Porodice Konforti

O dvjema glavnim i najstarijim porodicama Konforti prilazem kratku genealogiju po pricanju moga oca i djeda. U nastavku opisujem porodice, koje sam poznavao od pocetka ovoga XX stoljeca.

Genealogija porodice Konforti (muskarci) u Travniku

FamilijeKonforti.JPG

Porijeklo

Sjecam se da su stariji Jevreji Travnika govorili da su najstarije jevrejske porodice bile; MAESTRO, ALTARAC, KONFORTI i SALOM. Prve dvije su bile poznate kao zanatlije, najvise limari i obucari, dok su Konforti i Salomi bili trgovci.

O porijeklu porodica KONFORTI poznato je da je djed moga djeda, Jeruham KONFORTI, rodjen 1785 godine, doselio iz Novog Pazara u Travnik 1805 godine i da je bio trgovac. Prica se da je Jeruham Konforti dosao iz Novog Pazara i nastanio se u Travniku jer je tu bilo dosta jevrjskih porodica sa Kolel-om, to jest opstinskim odborom i sa provizornim templom. Bio je vrlo pobozan i videvsi da se u Travniku Jevreji pridrzavaju svih vjerskih propisa, posebno kašeruta, naselio se tako kao trgovac sa familijom, oko 100 godina prije austrijske okupacije Bosne i Hercegovine. Imao je dva sina, Jakova i Mošea, i vise kceri. Stariji sin Jakov naslijedio je trgovinu, a mladji, Moše, ucio je za rabina i, zvrsivsi sarajevsku ješivu, postao kasnije “haham” (mudri) pa su ga zvali Ham-Moše.

Jakov (sin Jeruhama) KONFORTI se rodio 1810 godine, a iza njega je, koliko se zna, ostao samo sin Jeruham KONFORTI zvani Merkuš, tj. "otkupljen" ili "prodan" jer su vjerojatno ranija muska djeca umirala (poslije smrti moga brata Isaka u Januaru 1925 godine, na majcino insistiranje, bio sam i ja, Josef KONFORTI, "prodan" formalno). Nije poznato da li je Merkuš imao brace, all je jedna njegova sestra bila majka obucara Avrama i Isaka GAONA.

Moj pradjed, Ham-Moše (sin Jeruhama) KONFORTI se sa zenom Rahelom iselio pod kraj XIX stoljeca u Jerusalim, kao sto su se i drugi pobozniji cinili, da bi bili pokopani i Svetoj zemlji. Iste godine Ham- Moše je umro, na prvi dan Roš Ašana, oboljevsi od malarije. Njegova zena Rahela, moja prababa, vratila se u Travnik sinovima Josefu i Jakovu. U Travniku je zivjela jos oko 20 godina, nadzivjevsi i svog sina, moga djeda Josefa.

Osim ove travnicke porodice Konforti, zivjele su u Sarajevu porodice KONFORTE, koje su bile u daljem srodstvu sa travnickim. I sarajevski Konforte su bili pobozni, pa je i medju njima bilo vise svestenika.

Napomena Djordja S. Konfortija: U vezi novopazarskog porekla travnickih Konfortija, treba nesto reci i ovoj sandzackoj grani porodica Konforti. Jedan od najpoznatijih novopazarskih Konfortija bio je Samuel-Sumbuliko Konforti, koji je sa zenom Sunhom, rodjenom Baruh, imalo tri sina: Avrama, Arona i Cadika, i tri cerke: Mikicu, Rašelu i Sarinu. Sumbuliko je umro pre Drugog svetskog rata, a svi ostali, osim Sarine i njene dece, stradali su u Holokaustu. Teba takodje reci da postoji i bugarska grana Konfortija, koja ima svoje ogranke u Beogradu. To su Marko i Aleksandar-Saša Konforti sa cerkama. Od Aleksandara-Saše Konfortija, sina poznatog jugosloveskog i izraelskog ortopeda Dr. Nisima Konfortija, doznao sam da, prema istrazivanju Sašinog strica Borisa Konfortija iz Bugarske, sve familije Konforti (Conforti, Conforte, Conforty), od Italije pa preko Balkana do Turske, poticu iz Kastilje, iz grada Toleda.

Potomci Jakova (sin Jeruhama) Konforti

Jeruham (Jakova) KONFORTI, zvani Merkuš, je bio stariji trgovac seoske manufakturne robe i pamuka, jos u vremenima austrijske okupacije. Sa zenom Rifkom (tija Rifkula) je mao pet sinova i dvije kcerke. O Jeruhamu-Merkušu KONFORTI je vazno i to da je bio patrijarhalan i vrlo pobozan, pa je tako htio i djecu da odgoji. Sina Avrama je poslao u Sarajevo na ješivu, gdje se osposobio za rabina, zbog cega smo ga bili prozvali "Ham-Avram". U mladjim godinama je naucio i ritualno klanje (šehita), a cesto je zamjenjivao i hazana kao predmolitelj, osobito na velikim praznicima kada je jakim glasom vrsio i duznost kantora. Kada je mjesni šohet bivao odsutan ili bolestan, zamjenjivao bi ga Jeruham-Merkuš. Bio je drustven i rado je pomagao u akcijama, posebno za drustvo "EZRAT JETOMIM", ciji je dugogodisnji predsjednik u Sarajevu bio Ham-Bohor Maestro.

Najstariji sin Jeruhama-Merkuša, Jakov-Bohor KONFORTI, rodjen oko 1876 godine, bio je trgovac speceraja i brasna na veliko, do 1920 godine, kada je sa porodicom iselio u Sarajevo i predao radnju mladjem bratu Ezri.

Drugi sin Jeruhama-Merkuša, Juda KONFORTI, je bio trgovac manufakturne robe i saraf. Bio je ozenjen cerkom poznatih sarafa, mjenjaca zlatnog stranog novca, SALOM iz Sarajeva. Imali su dva sina, Jeruhama i Salomona - od kojih je stariji Jerko, geometar, bio prvoborac NOV-a i poginuo 1942 godine. Mladji sin Dr. Salomon se spasio u njemackom zarobljenistvu kao zarobljenik vojske Kraljevine Jugoslavije. Bio je advokatski pomocnik prije rata, a poslije je u Sarajevu bio sekretar zakonodavstva Izvrsnog vijeca NR Bosne i Heraegovine, zatim sudija Republickog ustavnog suda u Sarajevu i kao takav je sada u penziji. Ozenjen je i ima dvije kcerke.

Pogibija Jeruhama-Jerke (sin Jude) KONFORTI iz Travnika 1942 godine u Srbiji
Od Milivoja FERIĆA, geodete iz Osijeka (Radiceve 8), sefa Katastra kotara Osijek, dobio sam i zabiljezio u Djakovu, na dan 2. jula1961 godine, slijedecu informaciju o stradanju njegovog kolege Jerka, prvoborca, sina Jude (Merkuša) Konfortija.
Jerko KONFORTI je bio u proljece 1942 godine na 2o km od Knjazevca u selu Bucje u sekciji geodeta kao rukovodilac radilista. Kada je geodet Kalabric, sef sekcije Veljeva, koji je bio u neprijateljskom odnosu sa Jerkom, doznao gdje se u partizanima nalazi Jerko, poslao.je jednu trojku cetnika na izvidjanje, koju su partizani uhvatili i zarobili, pa su odredili Jerka kao pratioca patrole da odvede tu trojku cetnika do Staba partizanskog odreda, koji je bio na Crnom vrhu. Kod sprovodjenja ove cetnicke trojke sacekala ih je zasjeda cetnika kojoj se nikako nisu nadali. Zasjeda je zarobila partizansku patrolu oslobodivsi cetnicku trojku. Kalabric je zasjedi naredio da Jerko bude svakako ziv predveden njemu - nepoznato kamo. To je izvrseno, pa je Kalabric Jerka do ludila mucio i onda ga je zaklao. Odvojio je glavu od tijela i poslao je nocu u Knjazevac, gdje je Jerko do rata sluzio kao geodet, i ta je glava bila izlozena "kao primjer" da se vidi kako cetnici sude partzanima!
O prednjem sam obavjesten licno od druga M. Ferica u Djakovu, povodom obilaska Djakovackog pomen-groblja ubijenih Jevrejki iz Bosne u djakovackom ustaskom logoru od zime do ljeta 1942 godine. ……….. Dr. Josef Konforti

Srednji sin Jeruhama-Merkuša, Avram KONFORTI bio je trgovac zitom, ozenjen prvi put Rahleom rodj. Musafija iz Zepca, sa kojom je imao kcerku Rikicu, koju je stigao udati 1941 godine, ali je ona zajedno sa muzem odvedena u logore i stradala. Avram je sa drugom zenom Rozom, rodj. Atijas, iz Sarajeva, uspio da pobjegne 1941 godine u Dalmaciju preko Mostara. Vratili su se poslije oslobodjenja u Travnik, gdje je Avram zivio jos nekoliko godina i umro. Druga zena Roza se iselila u Izrael, gdje je kasnije umrla.

Mladji sin Jeruhama-Merkuša, Ezra KONFORTI je preuzeo radnju najstarijeg brata Bohora. Bio je prvi put ozenjen Sarinom iz Sarajeva, sa kojom je imao dva sina i kcerku. Svi su stradali u logorima. Prva zena je umrla relativno mlada, kada su djeca jos isla u nize skole, pa se Ezra oznio po drugi put Majkicom, udovom iz Bijeljine. Ezra je odveden u oktobru 1941, a zena i djeca u januaru 1942 godine u Staru Gradisku. Nitko se od njih nije spasio.

Peti, najmaladji sin Jeruhama-Merkuša, Moše KONFORTI je umro mlad u 15-oj godini, a bolovao je dugo od tuberkulozne upale zglobova.

Kcerke Jeruhama-Merkuša bile su Rahela i Hana. Starija Rahela se nije udala, a mladja Hana je bila udata za sarafa SALOMA u Sarajevu. Imala je sina Bukija, koji se jedini spasio i bio do svoje smrti ove (1975) godine visi racunarski sluzbenik Izvrsnog vijeca Skupstine grada Tuzle. Svi ostali, porodica SALOM i kcerka Rahela, stradali su u logorima.

Potomci Ham-Mošea (sin Jeruhama) Konforti

Jeruham-Bohor (Ham-Mošea) KONFORTI je kao najstariji sin dobio ime svoga djeda. Jeruham-Bohor bio je do austrijske okupacije visi administrativni sluzbenik Vezirata, pa se posle iselio sa vladom Turske u Malu Aziju.

Josef (Ham-Mošea) KONFORTI, moj djed, bio je trgovac manufakturne robe, pretezno za seosko stanovnistvo, all je prodavao i robu za izradu gradjanske odjece, bosanske odjece za Muslimane, za terzije. Ja se njega malo sjecam jer je umro u ljeto 1900 godine, kada sam imao tek 7 godina. Bio je dugo bolestan na stomaku i lezao je kod kuce, gdje me je, osobito Subotom, ucio citati od alef-beta sve molitve. On je bio vrlo cijenjen od svih gradjana Travnika, trgovaca i esnafa. U Kolelu je bio dugo gabaj (predsjednik) i njegove odluke su obicno uvazavane. Moj djed, zvani Gazda Juso, je imao dva sina i cetiri kceri.
Stariji Jevreji Travnika su mi pricali, jos dok sam bio djecak, da su moj djed Josef i moj pradjed Ham-Moše Konforti bili vrlo cijenjeni clanovi Kolela, cesto gabajim Kal-Kadoša, a postivali su ih i nejevreji kao valjane i sposobne trgovce. Djed, gazda Juso, bio je trgovac manufakturne robe pretezno za seljake. Glavni artikli trgovine bili su pamuk za tkanje veza i tankog platna, zatim fabricka platna, basma za dimije, ali je drzao i svilene tkanine, salove, cohe, gajtane za marame zvane “šimije”, kao i fesove, koje su do Prvog svjetskog rata nosili tkodje i nemuslimani, pa i Jevreji.

Najstariji sin djeda Josefa, moj otac Moše (Moise) KONFORTI, rodjen je osam godina prije austrijske okupacije i ozenio se vrlo mlad, sa 19 godina, Sarom, rodj. Maestro-Peric iz Sarajeva, koja je bila istih godina. Do zenidbe Moše je bio kod oca u ducanu, a poslije zenidbe poceo je trgovati zitom i zemaljskim proizvodima. Posto nije imao kapitala, prosirio je radnju u kompaniji sa Avramom Abinunom, veletrgovcem koze, koji je samo garantirao kredit za kupovanje kukuruza vagonima iz Banata kod Zemaljske banke. Taj posao je bio vrlo naporan. U jesen i zimu kupovao je od seljaka najvise zob, grah, jecam, orahe i druge produkte, a kasnije i smrekovu bobu, koja se izvozila u Njemacku. Preko ljeta je prodavao kukuruz, koji je uvozio vagonima iz Vojvodine. Imao je dva sina i cetiri kcerke, pa je do 1912 godine tesko sastavljao kraj sa krajem da bi prehranio i skolovao sestoro djece. Porodica je stanovala u Glavnoj ulici u Travniku, prekoputa hapsane. Tek za vrijeme Balkanskog rata, 1912-13, otac se osamostalio i radio bez kompanjona. Bio je dobro organizovao posao zemljoradnicke zaklade za ispomoc seljaka zitom za sjetvu, jer je imao marine za resetanje. Najvise je spremao jecam, zob i psenicu. Trgovao je istovremeno i brasnom, koje je dobavljao na veliko vagonima (kao i kukuruz) i prodavao vrecama, uglavnom na kredit, najvise pekarima domaceg hljeba, takozvanog, somuna, pita i simita.. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1915 godine, gradsko poglavarstvo je odredilo da se takozvana “aprovizicija” gradskog stanovnistva vrsi u trgovini Moše Konfortija. Tako je moj otac morao voditi najprije gradsku aprovizaciju, a od 1916 godine i za cijeli kotar. To je bio vrlo naporan i riskantan posao, sa veoma komplikovanim kartama i bonovima za hrnu. Bilo je vrlo tesko dobavljati zitarice i brasno za hljeb, kao i drugu hranu, pa je cesto moorao putovati do Budimpeste da kupuje neophodno. Osim mesa i povrca, trebalo je snabdijevati gradjane skoro svim ziveznim namirnicama. Imao je i pomocnike, ali je najvise pomagala kcerka Dijana, koja, je upravo bila zavrsila srednju skolu. Posao je ipak otac morao zvanicno voditi sam, kao poslovodja, uz minimalne plate za sebe i kcerku Dijanu, samo da bi bio oslobodjen od vojske. Nagrada mu je bila ta da je radnja na svrsetku rata opljackana, zajedno sa majcinim nakitom, kojeg je drzao u zeljeznoj kasi.

DrJosef.JPG
Dr. Josef Konforti sa majkom Sarom i ocem Mošeom

Poslije rata nije mogao vise samostalno da radi, jer nije imao ni imovine ni kapitala. Opet je morao traziti nekog garanta. Sada je to bio njegov pasenog Izidor Musafija, veletrgovac konfrkcije u Sarajevu, koji j za potpisanu menicu uziomao od oca polovinu ciste zarade. Ta zarada nije mogla biti znatna jer su kamate za bankovne kredite tada bile vro visoke, preko 20%. Posljuje udaje najmladje cerke Tilde, koje je jos jedine pomagala u trgovini, moj otac nije bio vise u stanju da privredjuje. Ja sam morao nastaviti zapocete studije medicine, a pokojni brat Isak takodje nije htio da ostane u Travniku jer je video da ne moze sa ocem raditi bez kapitala. Kada je zavrsio trgovacku akademiju, otisao je sestri Regini u Sibenik. Tu je preuzeo i vodio drogeriju, koju je zet Salomon Drutter bio odkupio od jednog Italijana. Obolio je za vrijeme rata od upale zglobova sa srcanom greskom, a umro je u januaru 1925 godine.

Najstarija moja sestra, Rifka-Bukas, udala se vec 1907 godine za trgovca Isaka ALKALAJA iz Fojnice. Odmah iza Prvog svjetskog rata, udale su se i sestre Dijana i Regina, a najmladja Tilda udala se 1923. godine, prije nego sto sam ja, po zavrsetku studija i zenidbe u Becu (1922 godine), mogao doci u Travnik da se zaposlim. U Becu sam ostao do ljeta 1924 godine, na klinickoj praksi. Kada sam se vratio kuci i zavrsio pripravnicki staz u Drzavnoj bolnici u Sarajevu, zaposlio sam se od prvoog maja 1925 godine u Travniku, po zelji roditelja, prihvativsi ponudjenu mi sluzbu ljekara cinovnka Okruznog ureda za socijalno osiguranje radnika i namjestenika. Otac tada nije skoro nista vise radio. Bio je vec oronuo i pobolijevao na stomaku. Zivili smo u Travniku skupa, poslije smrti brata Isaka, kada su sve sestre bile udate u drugim gradovima.
Poslijee sloma Kraljevine Jugoslavije 1941 godine i osnivanja takozvane Nezavisne drzave Hrvatske (NDH), moji roditelji, moja supruga Elza i gotovo svi clanovi moje sire porodice Konforti (potomci Ham-Mošea) stradali su u ustaskim logorima. Ja sam se spasio ustaskog zatocenja bijegom i to samo zato sto sam ljekar, pa su me ustase, kao i druge strucnjake i zanatlije, trebale.
Osim clanova moje sire porodice, koje ce biti navedeni u nastavku, rat je prezivio i moj rodjak po ocevoj sestri Luni udatoj Stockhammer, koji se takodjer zove Josef, sada Štokic. On se spasio kao rezervni oficir vojske Kraljevine Jugoslavije u njemackom zarobljenistvu.

Moja najmladja sestra Tilda, udata Musafija, odvedena je sa muzem Isakom od stranae Njemaca iz Splita 1943 godine u Beograd, gdeje su ubijeni na Banjici. Od njih je ostala kcerka jedinica Nina, udata Vrdoljak. Imaju dva sina i zive u Beogradu. Moje ostale tri sestre su prezivile rat sa djecom koja su vecinom bila u partizanskim jedinicama. Samo je najstariji sin moje sestre Rifke, Leon-Buki Alkalaj bio u njemackom zarobljenistvu kao rezervni oficir vojske Kraljevine Jugoslavije, odakle se vratio 1945 godine. Leon-Buki zivi sada u Beogradu sa zenom Finom, kcerkom Vesnom i sinom Isom (primedba Dj. Konfortija). Njegov brat, Mario (Moše) Alkalaj, je 1943 godine u NOB-u bio tesko ranjen i sada zivi kao ratni vojni invalid u Ljubljani. Ozenjen je i ma sina i kcerku. Treci brat Joško Aljkalj je kao partizanski pionir kasnije poslan u SSSR na skolovanje, odakle se vratio 1949 godine i kao oficir JNA zavrsio filozofski fakultet. Sada je strucni rukovodilac jugoslovenskog turizma u Beogradu. Ozenjen je Verom i imaju sinove Predraga i Leona (primedba Dj. Konfortija). Jedina kcerka moje sestre Rifke, Klara-Beba Alkalaj, bila je u NOB-u od 1941 godine kada je sa majkom pobjegla u Spit i stupila u Komunisticku partiju Jugoslavije. Nije se udala i zivi danas u Beogradu sa majkom Rifkom. Moja sestra Regina i njen muz Salomon Drutter su umrli poslije rata, a njihova djeca Ela i Isak-Braco zive sada u Zagrebu gdje je Isak guverner Narodne banke SR Hrvatske. Sestra Dijana, udova profesore Salomona Kalderona ima cerku i sina Elu i Davida. David je inzinjer u Londonu, a Ela zivi u Luganu u Svajcarskoj.
Drugi sin moga djeda, moj stric Cadik KONFORTI, nije takodjer bio bolje trgovacke srece. Kada je odsluzio vojsku, ozenio se Blankom Alkalaj iz Fojnice poceo raditi sa specerajskom robom, koja je slabo isla. Poslije je preuzeo kantinu sa trgovinom na Turbetu, zatim na Gostilju, a kasnije i na Šebešiću u dubokoj sumi. Tu je radio sa zenom i teze fizicke poslove, sve do 1941 godine, kada su ga ustase odvele u Jasenovac i likvidirale. Zena Blanka i sin Josef-Bohor, zvani Buki i vec ozenjen Majom, kcerkom zagrebackog advkata Zige Neumana, su se spasli preko Dalmacije i Italije. Sada zive u Izraelu gjde su se Maji i Bukiju rodili sinovi Nuri i Amos (primedba Dj. Konfortija). Cadikova i Blankina kcerka Renka je, na zalost, bila uhvacena od ustasa u vozu prema Mostaru i odvedena u logor gdje je potom ubijena.

Cadik (Ham-Mošea) KONFORTI, mladji brat moga djeda Josefa je neozenjen umro 1864 godine, kada je imao samo 18 godina.

Jakov (Ham-Mošea) KONFORTI, najmaladji brat moga djeda Josefa, bio ozenjen Lunom ALKALAJ iz Fojnice. Imali su devetoro djece, sedam sinova i dvije kceri.
Tio Jako je bio stariji od moga oca samo 2-3 godine. Imao je trgovinu, ali samo do velikog pozara u Travniku 1903 godine. To je bio mali ducan speceraja i sa kalupima za peglanje fesova, koji je izgoreo u pozaru.. Kasnije je popravljao sivace masine "Singer" po selima Dalmacije, koje je obilazio cijelo ljeto hraneci se samo ribom, mlijekom, jajima i raznim povrcem zbog kašeruta.

Zednjak.JPG CasaConforti.JPG
Kuca porodice, ulica Zednjak, Travnik, 30-tih godina (levo) i Djordje Konforti isped rusevina kuce 1981 godine (desno) - slikao Danijel Konforti

U Travniku je stoga dugi niz godina, sve do 1941 godine, zivjela uglavnom samo zena Luna sa sinom Josefom-Čučom, koji je bio defektan u govoru i rastu, pa nije pohadjao ni skolu. Zivjeli su na Zednjak ulici gde je na drigoj strain, prije Prvog svjetskog rata, stanovao i moj otac Moise, a na kraju ulice i Jeruham-Merkuš (Jakova) Konforti.

Nono3.JPG NonaRahelaKlara.JPG
Jakov M. Konforti i zena Luna sa ćerkama Klarom (levo) i Rahelom (desno), svi stradali u Holokaustu

Svi ostali sinovi Jake Konfortija: Moše-Moric, Juda-Leon, Avram-Miko, Ješua-Salvator, Samuel-Saša (Puba) i Danijel-Danko Konforti zivili su izmedju dva svijetska rata su u Zagrebu, a Moric zanjih 10 godina pred rat u Beogradu, tada svi neozenjeni. Otac Jako se vracao kuci obicno na Novu godinu, Roš Aašana, kada je obavezno na godisnjicu smrti svoga oca Ham-Mošea u templu citao "aftara".

Moric.JPG Leon.JPG Miko.JPG
Moše-Moric, Juda-Leon i Avram-Miko Konforiti, svi stradali u Holokaustu

Oca Jakova, majku Lunu i sina Josefa-Čuča ustase su odveli u logor Jasenovac iz Travnika. U Jasenovcu su stradala jos trojica njohovih sinova: Moše-Moric, Juda-Leon i Avram-Miko, dok su se samo trijica najmladjih spasili.

Ješua-Šua-Salvator uspio je pobjeci 1941 godine sa zenom Olgom, rodjenom HAMBURGER, iz Zagreba u Rijeku Italijanimai sada zive u Italiji, u Milanu. Mladja cerka Dina udata je u Izraelu i zivi u Aškelonu, a druga, starija Renata, udata Orvieto, zivu u Rimu. Renata ima kcer Šulamit i sina Jorama, a Dina cerku Lioru, sina Urijela i dvoje unucadi (npomenea Dj. Konfortiija).

Predzadnji sin Lune i Jakova Konfortija, Samuel-Saša (Puba), je pobjegao iz Zagreaba u Dalmaciju sa sestricinom Rut Musafijom i bio kasnije prebacen u Italiju odakle je, poslije kapitulacije Italije, pristupio NOV-u, presavsi iz Barija na Vis. Imao je cin porucnika Jugosovnske Ratne Mornarice i poslije povlacenja iz Trsta na Susak, bio demobilisan. Vratio se potom u Zagreb gdje je radio u drzavnoj sluzbi. Umro je krajem 1954 godine i ostavio za sobom zenu Maju, rodjenu SPALATIN, i sina Djordja, koji su se po njegovoj smrti preselili u Beograd. Od 1988 godine, Djordje KONFORTI sa sinom Lazarom zivi u Kanadi, gdje radi kao inzinjer (napomena Dj. Konfortija).

Najmladji sin Lune i Jakova Konfortija, Danijel-Danko, se par godina prije Drugog svjetskog rata ilegalno uselio u Palestinu. Ozenjen Leom-Lili rodjenom LIPIN zivio je u Rišon Lecionu i nije imao djece (primedba Dj. Konfortija).

Jesua.JPG SesaSasa1%281%29.JPG LiliDanko1.JPG
Salvator-Šua Konforti sa ženom Olgom i ćerkama Renatom (sredina desno) i Dinom (levo), Samuel-Saša Konforti sa ženom Sekom-Majom i Danijel Konforti sa ženom Leom-Lili

Starija cerka Lune i Jakova, Rahela, udata SALOM u Sarajevu, je odvedena u logor. Od njeno troje djece, cerka Esperansa, udata MARTON, stradala je u Ausvicu, a cerka Lilika i sin Braco pobjegli su u Partizane, gdje se Liliki rodio sin Zlatan, a brat Braco poginuo (napomena Dj. Konfortija).

Mladja cerka Lune i Jakova, Klara, udata MUSAFIJA, a posle muzevljeve smrti preudata ABRAHAM, stradala je u Ausvicu. Za sobom je ostavila cerku Rut i sina Mošea-Bracu, koji sada zive u Izraelu. Rut Musafija, udata Vajnberg, ima sina Danija cerku Dafnu i setoro unucadi, a Moše-Braco Musafija ima cerku Mihal, sina Boaza i petoro unucadi (napomena Dj. Konfortija).

Kako se iz prednjih opisa moze nazrijeti, sve do pcocetka XX stoljeca porodice Konforti su bile patrijarhalno-religiozno nastrojene. Onda su nasi roditelji i mi djeca u skolama postali sve liberalniji i demokratski nacionalno odgojeni. Potomci su vecinom bili trgovci. Zanatom se nije nijedan potomak bavio, osim Jakova M. Konforti, koji je, posto mu je u velikom travnickom pozaru izgorjela trgovina, kao samouk u poznim godinama popravljao sivace masine. Visoke skole i fakultete, osim mene i brata Isaka, pohadjali su, izmedju dva svijetska rata, sinovi Bohora-Jakova, Jude i Cadika Konforti.

Danas od travnickih porodica Konforti nitko vise ne zivi u Travniku i vjerujem da u tome gradu nece nikada vise postojati jevrejska opstina.

Bracna Tradicija (napomena Djordja S. Konfortija)

Smatram da je interesantno napomenuti da je, kao i u drugom sefrdskim porodicama na Balkanu, i u travnickoj familiji Konforti postojala bracna tradicija uzajamnih brakova sa nekom drugom sefardskom porodicom, po dogovoru rodonacelnika. U slucaju moje familije travnickih Konfortija, to si bili Alkalaji iz Fojnice. Iz zapisa mog rodjaka Josefa-Bukija Konfortija moze se zakljciti da su naš pradeda, Ham-Moše Konforti i pabababa Rahela imali takav dogovor sa Leoonom i Klarom Alkalaj iz Fojnice.

Leon (rodj. 1910) i Klara (rodj. 1905) Alkalaj imali su setoro dece, tri sina i tri cerke.

Cerka Hanuća i sin Avram nisu imali potomaka i stradali su u Holokaustu.

Cerka Rahela, udata Montiljo, imala je setoro dece, od kojih su cerka Sida i sin Juda-Dudo, ozenjen Anicom, ziveli posle rata u Sarajevu i Beogradu, dok je ostatak familije stradao u Holokaustu.

Stariji sin Leona i Klare Alkalaj, Modehaj, sa zenom Esterom, rodjenom Maestro, imao je cetiri cerke i sina Leona, koji je neposredno posle Prvog svetskog rata ubijen u Travniku, ne ostavivsi potomaka. Najstarija cerka Klara, udata Levi, stradala je u Holokausti, ali je iza nje ostalo brojno potomstvo: Levi, Gaon i Alkalaj. Mladja cerka Sara, udata za Avrama Atijasa, umrla je pre Drugog svetskog rata, otavivsi potomstvo Kaić i Grzunov. Najmaladja Cerka Sultana, udata za Jakšu Atijasa stradala je u Hlokaustu, ali su iza nje ostali sinovi Leo i Moric-Braco. Srednja cerka, Blanka Alkalaj, udala se za travnicana Cadika Konfortija, sina Josefa i unuka Ham-Mošea. Iimali su sina Josefa-Bukija i cerku Renku. Kako je u predhodnom tekstu mog rodjaka Dr. Josefa Konfortija navedeno, Renka je stradala u Holikaustu, a nasa tetka Blanka se sa sinom Bukijem i snahom Majom spasila preko Dalmacije i Italije, da bi se posle rata svi odselili u Izrael. Tako se sada u Izraelu, kroz sinove Maje i Bukija, Nurija i Amosa Konfortija i njihovu decu, nastavlja grana travnickog hahama Moše Konfortija, koji se, buduci veoma pobozan, pod stare dane odselio iz Travnika u Jerusalim, da bi u Svetom gradu bio pokopan.

Srednja cerka Leona i Klare, Luna Alkalaj, moja nona (baka), udala se za najmladjeg sina Ham- Mošea, moga nona (dedu) Jakova Konfortija. Kako je u predhodnom tekstu vec opisano, Luna i Jakov su imali sedam sinova i dve kceri. Od mladje cerke Klare, koja je stradala u Ausvicu, danas u Izraelu zivi brojno potomstvo: Vajnberg, Musafija, Gruber, Tulpan. Od starijeg sina Lune i Jakova, Salvatora (Ješua) ostalo je potomstvo u Italiji i Izraelu: Orvieti, Salamon, Ben Himol. Pored izraelske grane mog rodjaka Josefa-Bukija, jedina jos muska grana Ham-Mošea koja nosi ime Konforti, jeste potomstvo moga oca, mladjeg sina Lune i Jakova, Samuela-Saše Konfortija. To je kanadska grana koju cinimo moj sin Lazar i ja.

Najmaladji sin Leona i Klare, Isak Alkalaj, ozenio se sestrom Dr. Josefa Konfortija, Rivkom-Bukas Konforti. Oni su imali tri sina, Lea-Bukija, Maria (Moše) i Joška, kao i cerku Klaru-Bebu, koja nije imala dece. Alkalaji, unuci Bukija, Marija i Joška zive danas u Srbiji, Sloveniji i Americi.

KonfortAlkalaj.JPG

Travnik 1940
Sede: Sara i Moše Konforti u sredini, do njih cerke Rivka-Bukas udata Alkalaj sa leve strane i Dijana udata Kalderon sa desne.
Stoje: Leon-Buki Alkalaj drugi sa leve strane, u sredini je Dr. Josef Konforti, predzdnja sa desne strane je Klara-Beba Alkalaj, a zadnji je njen brat Joško Alkalaj.

Zanimjiva je cinjenica da, zbog ovakvih obicaja zenidbe i udadbe, proishodi da su Leon-Buki, Mario i Joško Alkalaj po liniji Alkalaja moji stricevi, a Beba-Klara Alkalaj moja tetka (rodjaci moga oca prvog kolena), dok sam ja po liniji Konfortija njihov daljni ujak (majcin rodjak drugog kolena). Ipak, i po Konfortijima i po Alkalajima, moj rodjak Josef-Buki Konforti i ja smo rodjaci istog (drugog) kolena.

Djordje Samuela Konforti

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License