečili mladu Šulu Dorfman da se zaljubi u Batu i da mu napiše pesmu na nemačkom jeziku, sa naslovom “OH, GEDALJA”. Očito da ljubav nije bila uzvraćena, ali pesma je ostala . U dokumentaciji postoji rukom Šule Dorfman pisana pesma » Oh, Gedalja« u Kladovu XI-XII 1939g., kasnije je neko pisaćom mašinom prekucao pesmu na nemački, a zatim neko i preveo pesmu na hebrejski i srpski jezik.
Gde je završila život dvadesetogodišnja emigrantkinja iz Beča Šula Dorfman, nije mi poznato, probala sam da istražim ali sam samo našla podatke o njenim bližnjima koji se nalaze na »Spisku streljanih Jevreja, oktobra 1941g. u selu Zasavica kod Šapca«. O Šuli Dorfman, nema traga gde je završila život ali iza nje je ostala pesma posvećena Bati Gedalji.
OH, GEDALJA
Oh, Gedalja ,
Sama napustila sam Beč
Sve sam ostavila iza sebe
I dosad sam bila sama kao i osamljena tu
Al' odjednom približi se usud
I došla sam u strašnu stisku
Jer tad sam primetila da gubim svoje srce.
I jedan čovek stupi u moj život
Kako nikog takvog nije bilo
On zna sve, šta god ima da se sazna
Ima on jaku volju i sreću
Nikad nije primetio da sam
Preko ušiju zaljubljena u njega
Refren
Oh, Gedalja ,
U svakom slučaju kažem ja –da
Ne čuješ ti kako srce moje za te pumpa
Zbog tebe ću bez prigovora progutati svašta
Oh, Gedalja,
U svakom slučaju kažem ja –da
A budeš li jednom legao u grob,
Tad i mene dodaj k tome.
Sad treba da se uputim u Erec
Bez muža kao sve ostale.
Ta šta da radim tamo kao mlada cura?
Mnogi su se već našli
Vezali se međusobno
Tek ja, jadna, ostade sama u transportu,
Jer čovek što ga ljubim
Ništa ne ceni moj nagon
Pa čak još i jednostavno ignorira mene,
Ah, sirota ja ženska
Uvek sanjam o tom jednom
A rado bih pristala da me on zavede
Refren
Oh, Gedalja ,
Koliko bih se radovala
Kada bi kod njega našla uspeha
Al'uzalud kod njega ja kucam
Za njeg iznad svega transport olima
Od briga vuče već dužu bradu
Jer njega ne trebaš da informišeš o ničemu
Svašta sam već pokušala
Ali on je uvek samo proklinjao
I stog' mislim ja – nema tu nikakvog smisla
Tako često sam se ponudila
No, konačno sam rezignirala
Ja pakujem, pa odlazim bez muškog bića !!
SCHULA DORFMANN
XI-XII/39 Kladovo
29.06.2007g. Niš
NAPISALA JASNA ĆIRIĆ