Porodica Salom

Po brojnosti članova i kao starosjedioci Travnika, bile su djvije porodice Saloma. Stariji Moše-Muško Salom je bio rodjjen sredinom XIX stoljeća, dosta emaricipovan najprije trgovac, pa zastupnik stranih preduzeća, poznavao je dobro njemački jezik, a prilično i turski. Imao je veoma brojnu familiju jer se i on po drugi put oženio. Medju starijim Jevrejima Travnika bio je ugledan član Kolela. Nije bio izrazito pobožan, ali je darivao za održavanje opštine i templa /parohet, svitak tore i rimonim/. U vlastitoj kući je sam održavao pomoćnu bogomolju za članove iz gornjeg dijela grada. Pod starost je sa sinom Šuom otvorio pecaru rakije i mehanu, a kasnije je Šua imao i trgovinu žita i brašna na veliko, koja je isto dobro prosperirala, pa je kupio susjednu kuću sa velikom baštom. Od prve žene je Muško imao dva sina i četiri kćerke, a sa drugom ženom je imao tri sina i tri kćerke. Stariji sin od prve žene ISAK je medju prvim travničkim jevrejskim studentima upisao pravo u Beču, gdje je i apsolvirao. Bio je najprije sudski praktikant u provincijskim mjestima Posavine, a za nekoliko godina došao je u Sarajevo i radio kod advokata i u Gradskoj štedjionici, dok nije na kraju otvorio vlastitu advokatsku kancelariju. Bio je oženjen sa kćerkom ugledne porodice Finci, sa kojom je imao troje djece. Samo jedjan sin Braco-Rafael Salom, takodjer pravnik, se je spasio i sada je pravni savjetnik velikog preduzeća "Energoinvest" u Sarajevu. Svi su ostali stradali u logorima ustaša.
Drugi sin Muške iz prvog braka je bio spomenuti Šua, koji je bio izučio bravarsko-tokarski zanat, ali se istim nije bavio. Oim se oženio sa kćerkom uglednog trgovca Jake Saloma iz Jajca -Blankom- otvorio je mehannu i pecaru rakije - kako je naprijed navedeno. Imao je sina Jaku i kćerku Ernu, koja se udala pred samim drugim svjetskim ratom, razvela se i spasila u partizanima; sada živi u Izraelu. Sin je bio težak bolesnik i umro je kao dječak. Šua i žena su odvedeni i stradali u logorima.
Sa prvom ženom je Muško imao dvije starije kćerke, udate u Sarajevu, a jednu najmladju Rikicu, udatu u Olovu. Sve su sa familijama stradale.
Od druge žene najstariji sin Miko-Avram je bio zubar dentista, koji je imao zubarsku ordinaciju i zubotehniku, koja je u Travniku dobro radila u zgradi Jevrejskog doma. Nažalost, obolio je mlad - neoženjen- od hronične upale bubrega i u tridesetoj godini je umro. Njega su zvali "MALI MIKO" za razliku od VELIKOG Mike Saloma, koji sada živi u Sao-Paulu - Brazil. Mladji brat Maloga Mike - Mordo je diplomirao Šumarski fakultet u Zagrebu. Treći brat Danko-Daniel Salom je studjirao u Zagrebu pravo. Kao student organizovani komunista stupio je prve godine rata u partizane i poginuo je negdje na Kozari. Muško Salom je umro prije rata naglom smrću, a supruga sa mladjom djecom je stradjala u logorima ustaša.
Druga grupa Saloma starosjedilaca Travnika se sastojala odj četiri brata, od kojih je samo najmladji Rafo, zv. Diamant sa svršenom trgovačkom akademijom bio činovnik Austro-ugarske Zemaljske vlade i živio je do smrti u Sarajevu. Ostala tri brata, i to: Isak-Bokor, Mordo i Avram-Paša Salom su živili u Travniku. To su bili sinovi Ješue, trgovca, koji je umro zadnje godine XIX stoljeca. Majka braće Salom je bila Bulka /zvana tija Bulka/, koja se kao udova preudala za najbogatijeg Jevrejina Sarajeva Daniela Saloma i otišla je u Sarajevo. Najstariji sin Ješue -Bokor-Isak Salom- je bio jedan od najugledniiih Jevreja Travnika, dugogodjišnji predsjednik Jevrejske opštine prije prvog svjetskog rata, trgovac i višegodišnji vojni dobavljač /K.U.K. Militärliferant/, a dobavljao je hranu dugo godina i za veliku Hapsanu Okružnog suda u Travniku. Preko 70 godina star odveden je sa suprugom Simhom zv. Majka, u Jasenovac i odmah ubijen. Supruga Simha je umrla i sahranjena u Djakovu. Njen otac Rafael-Rafo Salom je bio otac i Šue Saloma /Hotel "Lašva"/, a oženjen je bio sa Blankom, takodjer rodjenom Salom. Taj Rafo Salom je za vrijeme Turaka u Travniku bio finansijski stručnjak i vezirov "haznedar" /blagajnik/. Kao takav je jednom na službenom putu/u Istanbul/ pao s konja i na mjestu umro. Spomenuta 4 brata Saloma su imala jednu sestru Floru, koja je udata bila u Kladnju.
Bokor-Isak Salom je imao četiri sina i jednu kćerku. Najstariji Šua-Salvator, rodj. 1894. je studirao pravo u Beču, ali je za vrijeme rata napustio studije i oženio se sa kćerkom bogatog bankara Ješua D. Saloma; stradao u Jasenovcu. Drugi sin Rafael-dr Rafo Salom je studirao medicinu u Pragu i specijalizirao je ginekologiju. Kao takav je bio privatni ljekar u Sarajevu do drugog svetskog rata, spasio se u izbjeglištvu u Italiji i Svajcarskoj , a poslije rata Je bio šef porodilišta Opšte bolnice u Tuzli, gdje je penzionisan, a umro je u Beogradu 1973. godine. Treći sin Mento-Menahem je završio Exportnu akademiju u Beču; bio je zastupnik petrolejske firme "Shell" za Jugoslaviju u Beofradu do drugog svjetskog rata. Živio je u izbjeglistvu u Italiji i SAD, gdje je umro 1960. Najmladji sin Miko-Avram, zubar, rodjen 19o5, živi sada sa suprugom Erdonjom i sa sinom jedincem Igo-Isakom, sada elektronski ing.-oženjen, u Sao Paolo - Brazil.
Jedina kćerka Isaka Bokora Saloma Bulka je udata za Moisa Suzina i živi sada u New-Yorku. Imaju kćerku Almu, ugledan advokat u New-Yorku. Unučad Bokora Saloma su skoro svi inžinjeri.
Mordo-Salom, drugi brat je imao osmero djece i to 6 muškaraća i 2 djevojčice. Najstariji sin Šua je bio djiplomirani veterinar, slijedeći Jerko-Jeruham je bio kvalifikovani bravar i tokar, u Fabrici duhana u Travniku, Danko-Daniel, poštanski činovnik u Travniku, Mošo, krojac, sada u Parizu /od 1930/, Mento-Menahem je bio trgovac sa ocem i najmladji Izidor, student. Kćerke su bile Blanka i Estera. Supruga Morde Grasja, rodj. Levi iz Bihaća i mladja kćerka su odvedene u logore i stradale kao i svih 5 sinova /osim Moše/. Mladja kćerka i Mordo su umrli prije rata.
Avram-Paša Salom, treći brat je sa srednjom školom bio nadzornik u Fabrici duhana. Imao je tri sina i dvije kćerke. Najstariji sin Šua je bio apotekar u Zagrebu, a drugi Salomon je bio sudija , a treći Izidor, student prava utnro u emigraciji u Splitu 1942. godine. Starija kći Loni je umrla kao djevojka prije rata, a mladja Blanka se je spasila, udata Papo, sada u Izraelu kod Natanije. Roditelji i dva sina su stradali u Jasenovcu.
Rafael-Diamant Salom je imao sina jedinca Šuicu, koji je spašen kao partizan-prvoborac, sada ing. u Beogradu. Kćer Renka, ud.Baruh/za brata dr Kalmia/ je stradala sa porodicom Baruh u Crnoj Gori -odvedena je od Nijemaca u logor Aušvic. Spašen je samo mali sin Cico, koji je kod kapitulacije Hitlerove Njemačke spašen od Ruske armije, predat nekoj njemačkoj porodici, a poslije oslobodjenja preuzeo ga je ujak ing. Šuica. Rafael Salom - Diamant je umro u Sarajevu 1929.g., gdje je bio vrlo ugledan kao društveni radnik, osobito u "Benevolenciji" i u "Liri". Njegova supruga Rahela, kći uglednog trgovca Izahara Danona u Sarajevu je bila takodjer društvena radnica.
U rodbinsko i vezi sa ovom drugom grupom Saloma je bio i Šua Salom, zv. „Lašva" jer je bio vlasnik malog hotela na desnoj obali rijeke Lašve blizu Želj. stanice u Travniku. On je bio brat Majke /Simhe/, supruge Bokora Saloma. On je bio samo povremeno u Travniku, a ljeti pretežno u banji Kiseljak, gdje je upravljao velikim hotelom "Stefani", čiji je vlasnik bio njegov šurjak Princ Salom iz Sarajeva.
Supruga Šue Saloma /Lašve/ je bila Klara iz ugledne porodice Eskenazi iz Sarajeva, a imali su sedmero djjece, 4 sina i 3 kćerke. Najstariji sin Rafo je bio trgovac i hoteljer na Kiseljaku i u Travniku; stradao je u Jasenovcu. Drugi sin Danko-Daniel Salom je bio medicinar u Becu, gdje je izvrsio samoubistvo u živčanom rastrojstvu. Mladji sinovi Mento i Miko su završili trgovačku akademiju i bili su bankovni činovnici. Miko je poslije rata iselio u Izrael, gdjje je stradao u saobraćajnoj nesreći. Od 3 kćerke najstarija Blanka, udata za Eliasa Kabilja u Visokom kod Sarajeva, a ostale dvije Simha i Rikica - sve su stradale u logorima. Od ove cijele familije niko nije preživio rat.
Kako se iz navedenog vidi, starosjedilačke porodice Saloma u Travniku su bile prve, koje su slale sinove na više škole. Osim toga, značajno za tu porodicu -kao i za Salome Sarajeva- je to, da su se pretežno ženili sa Salomima, daljom rodbinom, zbog čega su od provincijskih Jevreja smatrani "aristokracijom"!
Osim Ovih autohtonih travničkih Saloma, bile su u Travniku i dvije porodice, koje su poslom doselile i nastalile se u Travniku. Prva je poroidica Žaka-Jakova Saloma, direktora i suvlasnika Fabrike šibica Dolac, a Hruga je porodica advokata dr Rafaela Saloma. Žak Salom se je oženio sa Tildom, kćefkom Rafaela Poljokana iz Banjaluke odmah poslije otvaranja fabrike 1905. godine. Imali su jednu kćerku Ninu, koja je udata bila za ujaka Bracu Saloma, advokata u Sarajevu, a poslije ovoga rata /i pogibije dr Brace na Drvarskom desantu/ je bila udata za ljekara dr Vučkovića i živili su u Kanadji. Majka Tilda je sada u New Yorku, dok je Žak umro u emigraciji /navodno u Parizu/ poslije rata. Sa Žakom Salomom je bio u Travniku i njegov otac Isak Salom, ugledan Jevrejin iz Sarajeva. Stanovali su u Šumeću, gdje su ga zvali "Babom" i bio je društven sa nejevrejima u kafani "Derventi", gdje je obično igrao orijentalnu igru, zv. "Tabla"ili "Šeš-beš" sa kockama i drvenim pulama. Direktor Žak Salom je bio pravi dobrotvor -osobito za stanovništvo Travničkog polja- iz kojih su naselja mnogi mladi ljudi našli zaposlenje u Fabrici, gdje su neki izučili zanate. Za Jevrejsku zajednicu je bio galantan, društven i pristupačan mnogim Jevrejima koje je pomagao.
Poslije prvog svietskog rata doselila se i nastanila se je u Travniku još jedna porodica -advokata dr Rafaela Saloma. Sa suprugom Sarom je imao dvije kćerke /Blanku i Sidu/ i jednog sina Daniela-Bracu. Blanka je bila udata 1930.g. za mladog ljekara dr Jonasa Fischbacha /sada u Zagrebu/, od koga se razvela 1945. jer se navodno nije htjela da vrati iz izbjeglištva u Jugoslaviju. Sada živi u Brazilu, a mladja sestra Sida je u Argentini. Obe su udate u izbjeglištvu; iz Italije otišle su u Ameriku. Njihov brat Daniel je iz Splita stupio u partizane i poginuo je u NOVi 1943.g. Njihova majka Sara je odvedena bila u Loborgrad i u Aušvic, odakle se nije vratila, a otac dr Rafael, advokat, je umro prije rata /poslje operacije raka jetre/. Advokat dr Salom je kupio u Travniku kuću, koju je uredio za stan i advokatsku kancelariju. U prizemlju je ustupio na stanovanje malu prostoriju siromašnoj udovi Beji Schwartzbard besplatno. Bio je poznat kao ispravan advokat-pravobranilac, koji nije htio da primi klijenta, da brani u sudu bez izgleda da je isti bio u pravu sa zahtjevom parnice. Bio je dosta imućan i nije morao samo od advokature da živi.
Osim toga, sjećam se iz djetinjstva da je bio u Travniku, sa majkom udovom,dječak koga su zvali Šua Salom di Bišća. Bolovao je od favuza /ćelavost/, pa su nam majke branile da se s njime igramo. Ova žena se poslije iselila u Sarajevo. Bila je siromašna i radila je kao kućna pomocnica kod bogatih porodica.