Povratak Pisca

Ivan Ninić

Povratak pisca

Đorđa Lebovića upoznao sam u Izraelu. Gledao sam drame i filmove snimljene po njegovim scena-rijima i već prvi susret sa ovim piscem 1992. godine otkrio mi je izuzetan šarm i humornu notu koju je ispoljavao u razgovoru. Od tada pa sledećih desetak godina, do povratka porodice Lebović u Beograd, sastajali smo se porodično, njegova supruga Zlata, Ana i ja, jednom mesečno u njihovom stanu u Tel Avivu, blizu Dizengof centra.
Prilikom naših susreta razgovarali smo o svakodnevnom životu u Izraelu, ovdašnjim tekućim dogajima i tužnim vestima iz Jugoslavije.
Vremenom, oprezni optimizam useljenika je sve više slabio. Suočili smo se sa utilitarnom izraelskom stvarnošću. Lebovića je pogodila činjenica da, kao poznati pisac, ne samo u svojoj zemlji - drame mu se izvode u desetak zemalja - ne uspeva ozbiljnije da zainteresuje nijedno pozorište u Izraelu da stavi na repertor njegov komad.
Lebović je shvatio da su mu šanse u Izraelu vrlo male, jer se drame stranih pisaca izvode uglavnom iz velikih jevrejskih zajednica ili sa anglosaksonskog jezičkog područja. Svoje pisanje je usmerio na seća-nja, pripremao se da napiše hroniku svog života, ali se na kraju vratio detinjstvu i taj rukopis je, zahvaljujući trudu njegove supruge Zlate, iako nedo-vršen, objavljen pod naslovom Semper idem.
U razgovorima prilikom naših susreta nezao-bilazna tema bila je i pojačani antisemitizam u svetu. Van Izraela, antisemitizam izaziva strah u jevrejskim sredinama. Za Izraelce svaki antisemitiski ispad jača uverenje da je postojanje jevrejske države apsolutna neophodnost.
Možda je tekst Đorđa Lebovića u ovom broju Lameda stvoren upravo nakon nekih naših razgovora krajem prošlog i početkom ovo veka.

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License