Preminuo Veliki Umjetnik Alfred Pal

Preminuo veliki umjetnik
ALFRED PAL

U Zagrebu je 30. lipnja 2010. umro u 90. godini života poznati hrvatski slikar i grafički dizajner Alfred Pal. Rođen je u Beču 30. studenoga 1920. Pisac ovih redaka doživio je smrt ovoga simpatičnoga staroga gospodina kao osobni gubitak. Pokojnik je bio jedna od najpopularnijih ličnosti zagrebačkoga umjetničkoga života. Njegova visoka pojava, sijeda kosa, široki osmi-jeh i pronicavi pogled ispod širokih naočala plijenili su pozornost. Pozdravljao sam gospodina Pala jezičnom mješavinom: Šalom, caro amice, što ga je veselilo, i uvijek bi me upozoravao kako je to sretna simbioza ivrita i latinskoga jezika, zapravo podloga civilizacije zapadne hemisfere. Često je šetao svoga psa poznatim vedutama Lenucijeve potkove u Zagrebu i pokazivao mi zgrade koje su podizali arhitekti židovske narodnosti, ili su im nekada Židovi bili vlasnici. Alfreda Pala su svi voljeli, i vjerujem da nije imao neprijatelja.
A život ga nije mazio. Proživio je vrijeme Holo-kausta, ali i komunistički Goli otok, i to u dva navrata, što je samo po sebi jezivo i dovoljno za stalno ogorče-nje. Stoga sam razgovarajući s ovim čovjekom, koji je bio istinski humanist i pravi gospodin, uvijek osjećao stanovitu krivnju i veliko ogorčenje zbog povijesne nepravde koju su njemu, njegovoj obitelji i narodnoj manjini učinili neki zli pripadnici moga naroda. No, za razliku od nekih, treba reći istine radi, koji nikada nisu oprostili učinjene nepravde, Alfred Pal je svima oprostio. Stoga je mogao gledati naprijed i mladenački stvarati umjetnička djela u visokim godinama, jer nije dopustio da ga prošlost baci u rezignaciju. Zato je njegova smrt gubitak, ne samo za hrvatsku umjetnost, nego i za plemenitu ideju suživota. Alfred Pal je otišao u legendu.
Poznata hrvatska novinarka Marina Tenžera napisala je: «Na vijest o smrti Alfreda Pala može se reći da hrvatska kultura gubi čovjeka koji je dosegnuo svjetske vrednote u svom opusu. Iako tragična životopisa, puna zbjegova, migracija, gubitka obitelji, borbe u partizanima, robijanja na Golome otoku, Pal je bio i ostao humanist i hrvatski domoljub».
Alfred Pal je osnovnu školu polazio u Krakowu i Beču, a srednju završio u Vukovaru. Nakon toga upisao je studij arhitekture u Beogradu (međutim, zbog proglasa numerus claususa nije primljen). Potom dolazi Drugi svjetski rat, i Palova kalvarija, jer je kao Židov veći dio rata proveo u bijegu i po logorima (Kampor Rab). Kad se dočepao slobode 1943., pridružio se partizanima, tu je pokazao smisao za grafiku i likovno uređenje te je postao član ratne redakcije Vjesnika ZAVNOH-a (1944.-1945.). Od 1945.-1947. je tehnički urednik Ilustriranog vjesnika te jedan od osnivača 1945. i urednika časopisa Kerempuh (1947.-1949.). Alfred Pal je jedna od žrtava Informbiroa, u par navrata zatočen je na Golom otoku (1949. - 1950. te ponovno 1951.-1954.) Nakon toga bavi se raznim poslovima; od aranžiranja izloga do prevođenja i prvih zadataka iz grafičkog dizajna. Od 1970. do 1984. radi kao likovni urednik u Nakladnom zavodu Matice Hrvatske, a od 1985. godine prelazi u samostalne umjetnike.
Alfred Pal je bio i izuzetno društveno angažiran, član je ULUPUH-a 1964., i jedan od inicijatora i osnivača Zgrafa - 1975., prestižne izložbe grafičkog dizajna. U svom dugom radnom vijeku od šezdeset šest godina (1943.-2009.) radio je od samih početaka grafičkog oblikovanja, praktički od srednjovjekovnog drvotiska (u partizanima) do današnjih računala. Alfred Pal je prije svega, bio majstor grafičkog oblikovanja kniga, u svom dugom životu opremio je brojne knjige iz biblioteka; Evergreen, HIT, ITD, Latina & Greca, Alfa i Omega, Zlatna knjiga i brojnih drugih. Bio je i autor plakata, koje je radio za različite naručitelje; HNK, Dramsko kazalište Gavella, Moderna galerija Zagreb, Zagrebački salon, Muzičke večeri Zadar i brojne druge naručitelje.
Kao slikar, Alfred Pal bio je zatajniji; napravio je svega dvanaest samostalnih izložbi: Zagreb (1961, 1964, 1969, 1982, 1989, 1999, 2001), Vukovar (1965., 1984), Rijeka (1966), Karlovac (1971) i Dubrovnik (1985). Njegovo slikarstvo bilo je na liniji gestualne apstrakcije do sarkastične fantastike. U svom slikarstvu se koristio tehnikom enkaustike (vrlo stari način slikanja u kojem se boja veže s voskom zagrijanim na vatri, tu tehniku poznavali su još stari Grci i Rimljani) i tako dobijao začuđujuće efekte.

Đuro Vidmarović

Nekad I Sad Godina 1 Broj 5 Septembar/Oktobar 2010

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License